Naprednjačko ponižavanje žena: Buka, bes i prostaštvo

Sjećate li se „Srpskog bloka“? Ili, kako ga još nazivaju, „Pristojne Srbije“? Ako pamtite te prepodobne naprednjačke najave, kako li vam se uklapaju u aktualni saziv Narodne skupštine?

Svašta je tamo viđeno u posljednje tri decenije, ali ovakav seksizam, mizoginija i prostaštvo nisu nikad. Ukratko, glavne mete vladajuće većine postale su žene, poslanice iz opozicije: uličarski im pokazuju odvratne i opscene pokrete, nasilnički blokiraju prolaz, kleveću ih i etiketiraju za izdaju…

Naprednjačko ponašanje u Skupštini najbolje pokazuje domet ponosa Aleksandra Vučića zbog sastava vlade u kojoj gotovo polovinu čine žene. Također i zdušna režimska obrana  D.J. Vučićevića nakon objavljivanja sramnog intervjua sa serijskim silovateljem u „Informeru“. Ima li išta licemjernije i dalje od svake pristojnosti?

Političke istupe naprednjaka kao da kreiraju producenti opskurnih rijalitija. Sve je tu: vulgarnost, dramljenje, bahatost, primitivizam, nasilje… Cilj im je jasan – pretvaranje političkog života kaljugu iz koje niko ne može izići čist. Učenici vojvode Šešelja nisu sposobni za bolje sve i da hoće, a neće.

Naravno, svaki rijaliti ima svoju zvijezdu. U posljednjem nastavku, publika je obaviještena kako je predsjednik Srbije, dok su ga vrebali Belivukovi snajperisti, odbio pancir i da mu ne pada na pamet da ga ikad stavi. Vučić lično vodi i istragu zbog atentata na sebe, najavljujući nove podatke i otkrića. Nema veze što u optužnici nema ničeg o tom krivičnom djelu, niti je zbog njega itko uhapšen. Još manje Vučića brine bezrezervno prihvaćanje iskaza svjedoka okrivljenog Srđana Lalića jer ono otvara pitanje istinitosti navoda Marka Miljkovića i Veljka Belivuka. Na primjer, o njihovoj ulozi u rušenju u Savamaloj. Ili o zaštiti koju je imala ova banda u državnim strukturama, pošto Lalić o tome nije ni zucno.

Ali tko i kako da pita Vučića za ove „sitnice“ dok on trpi „neviđene pritiske“ zbog Kosova i rata u Ukrajini, rukom piše istorijske dokumente poput zaključaka Savjeta za nacionalnu bezbjednost, ima direktan kontakt sa svima u Evropi i svijetu..?

Predsjednik Srbije ipak zna da ima života i mimo televizijske kamere. Zato mu se u Parizu i omaklo spominjanje Damoklovog mača. Riječ je o antičkoj priči sa poukom da vladar stalno strepi da se njegova sreća može preokrenuti. Prevedeno – Srbija neće uvesti sankcije Rusiji, sve dok iznad glave njenog prvog čovjeka ne bude obješen mač na tankoj struni. Ako se to desi, onda hoće.

Tako ide kad je javni život sveden na rijaliti. Sve može da bidne i ništa ne mora da znači; hvale se žene i na ogavan način ponižavaju; ističe principijelnost i izmotavanje proglašava za vrhunac političke mudrosti; stare afere zatrpavaju kreiranjem novih … Važno je samo da buka i prostaštvo zagluše svaki argument, dijalog, elementarnu pristojnost i zdrav razum.