Bojkot Srba
Referendum na severu Kosova završen mirno i bez glasača
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
Gde vode konci istrage oko prodaje oružja Sadamu Huseinu
Nije prošlo ni deset dana otkako je predsedniku Vojislavu Koštunici uručen zvaničan demarš Sjedinjenih Američkih Država zbog prodaje oružja i vojne opreme Iraku, a ovdašnji političari su krenuli u zajedničku akciju vađenja fleka. Dok jedni, predvođeni Koštunicom, uporno ponavljaju da se ništa naročito nije dogodilo, drugi se trude da vruć krompir prebace u tuđe dvorište. Sve to uprkos tome što se brod „Boka Star“, pun baruta i raketnog goriva, još nalazi uzapćen u riječkoj luci, a detalji o obimu vojnotehničke saradnje SRJ i Iraka tek izlaze na videlo.
„Sa aferom Jugoimport je završeno“, izjavio je u prošlu nedelju savezni ministar policije i član Upravnog odbora Jugoimporta Zoran Živković. Ministar, koji je donedavno bio i član Vladine istražne komisije koja se bavila ovim slučajem, rekao je za „Večernje novosti“ da je Komisija konstatovala da je „bilo slučajeva kršenja rezolucije Saveta bezbednosti UN-a o zabrani izvoza oružja Iraku“, ali je uzroke skandala pripisao „nepreciznim propisima koji su dozvoljavali različita tumačenja“. Živković je dalje rekao da je stvar sada u rukama MUP-a Srbije, obećavši da će „oni koji su prekršili zakon snositi posledice“.
Do sada, međutim, ne samo da niko nije priveden nego niko nije ni snosio bilo kakve posledice, osim direktora Jugoimporta Jovana Čekovića i pomoćnika ministra odbrane Ivana Đokića, koji su smenjeni još na početku afere. Živković, kao i republički ministar policije Dušan Mihajlović, predsednik UO-a Jugoimporta, ubiše se objašnjavajući da nisu pojma imali da to preduzeće trguje sa Sadamom Huseinom. „Upravni odbor se bavio samo poslovnom politikom… Nije bilo pomena o trgovini oružjem sa bilo kojom zemljom“, tvrdi Živković, a manje-više istu priču priča i Mihajlović. Postavlja se pitanje, međutim, o čemu je u UO-u uopšte bilo pomena, s obzirom na to da je osnovna delatnost Jugoimporta trgovina oružjem. O zdravoj hrani i Čekovićevoj rakiji iz Koštunića?
Osim upravnog, Jugoimport je imao i nadzorni odbor, na čijem se čelu nalazio premijer SRJ Dragiša Pešić, koji ćuti kao zaliven uprkos sve brojnijim zahtevima za ostavku. Prema Živkoviću, o detaljima trgovine bili su upoznati i ljudi iz materijalno-finansijske (Matfin) komisije Ministarstva odbrane, kao i Aca Tomić, načelnik Kontraobaveštajne službe VJ i Koštuničin čovek od poverenja. Nijedan član Matfina niti bilo ko iz Službe za informisanje VJ nije našao za shodno da odgovori na optužbe.
Ono što je nesporno, međutim, jeste da je čitav niz najviših saveznih i republičkih funkcionera diplomatskim kanalima bio obavešten o trgovini sa Irakom, ali da nisu učinili ništa ili gotovo ništa da je spreče. Živkovićev partijski šef i aktuelni premijer Srbije Zoran Đinđić nedavno je objavio da je prva upozorenja u tom smislu dobio od Amerikanaca još pre godinu dana. Đinđić kaže da je o tome uredno obavestio savezne organe, ali da oni ništa nisu uradili, i nagoveštava, opet, da je Čeković imao zaštitu predsednika Koštunice. To je verovatno tačno – Koštunica je pre svega šest meseci izdao dekret kojim se Čeković potvrđuje kao čelni čovek Jugoimporta. Međutim, ostaje činjenica da su Živković, kao potpredsednik Đinđićeve stranke, i Mihajlović, kao važan član njegovog kabineta, savršeno neobavešteni sedeli u UO-u državne agencije za promet oružja i vojne opreme.
Dok se političari prepucavaju, u firmama koje su bile uključene u ovaj posao u toku je intenzivno uništavanje dokumenata. Od najmanje šest privatnih firmi koje su za račun Jugoimporta ilegalno izvozile oružje trenutno je pod istragom isključivo Temex, koji, međutim, nije ni poslovao sa Sadamom, već sa Liberijom i Nigerijom. Ostale – Brunner (bivši JPL systems), GSV, Infinity i Interdill (koji ne treba brkati sa agencijom za nekretnine koja se slično zove), kao da su u zemlju propale.
Uprkos svim naporima, afera koja je počela sa remontnim zavodom u Bijeljini, a zatim se proširila na celo područje bivše Jugoslavije, teško će moći da se zataška, ne samo zbog pritiska Zapada već i zbog toga što je u izvoz u zabranjene zone bio uključen prevelik broj ljudi, od kojih su neki spremni da progovore kako ne bi sami poslužili kao žrtveni jarci. U Bosni je visoki predstavnik Pedi Ešdaun postavio rok od mesec dana da se okonča istraga oko učešća „Orla“ (ali i nekolicine firmi iz Federacije) u trgovini sa Irakom. Ovde nikakav rok nije postavljen, što znači da će raspetljavanje ove tužne priče trajati duže. A ako se istraga proširi i na ubistvo Pavla Bulatovića i eksploziju u „Grmeču“, biće i bolnije.
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve