Bojkot Srba
Referendum na severu Kosova završen mirno i bez glasača
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
Iako se uglavnom ostvaruje raširena prognoza da će na dolazećim parlamentarnim izborima u centru pažnje biti bitka za ekonomsku egzistenciju građana Srbije – početak predizborne kampanje nije, zasad, u javnost ubacio neku naročito dominantnu privrednu temu na kojoj bi se moglo razabrati šta koja politička stranka predlaže za budućnost i oko čega se one međusobno razilaze
Uočljivo je da i stranke vladajuće koalicije, i većina opozicionih stranaka pokušavaju da se prikažu kao borci za „bolji život“ takozvanog „malog čoveka“ i lakše poslovanje takozvanog „malog privrednika“, naročito onih koji se bave ili pokreću „porodični biznis“.
Kao najveštiji se i ovoga puta pokazao Mlađan Dinkić, lider Ujedinjenih regiona Srbije, koji je prvi dao jednu suvislu predizbornu ideju – da mala preduzeća i zanatske radnje plaćaju PDV tek kada naplate prodatu robu. On je prilikom posete Zanatskom domu u Novom Sadu zatražio i revidiranje 258 različitih fiskalnih i parafisklanih nameta kojima su sada opterećeni mali privrednici i zanatlije, a direktno je govorio o ukidanju 35 nameta – među kojima su i famozna firmarina, zemljarina, kao i druge takse. Naravno da se retki sećaju da je Dinkić svojevremeno bio „ministar za namete“ i da je upravo on uveo ovakav PDV kakav sada s razlogom predlaže da se promeni za mala preduzeća.
UPOZORENJA I OBEĆANJA: Zanimljivo je da je Fiskalni savet Srbije već reagovao na zahteve za smanjenje poreza i parafiskalnih nameta malim preduzećima, kao i na druga obećanja koja treba da smanje budžetske prihode i povećaju javne izdatke, ističući da bi takva obećanja mogla već ove godine da stvore novu budžetsku rupu od oko 30-35 milijardi dinara, a da bi taj minus u slučaju smanjenja poreza i doprinosa za trećinu iznosio čak i oko 100 milijardi dinara – što bi, teoretski, kako je izračunao urednik „Kvartalnog monitora“ Milojko Arsić, tražilo povećanje stope PDV-a za pet procentnih poena. U zvaničnom saopštenju ovog saveta, koje je potpisao njegov prvi čovek Pavle Petrović (emitovanom 23. marta) apeluje se na predizborne aktere da „pokažu maksimalnu odgovornost i ne daju nerealna obećanja“, jer ne samo da je hitno potrebno „rezati“ javne rashode, nego je potrebno i „delimično povećanje prihoda“.
Predsednik Republike i DS-a Boris Tadić, koji je zasad ključna figura predizborne kampanje DS-a (ali i sopstvene, za nove predsedničke izbore, kad saznamo kada će biti raspisani), posebnu pažnju je posvetio „porodičnom biznisu“, kako u nekoliko igrokaza koji su snimljeni za predizborne reklamne spotove (gde govori o značaju seljaka i porodice, zemlje i stočarstva za privredu Srbije) tako i prilikom sve češćih poseta malim privrednicima. On je, na primer, prilikom obilaska firme za proizvodnju ambalaže Kolor pres u Lapovu (21. marta) čak pozvao građane Srbije da budu hrabri i odluče se za realizaciju poslovnih ideja i otvore porodična preduzeća, pri čemu je upozorio da država može dati podršku, ali da ne može rešiti sve probleme, jer raj nigde ne postoji. Slično je govorio i (22. marta) u poseti pletiljskoj firmi Vesne i Dragoslava Simića u Užicu, pa je vlasnicima preporučio da svoje zlatiborske džempere pokušaju da plasiraju i u Skandinaviju (koju poznaju kao motociklisti globtroteri).
SELJAČKO PITANJE: Pored malog biznisa, u ciljnoj grupi DS-a su se, daleko više nego na svim ranijim izborima, našli i seljaci. Tako je Tadić prilikom spomenutog boravka u Užicu rekao: „Za četiri godine treba da napravimo zemlju gde svako ko se bavi poljoprivredom dobro zarađuje, a Srbija da postane najveći izvoznik hrane u regionu.“ Naravno da ovoga puta nije ulazio u pitanje zašto to odavno već nije postignuto.
Paralelno sa isticanjem brige za mala preduzeća i porodični biznis DS i URS se i dalje nadmeću oko prvenstva u privlačenju velikih stranih investicija u Srbiju, posebno onih povezanih sa projektom Fijat Srbija – koji i dalje ostaje okosnica predizborne kampanje i DS i URS. Naime, Tadić je i protekle sedmice stigao da se slika u hali gde se vrše priprema za proizvodnju „velikog srpskog fiće“ čija bi izrada izgleda trebalo da krene baš uoči Đurđevdana. U vezi s tim, velik publicitet je dobila i najava da će italijanski „Danijeli“ (veliki proizvođač specijalnih čeličnih proizvoda za automobilsku industriju) graditi fabriku sa 1000 novih radnih mesta u Šapcu. Kako je objavljeno, „‘Danijeli’ će dobiti kompletno infrastrukturno opremljenu lokaciju od 120 hektara, biće oslobođen PDV poreza i carina za uvoz opreme, građevinskog materijala i sirovina za proizvode namenjene izvozu, biće oslobođen poreza na dobit od deset odsto, a neće plaćati ni PDV na energente, ugalj, gas i struju (dakle, sistem potpune „slobodne carinske zone“).
Predsednik države i DS-a Boris Tadić je dao veliki značaj i dolasku novog vlasnika u Kruševački Trajal (23. marta), koji je sada postao deo američkog proizvođača automobilskih guma Kupertajers. Ovoj prigodi prisustvovala je američka ambasadorka u Beogradu Meri Vorlik. Kako je reč o proizvođaču guma koji je već u funkciji, istaknuto je da će dolazak novih Amerikanaca „sačuvati“ 450 radnih mesta.
Nije sve vezano za projekat Fijat Srbija. Bojan Pajtić, predsednik Vlade Vojvodine i nosilac liste DS-a za Vojvodinu, prošle sedmice (20. marta) prisustvovao je u Rumi, u češkoj fabrici Mitas-Rumaguma početku proizvodnje specijalnih velikih pneumatika za rusko tržište, a za američku firmu „Džon Dir“, kao i prijemu 46 mladih radnika na posao. Pajtić je tom prilikom podsetio da je tokom prošle godine 25 kompanija koje rade u Vojvodini dodatno investiralo 100 miliona evra za unapređenje proizvodnje („Politika“, 21. mart).
INVESTICIONO PODGREVANJE: Kad je reč o privlačenju investicija URS i Mlađan Dinkić su i dalje bez premca u isticanju svojih zasluga, ne samo kada je Fijat u pitanju. Tako je već najavljeno da će slovenačko Gorenje u Valjevu graditi novu fabriku rashladnih uređaja, što ovaj kraj treba da umiri posle navodnog „otimanja“ one investicije Gorenja u Zaječaru.
I potpisivanje ugovora o prodaji placa u Zrenjaninu nemačkom diskontnom lancu Lidl“ (20. marta) dobilo je predizborni odjek. Iako je reč o relativno malom objektu koji će se tek izgraditi (2000 kvadrata) sa ulaganjem od 1,5 miliona evra, ovaj posao je dobio širok odjek jer je reč o kompaniji evropskog ugleda, a i o nemačkoj investiciji u Srbiju, što zbog poznatih okolnosti treba da pokaže da vodeća država Evrope po ekonomskoj snazi ne gubi interes za našu zemlju.
U taj kontekst ulazi i iznenadna poseta lidera SNS-a Tomislava Vučića i Aleksandra Vučića Nemačkoj, gde su, navodno, „jedino razgovarali o privredi i ekonomiji“. Tokom te posete Vučić je izjavio da su on i Nikolić, na primer, u Privrednoj komori Hamburga „pokazali volju svih u Srbiji da sa Nemačkom imamo najbliže moguće odnose i da gradimo takvu vrstu ekonomskog i političkog partnerstva u budućnosti, koji će Srbiji svakako doneti prosperitet“ („Politika“, 24. mart). Čini se da će vodeći tandem SNS-a akcenat u nastavku kampanje dati ovom tipu izjava, a odustati od onih famoznih 100 milijardi evra stranih investicija u prokopavanje Morave i izgradnju kanala Beograd-Solun.
Stožerna stranka vladajuće koalicije DS i njen aktuelni ministar trgovine i poljoprivrede Dušan Petrović čini se da imaju najteži zadatak na ekonomskom planu uoči izbora, tim pre što ovaj potpredsednik DS-a slovi i za jednog od kandidata za budućeg premijera Srbije, ukoliko DS i posle izbora bude organizator nove vlasti. Naime, Petrović ne samo da govori kako je uspeo da u trgovinama zaustavi poskupljenja osnovnih životnih namirnica, zamrzavajući trgovačke marže (što je problematična mera u svakom pogledu), nego to pokušava da učini raznovrsnim drugim državnim potezima u domenu kompletne proizvodnje i razmene poljoprivrednih proizvoda (kod premija i subvencija, intervencija iz robnih rezervi itd.) – pa raste tenzija među „organizovanim seljacima“, onima koji su prošle godine uspešno blokirali Srbiju. Navodno se, zbog svega toga, sprema novi „seljački štrajk“, pa je verovatno da će DS takvu nameru pokušati blagovremeno da uguši, da ne bi toliko krupan problem iskrsao baš uoči izbora. Jer poljoprivrednike ne umiruju ni veliki planovi za razvoj navodnjavanja. Na primer, Petrović je 22. marta sa direktorima Voda Vojvodine, Srbijavoda i Beogradvoda potpisao ugovore o rekonstrukciji 745 kilometara kanalske mreže što je, navodno, start programa navodnjavanja 1,1 miliona hektara obradivog zemljišta.
PREOKRET I TESKOBA: Neke političke stranke, istina, ne odustaju ni od strategijskih i sistemskih „velikih tema“ naše ekonomije, ali su trenutno u takvim nastojanjima dosta usamljene. Na primer DSS Vojislava Koštunice ovoga puta eksplicitno pokušava da dokaže da je politika ulaska u Evropsku uniju i ekonomski štetna za Srbiju. On i dalje govori da je Srbija izgubila zbog liberalizacije trgovine sa EU, jer nije naplatila blizu 600 miliona evra carina, ne shvatajući da je štetovao državni budžet, a korist su dobili kupci uvozne robe koji nisu platili carine o kojima govori. Ova stranka ostala je i pri najavi da će, u slučaju njene pobede, u Srbiju doći i kapital iz Rusije. Nenad Popović, potpredsednik DSS-a, to je već govorio uoči izbora 2008. godine – tada je spominjao dotok između četiri i šest milijardi dolara, a sada je to podigao na osam do deset milijardi – procenjujući valjda da se situacija u Srbiji u međuvremenu pogoršala.
I koaliciono povezani SPS i PUPS ne odustaju od tradicionalno krupnih makroekonomskih tema, pa je njihov lider Ivica Dačić, na primer, poručio da se posle izbora, ako SPS ponovo bude u vlasti, „MMF neće dugo zadržati u Srbiji“, te naglasio: „Neka nađu drugu zemlju za svoje eksperimente!“ Uza sve to on je za tešku ekonomsku situaciju pre svega okrivio „finansijsku oligarhiju“ i proglasio je za posebnog „neprijatelja Srbije“ („Dnevnik“, 23. mart).
O trenutnoj bedi širokog kruga stanovništva zasad jedino govori lider koalicije LDP-SPO Čedomir Jovanović. To jest, u njegovoj propagandnoj publikaciji „Istina – preokret“ on ističe da se beda i osećaj teskobe kod ljudi u Srbiji ne može pravdati samo „borbom za Kosovo“ ili „svetskom krizom“ te da za „uspešnu politiku nisu dovoljne samo dobre namere, nego i sposobnost da se te ideje realizuju, a to nisu učinili oni koji su dosada vodili zemlju“. Zanimljivo je da se u toj publikaciji sa „10 istina“ u borbi protiv bede našla i parola „i dinar i evro“. To se objašnjava ciljem da na kraju novog mandata nove vlasti ne postoji problem klizajućeg kursa „da se i inače niske penzije i plate bar stabilizuju“.
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve