Kako se predlagač Slobodana Miloševića za Nobelovu nagradu za mir pomirio s demokratama
KO SE POSLEDNJI SMEJE: Mile Ilić (u sredini)
Između dva kruga lokalnih izbora 1996. godine tadašnji prvi čovek grada, iako po funkciji samo šef niških socijalista, Mile Ilić poručio je da se najslađe smeje onaj ko se poslednji smeje.
Već sledeće godine definitivno je izgubio vlast, ali i partijsku knjižicu. Nekoliko godina kasnije knjižica mu je vraćena, i postavljen je na mesto šefa političkog saveta GO SPS-a.
Ako je tada osmeh na licu Ilića mogao tek da se nazre, ove godine zahvaljujući onima zbog kojih je smenjen osmeh mu ispod brkova ne silazi sa lica. Iako je nekada (pre samo 12 godina) poručivao Nišlijama sa pozicije čoveka od koga sve zavisi u gradu da „dobro razmisle za koga će glasati jer bi svaka druga osim socijalističke vlasti bila loše dočekana u prestonici“, ove godine tvrdi da je Nišu potrebna atmosfera tolerancije, uvažavanja i političke kulture.
Uz pozive da se animoziteti među partijama umanje, Ilić je prvog dana ove sedmice seo u fotelju predsednika Skupštine grada Niša uz glasove Demokratske stranke (DS) i G17 plus.
„Ovo je šamar svim Nišlijama koje su skoro sto dana šetale gradskim ulicama protestujući zbog izborne krađe 1996. godine. Da li se Ilić izvinio demokratama?“, prokomentarisao je skupštinsku koaliciju u Nišu menadžer Liberalno demokratske partije (LDP) Predrag Jelenković. Prema njegovim rečima, LDP može da ima razumevanje za DS koji sa socijalistima pravi vlast u Srbiji, ali ne i za kadrovska rešenja u Nišu.
„Zbog Ilića su najpre u Nišu, pa u čitavoj Srbiji, počeli tromesečni protesti zbog velike krađe glasova na lokalnim izborima 1996“, podsetili su odbornici LDP-a, ali im je replicirao nekadašnji načelnik Vojnobezbedonosne agencije (VBA), a sada odbornik socijalista Momir Stojanović, koji je opet podsetio da nikada niko nije ni osuđen zbog izbora 1996. godine, što znači da izborne krađe nije ni bilo.
„Mnogi građani Niša žele da Ilić bude funkcioner grada, a naša partija je izbornu kampanju i gradila na liku Mileta Ilića“, zaključio je Stojanović.
„Stidim se jer Skupština grada Niša nije uspela da se distancira od politike devedesetih, koja je nanela veliku nesreću Nišu i Srbiji i uništila naše živote. Ova skupština ponovo afirmiše politiku Slobodana Miloševića kroz lik i delo Mileta Ilića, koji je simbol autoritarnosti, nepotizma, burazerske ekonomije i izborne krađe. Politika jeste veština mogućeg, ali i u njoj moraju da postoje dobar ukus i donja granica tolerancije“, rekao je odbornik LDP-a Milan Mitić.
Odbornici Demokratske stranke na skupštinskom zasedanju nisu nijednom izašli za govornicu, niti su javno komentarisali veliki povratak Mileta Ilića, ali je kandidat iz redova te partije za gradonačelnika Niša Miloš Simonović kratko prokomentarisao da DS gleda u budućnost i da očekuje od onih koji kritikuju novu vlast da budu spremni na političke kompromise ako je već DS kao najjača partija spremna zarad dobrobiti građana da pravi kompromise.
Prozvani Ilić je kazao da nikada ne odgovara na lične uvrede jer smatra da će građani i istorija da presude o onome što je radio. „U životu nisam imao nijednu prijavu, niti sam kažnjavan za bilo šta“, rekao je Ilić.
Koalicija DS-a i SPS-a u Srbiji možda je, ako ne sa odobravanjem, dočekana uz prećutno klimanje glavom kao neminovnost. U Nišu je, ipak, zbog Ilića dočekana uz klimanje glavom i blago gunđanje onih kojima sećanje doseže i duže od deset godina.
Ako su zaboravili proteste 1996. i 1997. godine, pojedine Nišlije još pamte da je zbog Ilića i njegovog odbora SPS-a Niš bio nazivan crvenom tvrđavom, ali pamte i idolopoklonstvo prema nekadašnjem lideru socijalista Slobodanu Miloševiću. Oni precizniji još se sećaju pisma iz 1995. godine upućenog Miloševiću, a koje je potpisao Mile Ilić: „Dopustite nam da izrazimo želju za koju verujemo da je uverenje cele zemlje i pokrenemo inicijativu da Vam se dodeli Nobelova nagrada za mir za sve ono što ste učinili u velikoj misiji mira.“
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Birajući između dve loše opcije, opozicija je uspela da izabere treću, najgoru: da se međusobno posvađa i podeli. Paradoks je tim veći što su predmet spora bili, kako stvari stoje, samo beogradski izbori. Na ostale lokalne će kanda izaći i bojkot-stranke prepuštajući lokalnim odborima odluku o tome. Šteta će biti mnogo veća ukoliko se bojkot-stranke i “borbene” stranke nastave međusobno obračunavati, ostrašćeno deleći opoziciono biračko telo
Kada je izgledalo da bi opozicija konačno mogla da se izbori za neke predizborne koncesije i natera vlast da odstupi, koalicija “Srbija protiv nasilja” se pocepala i zbunila svoje birače: da li su predstojeći lokalni izbori jačanje snaga pred neku buduću bitku ili slavno umiranje nečega što je ličilo na pobedničku kombinaciju
“Spin diktator treba da ubedi javnost da je on kompetentan lider. Zato mu je potreban ekonomski rast. Njegov problem je što mu je za ekonomski rast potreban savremeni sektor usluga zasnovan na znanju – a za to mu je potrebna kreativna klasa, preduzetnici i profesionalci sa visokim obrazovanjem. Dakle, ekonomski problem spin diktatora je taj što mu je za ekonomski rast potrebna obrazovana klasa, ali ako ova klasa postane previše brojna, ona postaje previše skupa za utišavanje i/ili kooptiranje. A što se više novca troši na utišavanje obrazovane klase, to ga je manje za ostatak društva”
Godinu dana od majskih ubistava, sedimo i dalje paralisani zlom koje nas preplavljuje, svađamo se oko toga da li izaći na izbore ili ne, dok sistem ne zakazuje samo u jednom – u sistematičnom uništavanju saosećanja i nade. Razum su nam već uništili
Možemo u nedogled da naglabamo šta bi bilo da je bilo. Politička realnost je, međutim, da je ideja bojkota propala. Najgore bi sada bilo da njeni pobornici miniraju kampanju onih koji na izbore izlaze, samo da bi dokazali da su bili u pravu. U Beogradu. Jer u ostatku Srbije ni bojkotaši ne pozivaju na bojkot
Svako ko išta zna o aktivnom opozicionom delovanju mora se čuvati ocena poput „trojanac“ ili „Vučićev čovek“ – najveći broj tih ljudi platio je ogromnu cenu svog političkog angažmana. Zato bi najgore bilo da oba krila podeljene koalicije umesto sa naprednjacima započnu uzajamni obračun
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!