U pitomoj i nacionalnoj Belanovici sve bilo nacionalno i preko toga, kad se nacionalni umetnik Bora Čorba nacionalno opričo o Srbima
PUBLIKA I UMETNIK: Premijer V. Koštunica, ministar Ilić…
Za Belanovicu, oblast Kačer, opština Ljig, što se kaže, znamo, mesto, varošica, gde nego ispod planina. Za Belanovicu, još i jašta da se kaže, jašta nego znamo, naročito otkad je dr Vojislav Koštunica post’o prezidente i premijer, jerbo nacionalni Voja isključivo i otkad sebe vikenduje i odmara i crpi snagu za naš suverenitet i integritet u pitomoj i plemenitoj Belanovici. Otkad je to tako, sve to, Belanovica postala prava perjanica, u sve. Tu se, evo četvrtu godinu, održavaju nacionalne kulturne svečanosti poradi Belanovice, ali i poradi Srbije. Nigde, ko u Belanovici, toliko državnika, toliko nacionalnih umetnika, dovoljno reći da se nacionalni Bora Đorđević čet’ri puta odsvir’o, da nema koga nije bilo, da nacionalni Matija lično besedio.
…i Bora Čorba
SMIŠLJALAINAPISALA: Sve to i ostalo, jašta nego osmislio, već nacionalni, ne samo glumac, Tihomir Tika Arsić sa zavičajem i Srbijom u srcu. Ta kultura, koju, u Belanovici, a na brdu Zmajevac, producira i režira nacionalni Tika, kako priliči, od prošle godine postala tematska. Prošle godine sve prošlo u znaku Tesle, onaj ministar Velja dobio Teslu, dok ova godina protiče u znaku Kosova, jer i nacionalni Tika zna da je Kosovo naša najvažnija tema.
Tako ove godine, i to pre podne i direktno na Nacionalnoj televiziji, sve počelo preko očekivanog. U subotu 21. jula, iz Belanovice, sa Zmajevca, emitovana čuvena, najveći rejting, najveća gledanost, „Žikina šarenica“. Taj Žika, kako nego nacionalno, samo rek’o, Evo nas na Zmajevcu, u Belanovici, i sve bilo tako nacionalno. Otpevala se deca iz Gotovuše, Kosovo, opština Štrpci, a onaj Tika rek’o da je sve tematski, da je najvažnije Kosovo. Bila i žena koja napravila veliku tortu, dva dana smišljala, za pola sata napisala, Tika odrecitov’o, OdBelanovice, padoŠtrpca/ svakosrcejačekuca/ Odtužinesrcebudijače/ nedajokudazaplače.
Bilo i košnica, još muzike, junadi, još muzike, i bio ministar prosvete Lončar, koji doš’o pravo sa Kosova, i koji rek’o šta ima i lično nacionalnom Tiki poklonio sliku nacionalnog cara Lazara. Tika uz’o sliku i nacionalno rek’o, Care Lazo od Srbije glavo, nit’ je moglo niti biti može, jedna zemlja a dva gospodara. I još i još nacionalnije rek’o, Hvala u ime jedinstvene Srbije. Onda bio Bora Čorba, koji stigo pravo iz Vidina, koji pev’o i koji rek’o da ne pije sedam godina. Onda bio kraj, a onaj Žika nacionalno rek’o da je nastavak emisije sutre i sa istog mesta.
EVOIDU: Pre sutre bilo veče istog dana, a uveče otvaranje nacionalne manifestacije Zmajevac 2007. Reporter „Vremena“ po svu vrućinu stig’o na vreme, u Belanovici nov i crn asfalt, policija kontroliše skretanje za taj Zmajevac, nekoliko stotina metara novog asfalta koje su osvetljavale nove ulične svetiljke. Gore na to brdo, na taj Zmajevac, jošte policije, reportažna i ostala kola Nacionalne televizije, nacionalni Radoš Ljušić već nacionalno ‘oda, tu i onaj, valjda nacionalni, Mišula što ima TV Galaksiju u Čačku, tu onaj Markićević iz Nove Srbije, nacionalni Ljušić nešto divani sa Cune Gojković, eto ministra Lončara u odelo, eto ministra Naumova, bez mantije, samo u sabornu majicu.
Dakle, prirodna bina, Bora Đorđević u probanju, nacionalni domaćin Tika, u tematski crnoj garderobi, pozdravlja, raspoređuje goste, Verica Rakočević do Cuna, Naumov do Ljušića, Lončar po sredini, onaj Veljin direktor željeznice Šarančić, sa onaj Veljin dekan fakulteta u Čačku, više desno, u desnu stranu pristižu i organizovane grupe, sve sa pivom, viču, Pusti Put za Čačak. Eto i onog Žike Šarenice, kako taj bi nacionalno dočekan, ispozdravlja ga ceo prvi red. Ondak Tika nacionalno odvede nacionalnu Vericu Rakočević da pozdravi decu sa Kosova, pa Tika naredi da se deca sa Kosova primaknu bini, pa Tika uze maše sa motorolu. Vreme uze da odmiče, preko po sata probijen termin otvaranja, onaj Mišula, koji se triput nacionalno do’vati sa svakim ministrom, nas upućeno obavesti da se čekaju Koštunica i Velja.
Prođe i sat, jok nervoza, svi strpljivo, ministri, među se, sa Mišula, sa Žika, u sadržajan i svesan i savesan razgovor, Tika će, ko za sebe, Evo idu, komandova da deca stanu na binu, eto ti nekog velikog obezbeđenja, za njima lično premijer Koštunica u jednostavnu bordo majicu sa jednostavan i mali zeleni krokodil, za njim ministar Velja u svoju kratkoruku sitna kocka plavu košulju, sve to ustade, sve se to nacionalno ispozdravlja, Koštunica i Velja sedoše po sredini, levo od Velje supruga, još levlje onaj šef kabineta Nikitović. Bi himna, svi stadoše, Tika nacionalno stavi desnu na srce, svi dadoše aplauz, aplauz dade i premijer Voja, deca sa Kosova otpevaše SaKosovazorasviće, opet svi dadoše aplauz, opet i premijer Voja dade aplauz.
BRŽESTANOJE: Domaćin Tika objavi da su to bili naši gosti iz Štrpca, sve pozdravi, zamoli našeg prijatelja, ministra Lončara, koji se juče vratio sa Kosova, da otvori manifestaciju. Izađe ministar Lončar u to odelo, iščita se sa ‘artijom u levoj ruci, Poštovani predsedniče Vlade, kolege ministri, draga deco i sabornici u Belanovici, evo nas večeras na obroncima Bukulje i Rudnika, u pitomoj varoši, danas svakako perjanici seoskog turizma, kako bismo još jednom pokazali naše zajedništvo sa našom braćom sa Kosova i Metohije….
Jopet se javi onaj tematski i u crno obučen domaćin Tika, sve pozdravi, zatraži da se posebno pozdravi ministar Velja, koji prošle godine dobio najviše priznanje, objavi da su ovogodišnji dobitnici priznanja lokalni šef komunalaca i lično brat mu Aleksandar Arsić, brat reče da Belanovicu očekuje veliki razvoj, dobitnici primiše priznanja, po veliku knjigu u kojoj beše po lepo kilo rakije. Domaćin najavi Boru Đorđevića, koji gostuje četvrti put i uzastopce, sve beše spremno za nastup, publika stade da se drekenja i skače, premijer Voja otpusti ruke, onaj Velja mu, vaistinu, nešto reče, ovaj vaistinu samo otklimnu, krenu Bora, Postaćuslobodan, Šarančić sitno lupka flašicom kisele, premijer prekrstio ruke, sve gleda uzbrdo, ostali se vladaju nacionalno i ko u odelu.
Bi i, IzoblakakišasipipanarastaMisisipi, premijer otpusti ruke, al’ jok da trepne, prozno se javi nacionalni Bora, Dobro veče Srbijo, Šumadijo, pa nastavi još proznije, Srbi su jedan lud narod, to rek’o dr Jovan Rašković, Srbi su lud narod, Koštunica stade da gleda preko glave, nacionalni umetnik koji ne pije sedam godina uze opriča jednu priču na temu ko se, od Engleza, Francuza, i Srbina seća najdalje u detinjstvo. I opriča Bora, Francuz rek’o da se seća kad se porađ’o, Englez kad je bio u mami, a Srbin kad je bio u tati. Kako, ‘vako, Krene tata da ga baca u nesvest, i bujica krenu, vidim ja da ću ludo poginuti, uhvatim se za onu klizavu ivicu i kažem sebi, brže sad Stanoje inače nikad od tebe neće ovakav čovek postati. Bora nacionalno ponovi da je Srbin lud, Velja nacionalno i sa svo to ushićenje krenu ka premijeru, ovome još oči behu preko glave, pa se povrati i nacionalno i preko supruge podeli sa onim Šefom kabineta. Onda nacionalni umetnik sa svi otpeva, Srbinjelud, Srbinjeproklet, jednomgaubiješ, on ‘oćeopet…
Onda bilo još pesme, još proze, Bora siš’o sa bine, Bora se vratio na binu, pred binu stala deca sa Kosova, upalila sveće, umetnik stao pjeva Pogledajdomsvojanđele, ustali ministri, ust’o premijer, Naumov stao pjeva, dogodio se vatromet, ushićenje, čestitanje, Velja za Nacionalnu televiziju rek’o da misli da su svi koji su došli uživali, i sve bilo do kraja nacionalno i do kraja saborno.
Sutre, i sa istog mesta, iz istu Belanovicu, bio nastavak one „Žikine šarenice“. Svi mogli vide snimke sa prethodne večeri, lično taj Žika, dok su išli kadrovi sa premijer, dok su išli kadrovi sa ministri, rek’o, Tako je to sinoć bilo, bio i premijer i pola vlade, događaj ih je sve dig’o na noge.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Svi Vučićevi izbori
17.april 2024.Đorđe Vukadinović, glavni urednik Nove srpske političke misli
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
“Za građane Republike Srpske bilo bi poražavajuće da im negiranje ratnih zločina bude preovlađujući detalj za političko opredjeljivanje”, kaže za “Vreme” predsjednik Helsinškog odbora iz Bijeljine Branko Todorović. “Valjda mogu vidjeti kuda ih je ta demagoška i šovinistička retorika dovela – u bijedu, siromaštvo, odlazak. Oni moraju shvatiti da vlast takvom retorikom želi da udalji pažnju javnosti od enormne korupcije, nedostatka novca i lošeg funkcionisanja institucija RS”
Predlog koji se našao u Ujedinjenim nacijama da se proglasi dan sećanja na genocid u Srebrenici aktuelna srpska vlast bi morala prva da pozdravi jer bi time pokazala jasan diskontinuitet s režimom Slobodana Miloševića, koji nije uradio ništa da bi genocid u Srebrenici sprečio. Pa zašto to ne čini
Direktan napad Irana na Izrael je presedan u višedecenijskom sukobu dva arhineprijatelja. Ako se Izrael uzdrži od nesrazmerno ubitačnog odgovora, to bi takođe bio presedan
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.