U potrazi za sopstvenim identitetom, Srbija i Crna Gora svetu se najčešće predstavlja kao zemlja košarke. Nema razloga da na taj spisak ne budu dodati karst i voda
KARSTNI IZVOR: Kočar na Skadarskom jezeru
Prošle nedelje je održana međunarodna naučna konferencija u Beogradu i Kotoru na kojoj je prisustvovalo čak 120 stranih i 100 domaćih naučnih radnika. Organizovan pod nazivom „Karst 2005″, ovaj skup je jedan od najvećih naučnih događaja poslednjih godina u Srbiji i Crnoj Gori. Takav odziv poznatih svetskih eksperata na konferenciju u SCG uobičajen je za ekonomiju ili pak za fundamentalne nauke, ali je pomalo iznenađujući kada je reč o geologiji koja se bavi jednim lokalnim fenomenom kao što je karst. Pri tom, konferenciji nisu prisustvovali samo naučni radnici iz okruženja, već stručnjaci koji su došli iz 32 zemlje sa šest kontinenata.
Tema konferencije bio je karst, geološki fenomen koji se ponekad još naziva kras ili krš. Karst je krečnjački predeo koji na površini ima duboke brazde razdvojene oštrim zupcima i takozvane tanjiraste i levkaste utolegline. Karst se javlja u oblasti Dinarida i zauzima velik deo teritorije Srbije i Crne Gore. „Naša zemlja je izuzetno poznata po karstu“, kaže za „Vreme“ geolog Zoran Stevanović, član organizacionog odbora konferencije. „Ne bismo imali ovako velik odziv da je tema konferencije bila vezana za lednike ili glacijalne procese. Pošto smo poznati kao zemlja karsta i priznatih stručnjaka koji se njime bave, dobili smo šansu.“
ZEMLJAIPODZEMLJOM: Upravo tako veliko interesovanje svetske naučne zajednice za domaći karst otvara pitanje šta zapravo predstavlja nacionalno bogatstvo u SCG. U ranijim epohama bilo je rasprostranjeno mišljenje da je blago svuda, nad zemljom i ispod nje. No, vremenom se istopio san da se ispod površine onog što smatramo svojom državom nalaze zakopane neverovatne zalihe rude koju samo treba iskopati. Svakako, SCG nije siromašna rudama. U istočnoj Srbiji nalaze se obilna nalazišta bakra i drugih metala, centralna Srbija je bogata ugljem, a u Vojvodini postoji i nešto nafte i prirodnog gasa. Velike zalihe olova i cinka smeštene su na Kosovu, ali teško da se to bogatstvo trenutno može eksploatisati, pa se na geološkoj mapi rudni potencijal Kosova može smatrati našim samo kao svojevrsno nematerijalno bogatstvo, kao što je, uostalom, slučaj sa svim drugim u toj pokrajini.
„Naša zemlja poseduje od svega pomalo i ništa posebno“, smatra Stevanović. „Možda je ova kvalifikacija previše restriktivna, ali bolje je u proceni nacionalnih bogatstava biti skroman i racionalno planirati njihovo korišćenje, u skladu s principima održivog razvoja.“ Stevanović ističe da bi se, s druge strane, naši vodni resursi mogli smatrati bogatsvom koje je potcenjeno. Dosadašnje analize koje su rađene za potrebe vodoprivrednih planova Srbije pokazuju da se od ukupnih količina vode koja protekne kroz Srbiju, samo devet odsto formira na teritoriji Srbije, a ostalo su tranzitne vode. Crna Gora je područje bogato vodom, ali ima neravnomernu raspodelu količina vode u toku godine.
No, vodni resursi SCG su veliki. „U daleko smo povoljnijoj poziciji nego druge zemlje Mediteranskog basena i, posebno, Bliskog istoka“, kaže Stevanović. Srbija poseduje razne izvore mineralne i termomineralne vode. Registrovano je više od 300 takvih izvora, a vodne rezerve imaju protok veći od 1000 litara u sekundi. Prema tim podacima, SCG bi mogla biti neka vrsta vodnog Iraka u Evropi. I to zahvaljujući karstu.
JOVAN CVIJIĆ: Deo portreta Uroša Predića
KARST: Geolozi smatraju da je karst zapravo nacionalno blago, pre svega zbog vode u krečnjačkim stenama. Većina prirodnih rezervoara podzemnih voda visokog kvaliteta nalazi se u oblasti karsta. Krečnjački tereni u Srbiji zauzimaju oko 30 odsto, a u Crnoj Gori oko 70 odsto teritorije. Na teritoriji Srbije trenutno se za potrebe vodosnabdevanja naselja pijaćom vodom u 80 odsto slučajeva koriste podzemne vode, pri čemu je učešće karstnih voda veoma veliko u Nišu, Paraćinu, Novom Pazaru, Valjevu i Pirotu. Crna Gora svoje potrebe za vodom uglavnom zadovoljava podzemnim vodama i to iz karstnih izvora u 90 odsto slučajeva. S druge strane, pećine u oblastima karsta su značajan turistički potencijal.
Jedan od prvih istraživača karsta u svetu bio je naš naučnik Jovan Cvijić, a konferencija „Karst 2005″ bila je posvećena 110. godišnjici od prvog izdanja njegove knjige Karst. Na početku konferencije u Beogradu održano je predavanje o Cvijiću, kojim su se naučnici podsetili da je on prvi naučno istraživao morfologiji krečnjačkih terena. „Svako ko se bavi karstnom geomorfologijom i karstnim vodnim izvorima prepoznaje ime Jovana Cvijića“, rekao je u najavi konferencije Petar Milanović, predsednik organizacionog odbora. Zahvaljujući Jovanu Cvijiću i dinarskom karstu, naša zemlja predstavlja, kako kažu geolozi – Karsthomeland.
No, zbog nedovoljno brige karst je ugrožen. „Postoji značajan stepen ugroženosti karstnih terena, posebno kad je reč o naseljenim područjima“, kaže Stevanović. Potrebno je razviti nacionalnu strategiju upravljanja karstom kako bi se ove oblasti zaštitile, a vodni resursi sačuvali. Ako se ne budu preduzimale odgovarajuće mere, ovo područje u budućnosti neće biti toliko zanimljivo svetskim geolozima, a zemlja će izgubiti dragocene prirodne resurse. U potrazi za sopstvenim identitetom, Srbija i Crna Gora svetu se najčešće predstavlja kao zemlja košarke, a povremeno i kao zemlja malina, trube ili leskovačkih pljeskavica. Nema razloga da na taj spisak ne budu dodati karst i voda. Uostalom, mnoge vrednosti kojima se uobičajeno hvalimo deluju efemerno u odnosu na dugoročni karakter potrebe za pijaćom vodom.
Šta je karst?
Dinarski tereni su poznati po obilju raznovrsnih morfoloških oblika i pojava. Sam karst je dobio naziv po oblasti Crasso, koja se nalazi u zaleđu Trsta i Sloveniji, gde je karst naročito zastupljen. Ovaj pojam odnosi se na hidrološke i geomorfološke fenomene razvijene na stenama koje imaju veliku rastvorljivost u kontaktu s vodom. Takve stene mogu biti karbonatne (krečnjaci i dolomiti) ili evaporati (so). U SCG, kao i na celom Balkanskom poluostrvu, primarno su zastupljene karbonatne stene.
Polje, dolina, ponor
Konferencija „Karst 2005″ bila je prilika za podsećanje na Jovana Cvijića (1865–1927), jednog od najznačajnijih srpskih naučnika svih vremena. Cvijić je 1888. završio Prirodno – matematički odsek Filozofskog fakulteta u Beogradu, a zatim studirao fizičku geografiju na Bečkom univerzitetu. Među prvima se bavio sistematskim istraživanjem karstnih fenomena na području Dinarida i Balkanskog poluostrva, da bi 1893. godine doktorirao sa tezom „Das Karstphänomen“. Njegova disertacija prevedena je na srpski jezik i objavljena 1905. pod nazivom Karst. Ova knjiga je postavila temelje modernoj karstologiji. „Cvijić se smatra jednim od osnivača ove naučne oblasti“, kaže geolog Zoran Stevanović. „Mnogi naši termini kao što su polje, dolina i ponor ušli su u svetsku naučnu terminologiju i prihvaćeni su kao referentni nazivi.“ Cvijić se osim čisto geografskim proučavanjima, tokom svoje plodne karijere bavio i geomorfologijom, tektonikom, paleogeografijom i neotektonikom. Bio je osnivač i član velikog broja naučnih udruženja i laureat mnogih značajnih nagrada. „O Cvijićevoj ulozi u svetskoj nauci najbolje govori činjenica da je on, uz Milutina Milankovića, naš najcitiraniji načnik“, podseća Stevanović.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Svi Vučićevi izbori
17.april 2024.Đorđe Vukadinović, glavni urednik Nove srpske političke misli
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
“Za građane Republike Srpske bilo bi poražavajuće da im negiranje ratnih zločina bude preovlađujući detalj za političko opredjeljivanje”, kaže za “Vreme” predsjednik Helsinškog odbora iz Bijeljine Branko Todorović. “Valjda mogu vidjeti kuda ih je ta demagoška i šovinistička retorika dovela – u bijedu, siromaštvo, odlazak. Oni moraju shvatiti da vlast takvom retorikom želi da udalji pažnju javnosti od enormne korupcije, nedostatka novca i lošeg funkcionisanja institucija RS”
Predlog koji se našao u Ujedinjenim nacijama da se proglasi dan sećanja na genocid u Srebrenici aktuelna srpska vlast bi morala prva da pozdravi jer bi time pokazala jasan diskontinuitet s režimom Slobodana Miloševića, koji nije uradio ništa da bi genocid u Srebrenici sprečio. Pa zašto to ne čini
Direktan napad Irana na Izrael je presedan u višedecenijskom sukobu dva arhineprijatelja. Ako se Izrael uzdrži od nesrazmerno ubitačnog odgovora, to bi takođe bio presedan
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.