Bojkot Srba
Referendum na severu Kosova završen mirno i bez glasača
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
Apsolutna tajna, međutim, ne postoji, naročito u Srbiji, tako da se do nekih informacija ipak moglo doći, mada zaobilaznim putem. Prema izvoru "Vremena" dostojnom poverenja, u izveštaju se konstatuje da je osnivački ulog BK Trejda za više od trećine manji nego što u ugovoru piše
Petočlana međuresorna vladina komisija, oformljena početkom aprila sa zadatkom da u roku od mesec dana, pošto prouči relevantnu dokumentaciju, iskaže svoje mišljenje o vlasničkoj strukturi u prvom srpskom operateru mobilne telefonije, najzad je izvršila zadato: do kraja ove nedelje izveštaj će biti predat Vladi i, kako je za „Vreme“ rekao predsedavajući komisije prof. Branko Kovačević, prezentiran javnosti. Time će se završiti tek prva etapa desetogodišnje rašomonijade šta je čije u Mobtelu, odnosno koji je deo Mobtela vlasništvo BK Trejda iz Moskve, a koji je vlasništvo ovdašnjeg Javnog preduzeća PTT, radi čistih računa, ali i radi omogućavanja eventualnom strateškom partneru da uloži svež kapital u razvoj srpske mobilne telefonije i usput podupre kapitalne investicije u ovoj zemlji.
Podsećanja radi, Mešovito preduzeće za uvođenje mobilne telefonije u Republici Srbiji pod nazivom Mobilne telekomunikacije Srbija BK-PTT d.o.o, današnji Mobtel, osnovano je 1994. godine uz blagoslov tadašnje vlade, sa početnim kapitalom od 100.000 dinara koji su osnivači uplatili u novcu: 51.000 BK Trejd, 49.000 Javno preduzeće PTT. Osnivačkim ugovorom precizirano je da će osnivači obezbediti i dodatni kapital od 130 miliona dolara u istom odnosu. BK Trejd je preuzeo obavezu da u sledeće tri godine po osnivanju preduzeća svoj ulog realizuje, pored uplate od milion dolara u novcu, nabavkom opreme neophodne za uspostavljanje mobilne telefonije u vrednosti cirka 65 miliona dolara. Kao svoj deo JP PTT se obavezao da će, uz uplatu šest miliona dolara u novcu za troškove poslovanja u prve tri godine, omogućiti Mobtelu priključivanje mreže javne mobilne telefonije na postojeću fiksnu mrežu u potrebnom broju priključnih tačaka, omogućavanjem da se uređaji mobilne telefonije postave u objektima PTT-a, i da će to naplaćivati po beneficiranim cenama… Ugovorom je precizirana i dinamika ulaganja za svaku godinu posebno, kao i „biznis plan“ po kome je predviđeno da novoosnovano preduzeće u prvoj deceniji poslovanja ostvari profit od 480 miliona, od kojih je JP PTT trebalo da prihoduje 228 miliona, u skladu sa osnivačkim ugovorom. Deset godina je prošlo a Mobtel, koliko god delovao kao dobrostojeća kompanija, sve ovo vreme posluje na „pozitivnoj nuli“, tako da osnivači nisu prihodovali ništa.
Da nešto nije u redu, da je u pitanju više nego čudan ugovor kojim neko tek tako ima monopol na mobilnu telefoniju na dvadeset godina i koji se automatski produžava sve dok monopolista postoji, kao i da preduzeće koje se bavi ovom visokoprofitnom delatnošću ne ostvaruje prihod, bilo je jasno svima koji su na tu stranu gledali, ali do petooktobarskog prevrata o ovoj temi zvanično govora nije bilo, sem povremenih napisa u novinama koji su ostajali bez odjeka. Dve godine pošto je svrgnut dotadašnji gospodar svega vidljivog i nevidljivog u Srbiji, dosije Mobtel je otvoren: na inicijatvu tadašnjeg ministra finansija Božidara Đelića, u Mobtelu su uvedene administrativne mere i obznanjeno je da sa osnivačkim udelima nešto nije u redu. To je potrajalo neko vreme, pa je zaboravljeno.
Bogoljub Karić, alfa i omega BK Grupe, ponudio je tadašnjoj vladi da se poravnaju: on bi se odrekao šest odsto svog vlasničkog udela u korist države koja bi, kao većinski vlasnik, mogla svoj deo da proda nekom strateškom partneru voljnom da uđe na ovo tržište. Ugovor o tome je bio i potpisan, ali je netom i poništen. Ista ponuda je stigla i aktuelnom ministru za kapitalne investicije Velimiru Iliću, u čijem su resoru saobraćaj i veze, istog dana kada je preuzeo Ministarstvo. On je tada izjavio da bi, operativno gledano, brza nagodba bila dobra za državu jer bi u kratkom roku prihodovala 500 miliona evra koji bi mogli biti iskorićeni za izgradnju infrastrukture. Tim povodom je republička vlada oformila petočlanu međuresornu komisiju, koju čine prof. Branko Kovačević, dekan Elektrotehničkog fakulteta kao predstavnik Kabineta premijera Srbije, Bogoljub Lazić, zamenik ministra za kapitalne investicije, Miroslav Đorđević iz Ministarstva finansija, Tihomir Živković iz Ministarstva privrede, Zoran Đokić iz Ministarstva unutrašnjih poslova, da po utvrđivanju činjeničnog stanja podnese izveštaj o tome ko koliko čega u Mobtelu poseduje i preporuči dalje korake.
Komisija je sve ovo vreme radila daleko od očiju javnosti i svoj posao je napokon završila, ali šta u izveštaju piše niko od članova komisije nije bio voljan da kaže. „Sačekajte petak i sve ćete saznati“, kratko je za „Vreme“ rekao Tihomir Živković odbijajući da kaže bilo šta više o sadržaju izveštaja. I prof. Kovačević je bio kategoričan: „Izveštaj će biti dostupan svakome, ali tek pošto bude predat Vladi.“
Apsolutna tajna, međutim, ne postoji, naročito u Srbiji, tako da se do nekih informacija ipak moglo doći, mada zaobilaznim putem. Prema izvoru „Vremena“ dostojnom poverenja, u izveštaju se konstatuje da je osnivački ulog BK Trejda za više od trećine manji nego što u ugovoru piše, ali da i takav iznosi svega dvadesetak miliona dolara „živog kapitala“, dok je ostatak kredit koji je Mobtel otplaćivao od prihoda, zatim da je sklopljen veći broj ugovora štetnih po Mobtel sa preduzećima koja su u sastavu BK Grupe, da su putevi novca veoma čudni… Po tome, BK Trejd poseduje skoro dvostruko manje od onoga što njegovi predstavnici tvrde.
Ako sve bude kako je rečeno, a nije red tek tako sumnjati, u petak 18. jula trenutno klimava Vlada Srbije imaće u rukama jako vruć krompir i moraće da se izjasni šta će dalje činiti. Položaj joj otežava činjenica da Bogoljub Karić ima podršku 600.000 birača pa se može očekivati da će posle sledećih parlamentarnih izbora, ako ponovi uspeh na sadašnjim izborima, on biti deo vlade koja je s njim u sporu.
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve