Na slikama koje je ministar Jočić dostavio da se pohvali lepo se vidi da Kljajevića ne hapsi Dinkić, osim ako se ovaj nije maskirao u žandarma
OSUMNIČEN KAO GLAVNI: Goran Kljajević
Šta povezuje Mlađana Dinkića i Čedomira Jovanovića? Povezuje ih verovanje da se od svega može napraviti politički poen, pa koliko košta da košta. Građani, od kojih mnogi imaju uloge u Poštanskoj štedionici, pa su zainteresovani za njihovu sigurnost, još nisu razabrali prave razmere afere, a dvojica pomenutih su pohitali da je politički kapitalizuju. Prvog, Dinkića, koji je očigledno u predizbornom zaletu, portparol Specijalnog tužilaštva morao je da upozori da se ne zaleće oko ocena da je najzad pohapšena i sređena „stečajna mafija“.
Ministar policije Dragan Jočić kao da je osetio Dinkićevu nakanu pa je odabranim medijima razdelio slike uhapšenog Gorana Kljajevića, predsednika Trgovinskog suda, na kojima se lepo vidi da ga nije uhapsio i da ga ne sprovodi Mlađan Dinkić, osim ako se ovaj nije maskirao u radno odelo UBPOK-a. Kako je Dinkić krenuo, ispalo bi da ih je on goloruk uhvatio.
Čaršija šuška da policija ubira i poene za sebe, pa se uz već pomenutu fotografiju pominje i fotografija ustupljena „NIN-u“ na kojoj se vidi Čeda Jovanović u društvu sa Sekulom Pjevčevićem, takođe osumnjičenim u „stečajnoj aferi“, a tako kadrirana da se od ostatka društva za stolom vidi dva para sandala. Zlobnici tvrde da je ta grupna fotografija pronađena prilikom pretresa Pjevčevićevog, a Jovanović tvrdi da je ukradena iz njegovog stana.
Čedomir Jovanović je brz i pametan momak, što u politici može nešto da znači ako je dotični u izvršnoj vlasti, ali opoziciono delovanje nekako više traži od čoveka da bude temeljan i mudar. Očekivano povezivanje sopstvenog lika i dela s Kljajevićem i Pjevčevićem, Jovanović je pokušao da amortizuje izjavom, naknadno i privatno ublažavanom, kako je cela afera osmišljena da bi se kompromitovao i ucenio Marko Kljajević, sudija u slučaju ubistva Zorana Đinđića, da Vlada Srbije ne namerava da se obračuna sa mafijom, već sa Specijalnim sudom, ergo da hoće da oslobodi Legiju i uništi one koji su umislili da su naslednici Đinđićevog puta.
Tako su političke magle već obavile jednu po indicijama ozbiljnu aferu. Na stranicama koje slede „Vreme“ analizira sudski učinak i utisak koji su u javnosti ostavile afere koje su otvorene tokom mandata Koštuničine vlade i afere koje su dovele do pada vlade Zorana Živkovića. I površna analiza govori da je u mnogim slučajevima rasplet afere daleko, a u nekim su zameti svi tragovi i pamte se samo kao politički obračuni. Ostale su bez adekvatnog i jasnog sudskog sankcionisanja. Biće, strah me je, kao u onoj narodnoj priči o vuku i Dinkiću, pardon čobaninu, kad je ovaj stalno vikao „Vuk, vuk !“, a čobani bežali dok im nije dosadilo, pa kad je vuk došao, bio je tužan kraj.
Jedan advokat, praktičar, koji više vremena provodi u sudnici nego na televiziji – što je danas, priznaćete, retkost – autoru ovih redova rekao je da „u privrednom kriminalu nema savršenog zločina“ i da je samo pitanje umešnosti i političke volje da li će trag biti praćen do kraja.
Mi sada imamo višak tragova, a manjak umešnosti i volje. Dokle god političari budu začin u svakoj čorbi, ova će se hladiti na pravosudnom stolu, a u narodu će se podgrevati nezadovoljstvo prema vlasti koja otvara, ali ne zatvara afere.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Svi Vučićevi izbori
17.april 2024.Đorđe Vukadinović, glavni urednik Nove srpske političke misli
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
“Za građane Republike Srpske bilo bi poražavajuće da im negiranje ratnih zločina bude preovlađujući detalj za političko opredjeljivanje”, kaže za “Vreme” predsjednik Helsinškog odbora iz Bijeljine Branko Todorović. “Valjda mogu vidjeti kuda ih je ta demagoška i šovinistička retorika dovela – u bijedu, siromaštvo, odlazak. Oni moraju shvatiti da vlast takvom retorikom želi da udalji pažnju javnosti od enormne korupcije, nedostatka novca i lošeg funkcionisanja institucija RS”
Fraze „izbora neće biti“ ili „aktivni bojkot“ dobre su za gusle u grupama istomišljenika na društvenim mrežama, ali nisu politika. Ona se vodi neumornom borbom za svaki glas u svakom gradu i selu. Nema drugog načina
Predlog koji se našao u Ujedinjenim nacijama da se proglasi dan sećanja na genocid u Srebrenici aktuelna srpska vlast bi morala prva da pozdravi jer bi time pokazala jasan diskontinuitet s režimom Slobodana Miloševića, koji nije uradio ništa da bi genocid u Srebrenici sprečio. Pa zašto to ne čini
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!