Bojkot Srba
Referendum na severu Kosova završen mirno i bez glasača
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
Ako je neko savetovao Vučića kako da se ponaša kada na vlast zasedne, a sigurno jeste, vidi se to po uvežbanim pokretima, pokušajima da mirno govori, ponašanje na poslednjoj konferenciji za štampu verovatno nije bio deo treninga. Mogao bi taj neko da ga upozori da je granicu prešao, ili bi možda premijer trebalo da se obrati nekome zaista stručnom
Opšte je mesto da su sport i politika neiscrpne teme za koje su svi eksperti, kao što su opšte mesto žalbe sportista i sportskih funkcionera da para, naročito u „njihovom“ sportu nema dovoljno, a da to zavisi od države, odnosno političara na vlasti.
Nije ni izjava vaterpolo reprezentativca Andrije Prlainovića o nedovoljnom sistemskom ulaganju države u sport iskakala iz te rutine. Čulo se tako nešto već bezbroj puta, naročito kada su se vaterpolisti vraćali sa medaljama sa velikih takmičenja, a u tu rutinu spada i „žestoka“ reakcija medija na te reči. Oglasili su se Davor Štefanek i Ivana Španović, koji su u svojim izjavama rekli da su zadovoljni statusom i pomoći nadležnog ministarstva i OKS-a, i sva ta buka bi se, uz propratne skandalčiće i prozivanja, slegla posle povratka sportista sa Olimpijade i svečanog dočeka, da nije bilo jednog detalja.
Iz vladine Kancelarije za saradnju sa medijima saopšteno je da će premijer Aleksandar Vučić održati u ponedeljak 22. avgusta konferenciju za medije povodom analize ekonomskih rezultata i mera koje će preduzeti Vlada Srbije, kao i očuvanja regionalne stabilnosti. To su uobičajene teme, ali ovog puta je postojao i dodatak. „Premijer će odgovoriti i na mnoge laži i neistine koje su povodom ulaganja države u vrhunski sport, poslednjih dana u javnosti iznosili pojedini političari i neki medijski poslenici“, rečeno je u saopštenju Kancelarije.
EKONOMIJA, KOMŠILUK, FINANSIRANJE: Počelo je uobičajenim nizanjem ekonomskih uspeha i najavama boljitka – suficit u budžetu koji daje prostor da se povećaju plate u javnom sektoru, povećaće se minimalna cena rada i to će zaposlenima doneti i hiljadu dinara više mesečno, što će, „iako nedovoljno, najsiromašnijima doneti i trinaestu platu“ (prost račun kaže da ako je za trinaestu platu dovoljno hiljadu dinara mesečno više, onda je minimalac 12.000, a to se debelo razilazi sa zvaničnim podacima, no hajde). Formiraće se ministarski tim koji će se baviti sistematskim razvojem IT sektora, cilj je da se izvoz u tom sektoru za dve godine sa 410 miliona evra dodatnim ulaganjem za dve godine podigne na dve milijarde evra. Prvi put od 2007. nezaposlenost je ispod 16 odsto, zaposlenost mladih povećana je na 19,7 odsto…
Što se tiče regionalne stabilnosti, opet uobičajeno, red podsećanja na ustaške zločine, red osuđivanja hrvatskih zvaničnika zbog slavljenja ustašluka, najava da politički vrh Srbije više neće komentarisati izjave koje o Srbiji budu dolazile iz Hrvatske i da ćemo „mi nastaviti sa uspesima i rastom, jer oni to doživljavaju kao svoj poraz“, uz zaključak da ćemo „nastaviti sa politikom očuvanja mira i stabilnosti na celoj teritoriji, nastaviti da zidamo i gradimo, uprkos problemima, sve bolje odnose u budućnosti“.
Što se tiče finansiranja sporta, predsednik Vlade je izneo pregršt podataka koji govore da država ulaže onoliko koliko može, navodeći da će svim nosiocima medalje nagrade (povećane) biti isplaćene već u petak. Rečeno je, između ostalog, i koliko je izdvojeno za pripreme olimpijaca (osam miliona evra), da budžet za sport još nije dovoljno veliki, ali da je za vrhunski sport izdvojen značajan novac, navedeni su i budući projekti, uz poznato „ovako nije bilo pre nas“.
BUKA I BES: A onda su usledili novinarska pitanja i eksplozije premijerovog gneva, jarosne tirade kojima je teško bilo uhvatiti smisao, povod, početak i kraj. Suština ovog mučnog performansa je, valjda, trebalo da bude da Vučić brani Davora Štefaneka i Ivanu Španović, potom i Andriju Prlainovića, koji su napadnuti od „ološa“ zbog onoga što su izjavljivali o ulaganju u sport. Onome ko to nije gledao i slušao nije lako preneti atmosferu premijerovog „obraćanja javnosti“, no hajde da pokušamo izborom nekih delova tog obraćanja.
„Ne prihvatam ocene primitivnog ološa, koji samo misli da uvredama može da reši sve.“
„Ne dam vam da vređate Davora i Ivanu, najbolje u Srbiji, jer vam se ne sviđa što su rekli. Svi koji su dobili medalju u pojedinačnim sportovima, svi su stipendisti Republike Srbije. To znači da je Srbija perfektno prepoznala ko je taj što nešto donosi. Svi su stipendisti. To je užasno mali novac, 80–90.000, ali to je naša pomoć i država. Taj novac nije namenjen za pripreme, to plaćamo na drugi način. I sad ćete da ih vređate što su izneli svoj stav? Ministar molio jedno od to dvoje da ni slučajno ne izlazi sa svojim stavom i ta osoba je rekla: ‘Ne pada mi na pamet, znam šta je država uradila za mene.’“
„Andrija, ti si genije i jedan od trojice najboljih vaterpolista svih vremena i ne moram da se saglasim sa tobom u svemu. Ali, ne mogu da prihvatim ološ koji ništa ne radi i koji po ceo dan soli pamet i vređa najistaknutije sportiste, jer ne misle što i oni… I to čine najbrutalnijim i ličnim uvredama… U čemu ste vi, bre, elita? U neradu, u mržnji? Oni su navijali protiv zemlje, protiv reprezentativaca, jer su mislili da je to šansa da pokažu da je neuspešna država.“
Na trenutak se činilo da u pomenuti ološ ulaze i novinari RTS-a, koji je kao medijsku kuću premijer posebno prozivao, ali je kasnije malo reterirao: „Govorio sam da je ološ oni koji su govorili Štefaneku da je đubre, koje treba da baci zlato u blato. To se ne odnosi na novinare. Rekao sam da je ološ onaj koji priča čija je ljubavnica Ivana Španović… Ološ je i svako ko je napao Andriju…“
To, međutim, ne znači da je nesrećni RTS posle toga bolje prošao, jer se premijerova kanonada nastavila, a njegov bes je, jedva se to moglo izvući iz one bujice, izgleda izazvala neka rečenica reportera tokom prenosa finalne utakmice u vaterpolu o malom broju bazena u Srbiji a velikom uspehu (inače već decenijama bezbroj puta izgovarana).
POLITIKA I PARE NA RTS–U: Majko mila, šta se sve čulo iz premijerovih usta! „Što se nisi odrekao visokih dnevnica pa da uložimo za bazene? Potrpao si pare za odlazak u Brazil u svoje džepove, a nisi se odrekao za bazene, koji tvrdiš da nedostaju!“ „Neka rade svoj posao, mene jedino interesuje koliko su para potrošili. Neka pričaju o meni i vladi šta hoće, ja ću da uzvraćam!“
„Pravo je građana da znaju kolike su dnevnice pojedinih ljudi s javnog servisa, koliko troše na taksi. Sve to treba da se pokaže narodu, jer to plaćaju građani, kao i bazene, koje oni neće da vide. Isto tako oni su obavezni da nam odgovore, kao što ja odgovaram vama ovde!“
Onda se prešlo na politiku: „O nekima na javnom servisu me je sramota i da govorim. Svi građani ih plaćaju da bi oni širili mržnju prema pojedincima ili vladi samo zato što ne mislimo kao oni! Ja na RTS ne idem već četiri do pet meseci i neću ni da idem. Vodite politiku kakvu hoćete, osim što nam uzimate stalno sve više para!“
„Nije u pitanju svađa, poštujem što su javni servis, nažalost pojedini urednici se ponašaju kao političke persone, sami ste svedoci tome, vidite šta rade u programu. A ja imam pravo kao ličnost da se s tim ne slažem. Jel’ ih neko dira, sede tu, ko ih je postavio, ne znam, DS ili neko drugi, sede tamo već četiri godine i pre toga još deset.“
OLOŠI BEZ LICA I IMENA: Šta to tako tragično RTS radi protiv premijera teško je videti, kao i kakve veze ima ono što je izgovoreno sa sportistima i sportom, ali pitanje svih pitanja ostalo je ko su famozni „oni“, ološ koji vređa šampione, kojima niko u Srbiji, po Vučićevim rečima, ne sme da se suprotstavi osim njega?
Osim RTS-a, koji je na jedvite jade izuzeo iz „ološa“, jedini imenom pomenut medij je „Tabloid“. Ako je to onaj „Tabloid“ Milovana Brkića, sazivati konferenciju za štampu i žestiti se zbog onoga što tamo piše ravno je tome da premijer učini tako nešto zato što mu je negde na pijaci lokalna sukluda dobacila uvredu i psovku, koju uputi svakome ko kraj nje prođe. Ko su još ološi? Reklo bi se da je premijer penio i zbog nekakvih gluposti ispisanih po društvenim mrežama, ali ko ozbiljan histeriše zbog gomile smeća koje se valja po internetu?
Šta smo još imali na konferenciji – rutinsko hvalisanje „ja se nikoga ne plašim“, rutinska prozivanja novinara iz „neprijateljskih“ redakcija, uz „duhovito“ pitanje „koji je sinonim za ološ“ novinarki „Insajdera“ koja je konstatovala da je to neprimeren rečnik, pa rutinsko smejanje sopstvenoj dosetki; pitanja „prijateljskih“ medija („Informer“, „Pink“…) koja biće da dolaze iz premijerovog kabineta; više puta ponovljenu potvrdu proročkih sposobnosti: „Tri puta sam vama rekao biće osam medalja. Smejali su se i govorili ‘Vidi budalu’. ‘Svetski eksperti’ su govorili da će ih biti od nula do tri“ (i Asošiejeted pres je isto predvideo za Srbiju, no hajde)…
Dok su se u utorak skupljale čaure posle erupcije premijerovog gneva, sa sportske strane stizale su pomirljive reči. Predsednik Vaterpolo saveza Srbije Milorad Krivokapić je rekao da je Andrija Prlainović iz najbolje namere skrenuo pažnju na probleme klubova, ali da nikoga nije pomenuo, „posebno ne državu sa kojom imamo sjajan odnos“.
Sportski radnici i sportisti morali bi da shvate da su oni bili samo povod onome što je javnost preneraženo (bar jedan njen deo) gledala u ponedeljak uveče, povod zato što je narod osetljiv na sportiste, naročito posle uspeha. A šta je bio pravi razlog, teško je dokučiti. Već smo se navikli na učestale konferencije za štampu kojima je valjda cilj da javnost u Srbiji stalno drže u vanrednom stanju. Gledali smo bezbroj puta javne svađe sa ozbiljnim medijima, opskurnim glasilima i Tviterom, uveseljavanje siromašnog puka prozivanjem nekoga ko zarađuje (više od minimalca), juriše na neprijatelja bez lica i imena, koji ga mrze zato što mrze Srbiju i napredak.
Ono što je novo nije ni javna upotreba reči „ološ“, bilo je već sličnih i gorih gadosti onoliko, ali ova količina besa i histerije, izneta na ovakav način, nikada do sada nije viđena u javnom obraćanju najviših predstavnika vlasti. Ako je neko savetovao Vučića kako da se ponaša kada na vlast zasedne (a sigurno jeste, vidi se to po uvežbanim pokretima, pokušajima da mirno govori, „da ja vas pitam“, „vi ste sve upropastili“…), ovo verovatno nije bio deo treninga. Mogao bi taj neko da ga upozori da je granicu prešao, ili bi možda premijer trebalo da se obrati nekome zaista stručnom.
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve