Miroljub Labus je pred 200 direktora iz cele Srbije rekao da je "primetio problem", ali da u ovom trenutku nije moguće izmeniti problematični Zakon jer u Vladi "ne mogu da usaglase odnos snaga"
USAGLAŠAVANJE SNAGA: Milomir Kuzmanović
Jedna od retkih domaćih firmi koja beleži stabilan rast poslovanja ne samo na domaćem nego i na stranom tržištu jeste Termoelektro i njihova priča stvara iluziju optimizma o stanju u srpskoj privredi. Vratili su se na nemačko tržište, i sada već i obnavljaju ugovore. Napravili su i „mali izlet u Bosnu“, što otvara perspektivu za poslovanje na prostoru bivše Jugoslavije.
Njihov veliki partner u Srbiji, US Steel, nedavno je insistirao na upošljavanju radne snage iz TE-a, i to po odličnoj ceni radnog norma sata. „Koliko smo tražili toliko smo dobili, a da budem pošten tražili smo duplo više od konkurentske firme, jer nama ne odgovara takav angažman“, kaže Milomir Kuzmanović, generalni direktor Termoelektra.
Imaju, dakle, dva ugovora u Nemačkoj, a za početak radova na Đerdapu 3 čekaju da „vlade Rusije i Srbije parafiraju ugovore“.
Sa Nemačkom imamo ugovor o detašmanima, zahvaljujući kome su svi državljani mogli da rade na nemačkom tržištu. To se nije odnosilo na intelektualnu radnu snagu, već samo fizičku radnu snagu.
Pored detašmana, u nemačkom Zavodu za rad dobija se dozvola za rad, a potom i od nadležnih lokalnih organizacija. Tek sa svim dozvolama mogu se dobiti boravišne vize za radnike. Ono što je zanimljivo oko tih detašmana jeste to da ako imate 250 radnika, morate plaćati državi 70 evra dnevno po čoveku tokom čitavog obračunskog perioda od šest meseci, bez obzira na to da li vam radnik za koga ste obezbedili isprave radi samo mesec ili dva.
S druge strane, kada stranci dođu kod nas, oni za radnike koje dovedu sa strane ne moraju da daju ništa. Jedino su u obavezi da se prijave u policiji i da plate boravišnu vizu. I ništa više. Čak ni u svojoj zemlji ne plaćaju porez, jer tamo nemaju nikakvu evidenciju o njihovom radu ovde. Ali, ni u Srbiji ne plaćaju porez, rečju – ništa ne plaćaju. Time je praktično ozvaničen rad na crno.
Tako strane firme lako uzimaju posao domaćim firmama. Kažu, jeftinije im je da dovedu svoju radnu snagu. Nikada nije jeftinije dovesti nekoga da radi 1000 kilometara daleko od kuće. Nama je jeftinije da uzmemo lokalnu radnu snagu u Svilajncu nego da naše ljude iz Beograda šaljemo tamo. A ispada da je za sve nas jeftinije da dođu Slovaci da rade ovde nego da rade naši ljudi koji, recimo, žive u Obrenovcu. To je zaista apsurd, ali oni ne plaćaju nikome ništa jer im je to dozvoljeno nepostojanjem zakona.
Prošle godine je preko 400 stranaca bilo uposleno samo na Elektranama, a gde su tek ostali poslovi. Sve zemlje imaju uređenu tu oblast zakonom o zasnivanju radnog odnosa sa stranim državljanima.
Na konto tog istog zakona, mi platimo preko 280.000 evra i pre nego što su radnici ušli u Nemačku, za period od šest meseci.
To je novi paradoks. Znate, pre nego što krenete na strano tržište, potpisuje se pojedinačni ugovor sa svakim radnikom ponaosob, sa tačno utvrđenom cenom satnice. Taj ugovor se prijavljuje vlastima i u njihovom zavodu za rad postoji po jedan primerak ugovora za svakog od njih.
Onda se u septembru, bez ikakve najave, desila izmena Zakona. Po starom zakonu, pre odlaska u inostranstvo, prijavljivali smo ugovore Narodnoj banci i plaćali doprinose na dinarski deo ugovora, koji i nisu bili veliki a bili su i ukalkulisani u cenu čitavog posla. Zakon je iznenada izmenjen tako da je sada porez na rad u inostranstvu 70 odsto od deviznih primanja. To nas je dovelo u izuzetno tešku situaciju. Jer, ne možete da menjate ugovore o radu usred sezone, to Nemci nikako ne dozvoljavaju. A mi više nismo rentabilni – sklopili smo ugovore za rad po jednoj ceni, a sada smo zbog ovog nenajavljenog poreza ušli u čist gubitak i ne znamo kako ćemo se iz toga izvući. To nam je razbilo sve ugovore. Od septembra smo u čistom gubitku i to odlukom Vlade.
Intervenisali smo, a onda nam je potpredsednik Vlade Miroljub Labus na konferenciji koju je organizovao dnevni list „Pregled“ rekao da oni to znaju, da su to primetili, da su intervenisali svi, između ostalog i mi i građevinci, ali to oni u ovom odnosu snaga u Vladi jednostavno ne mogu da izmene u ovom trenutku. Jer, čim jedni krenu sa amandmanima, krenu i drugi, tako da su prosto zaustavili proces. Imamo najavu iz Privredne komore Srbije da se ipak spremaju izmene. Pitali smo ga šta sada da radimo do septembra, jer imamo čist gubitak. On je slegao ramenima, i to pred 200 privrednika.
Uzeli smo prošle godine u Nemačkoj posao „Đuri Đakoviću“, ponudili smo isti kvalitet, bili smo prilično jeftiniji. Još uvek smo konkurentni, ali sada samo tridesetak feninga, ako i toliko sa ovim novim porezom. „Đuro Đaković“ iz Hrvatske nije imao sankcije, oni su uzeli celo nemačko tržište, a mi smo ipak uspeli da ga potisnemo. Ali, sada nije više sigurno da će se to ponovo dogoditi kad budemo ponudili praktično istu cenu. Jer, ta firma tamo 15 godina gaji prijateljske odnose, radnici odlično govore nemački jezik. Poslodavci znaju svakog zavarivača po imenu, znaju kako radi. Kad smo se mi pojavili, oni su bili zabezeknuti – otkud sad Srbi. Uspeli smo da se probijemo, plaćali smo kurseve jezika ljudima u Nemačkoj da savladaju makar osnove, i sve to uložili, ali nas je sada razbio ovaj zakon. Naravno da će Nemci uzeti onoga koga dobro poznaju. To je, sve u svemu, totalno destimulisanje izvoza.
Termoelektro ne može da izađe na berzu jer još nije završen proces prebijanja poreskih dugova. Mi prosto ne želimo da obaramo svoju cenu bez ikakve potrebe. Ali na tom polju se još uvek ništa ne dešava. Mada, vidimo da se već dugo razmatra u Vladi da obavi taj reprogram dugova. Ali to je verovatno škakljivo, jer je taj interni dug između firmi ogroman. Država, naravno, gleda kako da prođe što je bolje moguće, ali morate da prihvatite onoliko koliko oni odluče. Ipak, bolje je išta nego ništa. Da ne prođemo kao sa US Steelom, koji je odvojio 20 i nešto miliona evra na konto dugova Sartida, iz kojeg treba da se naplate svi poverenici. A ukupan dug je milijardu i nešto evra. Mi poverenici ne možemo između sebe da podelimo ni za čačkalice. Čekamo da se to reši i da pustimo akcije na berzu. Do tada, možete da zamislite kako je teško usaglasiti interesovanja 3000 akcionara…
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Birajući između dve loše opcije, opozicija je uspela da izabere treću, najgoru: da se međusobno posvađa i podeli. Paradoks je tim veći što su predmet spora bili, kako stvari stoje, samo beogradski izbori. Na ostale lokalne će kanda izaći i bojkot-stranke prepuštajući lokalnim odborima odluku o tome. Šteta će biti mnogo veća ukoliko se bojkot-stranke i “borbene” stranke nastave međusobno obračunavati, ostrašćeno deleći opoziciono biračko telo
Kada je izgledalo da bi opozicija konačno mogla da se izbori za neke predizborne koncesije i natera vlast da odstupi, koalicija “Srbija protiv nasilja” se pocepala i zbunila svoje birače: da li su predstojeći lokalni izbori jačanje snaga pred neku buduću bitku ili slavno umiranje nečega što je ličilo na pobedničku kombinaciju
“Spin diktator treba da ubedi javnost da je on kompetentan lider. Zato mu je potreban ekonomski rast. Njegov problem je što mu je za ekonomski rast potreban savremeni sektor usluga zasnovan na znanju – a za to mu je potrebna kreativna klasa, preduzetnici i profesionalci sa visokim obrazovanjem. Dakle, ekonomski problem spin diktatora je taj što mu je za ekonomski rast potrebna obrazovana klasa, ali ako ova klasa postane previše brojna, ona postaje previše skupa za utišavanje i/ili kooptiranje. A što se više novca troši na utišavanje obrazovane klase, to ga je manje za ostatak društva”
Godinu dana od majskih ubistava, sedimo i dalje paralisani zlom koje nas preplavljuje, svađamo se oko toga da li izaći na izbore ili ne, dok sistem ne zakazuje samo u jednom – u sistematičnom uništavanju saosećanja i nade. Razum su nam već uništili
Jovanović i Vučić za razliku od Grbovića i Đilasa ne priznaju presude Haškog tribunala. Međutim, PSG i SNS će se ogledati na beogradskim izborima gde neće biti SSP-a i NDSS-a. Odnos prema Rezoluciji o Srebrenici daleko je od najvećeg problema opozicije u Srbije, ali je prilično ilustrativan
Možemo u nedogled da naglabamo šta bi bilo da je bilo. Politička realnost je, međutim, da je ideja bojkota propala. Najgore bi sada bilo da njeni pobornici miniraju kampanju onih koji na izbore izlaze, samo da bi dokazali da su bili u pravu. U Beogradu. Jer u ostatku Srbije ni bojkotaši ne pozivaju na bojkot
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!