Niko ne voli da plaća porez, naročito ne oni koji su u poslednjih desetak godina prijavljivali mesečne prihode od desetak hiljada dinara a istovremeno gradili kuće vredne pet miliona maraka. Sledeći "pacijenti" poreske službe su oni Miloševićevi biznismeni koji su malo legalno uvozili akciznu robu, a mnogo tu istu robu švercovali. Dosta su siromašni građani popunjavali budžet, sada je red da to učine i oni koji su ekstra bogati
REKONSTRUKCIJA: Doterivanje Karićevog grba
„Jedine dve sudbine od kojih ne možeš pobeću su – smrt i porez.“ Ovako je otprilike u nekom američkom filmu glasila oporuka ostarelog šefa mladom i ambicioznom nasledniku mafijaškog klana.
„U poslednjih deset godina u Srbiji su postojale dve grupe ljudi. Jedni su oni koji su okrvavili ruke sejući smrt. Odmah da kažem – oni nisu moji ‘pacijenti’. I druga grupa koju su činili povlašćeni koji su se nelegalno i nenormalno obogatili i koji sada nešto od tog bogatstva treba da vrate, kroz porez, svojim sugrađanima i državi.“ Ovako je glasila poruka Aleksandra Radovića, šefa srpske poreske administracije i vođe državne Komisije koja ispituje (i naplaćuje) nelegalno poslovanje Miloševićevih „biznismena“ u protekloj deceniji. Zbog hroničnog nedostatka vremena ali i želje da izađe u susret novinaru „Vremena“, gospodin Radović je žureći na sastanak u srpsko Ministarstvo policije (utorak oko podne) predložio da ovaj razgovor obavimo u automobilu (čini mi se, blindiranom).
ALEKSANDARRADOVIĆ: Ta firma uložila je žalbu na razrezani ekstraporez, ali žalba ne odlaže izvršenje. Pošto „Dibek“ nije pokazao ni interes da svoje obaveze prema državi isplati u ratama, mi smo započeli prinudnu naplatu.
Ne, ni govora. Astra banka je podnela žalbu za smanjenje razrezane osnovice ali smo odbili tu žalbu jer banka nije podnela ni jedan jedini valjan dokument kojim bi taj zahtev potkrepila. Oni su tražili da dug prema državi izmire po određenoj dinamici, u tri rate, i mi smo im to odobrili. Ali, molim vas, to je po Zakonu. U slučaju da 15. novembra ne plate prvu ratu od oko 22,5 miliona maraka, mi 16. novembra prekidamo aranžman i krećemo u prinudnu naplatu.
Što se tiče kompanije „Simpo“, ona do poslednjeg dana nije dostavila nijednu fasciklu o trošenju para iz primarne emisije. Kad su dobili poresku prijavu, podneli su nam 60.000 stranica dokumentacije pa smo i njima odobrili plaćanje ekstraporeza na tri rate.
I korporacija „Stankom“ je dala žalbu i podnela dokumentaciju. Žalba se razmatra, ali ne odlaže plaćanje ekstraporeza.
Moram da kažem da smo se sa nekoliko velikih firmi-ekstraprofitera, koje se nisu žalile na razrezani porez, dogovorili (sve po Zakonu) da svoje dugove plate na rate. I na taj način u srpski budžet već je pristiglo oko pet miliona maraka. Ovih dana očekujem da Karići plate 8,5 miliona maraka ekstraporeza na rezidencijalne objekte i po istom osnovu TV „Pink“ oko 2,5 miliona maraka.
UskoroslediinovafazauraduvašeKomisije?
Sada dolaze na red stanovi. Lista je povelika. Ima tu bivših saveznih i republičkih funkcionera, čelnika lokalne samouprave, direktora državnih preduzeća. Mislim da ćemo u ponedeljak saopštiti prvu listu od tridesetak imena.
Dugosenajavljuje „istraga“ inaplataekstraprofitaoduvozno–izvoznihposlova, odnosno firmikojesuimalepovlašćenstatusprilikomdobijanjauvoznihkontingenataiuvozaakciznihproizvoda?
Kad su u pitanju kontingenti, još očekujemo saradnju sa saveznom vladom i njenim ministarstvom za trgovinu. Što se tiče akciznih proizvoda, moraćemo da se pozabavimo dodatnim istraživanjem. Naime, svi znamo da su gospoda biznismeni bliski Miloševićevom režimu dobijali dozvole za uvoz nafte, cigareta, kafe, alkohola. I po tim dozvolama oni su uvozili određene količine, ali mnogo više te robe ulazilo je kao šverc. Ne treba da naglašavam da se radi o enormnim zaradama. Cilj nam je da novim zakonom o poreskoj administraciji ukrstimo legalno i nelegalno poslovanje, utvrdimo kolika je nelegalna dobit i nju dodatno oporezujemo.
Golim okom se vidi da su neki ljudi za deset godina postali fantastično bogati. Oni su, ne samo u Beogradu, izgradili vile i poslovne objekte vredne pet, deset miliona maraka. A poreskoj službi prijavili su mesečna primanja od 12.000 dinara. Mene kao poreznika sada interesuje kako je neko sa tako malom platom došao do kuće od pet miliona maraka i tražiću da mi to dokaže. Neko će reći da ima bogatu tetku na Novom Zelandu koja mu je poslala pare da sagradi vilu. U redu, to zvuči legalno. Ali, ja ću onda da zovem direktora poreske administracije na Novom Zelandu da ga pitam koliko ta „tetka“ zarađuje, koliko ima na računu, da li je taj novac legalno stekla i, na kraju, da li je na njega platila porez. Ako nema „tetke“, onda je naš vlasnik vile od pet miliona maraka moj „pacijent“ i moraću drastično da ga oporezujem.
Dalijetouredu?
To je jedna vrsta poreskog terorizma koja je svuda u svetu rado prihvaćena. Sada taj poreski terorizam stiže u Srbiju. Poreska administracija u jednoj zemlji i postoji da bi brinula o zajedničkom interesu. Niko ne voli da plaća porez, ali uredno plaćanje poreza svakog građanina je cena koja se plaća za ulazak u civilizaciju.
Radise, dakle, ojednakostisvihgrađanapreddržavom?
Znate, meni je veoma krivo kad budžet ovako siromašne države samo popunjavaju skromni i siromašni građani. Ti ljudi bi voleli da vide kako i veliki i bogati plaćaju porez. Do sada je Srbija za takve bila poreski raj, ali to više neće biti moguće.
U Srbiji postoje tri zanimljive grupe. Jedni su okrvavili ruke, oni nisu moji pacijenti. Drugi jesu – to su oni koji su se fantastično obogatili. Oni moraju da vrate državi deo nelegalno stečenog bogatstva i bilo bi dobro da bar ćute. Treću grupu čine oni koji šta god su radili, objektivno su morali da krše zakone. Treba praštati nesretnima, ali ne i bezobraznima. Naravno, praštati koliko to zakon dozvoljava.
Koliko znam, predviđanja su da će srpskom budžetu godišnje nedostajati 200 do 300 miliona maraka. Teško je davati prognoze, ali mislim da bi u najmanju ruku ovakvim oporezivanjem popunili budžet sa par desetina miliona maraka.
Ovo što radim nije pozicija za odmor. Kad sam dolazio znao sam šta me čeka, tako da se ne žalim. Jedino mi je krivo kad neki moji „pacijenti“ iznose neistine na moj račun.
U vreme kad nije bio u zemlji, gospodin Karić mi se javio telefonom, ali nisam bio u mogućnosti da preuzmem vezu. Na mom mobilnom ostala je identifikacija telefona sa kojeg je upućen poziv. Kasnije sam pozvao taj broj, ali mi je operater mobilne telefonije na ruskom jeziku saopšio da korisnik nije dostupan. Tako smo saznali gde je gospodin Karić.
Vidite, iza ovog tupog pogleda ipak se krije malo lucidnosti.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Prošlo je 44 godine od Titovog pogreba, koji se pretvorio u politički događaj svetskog značaja jer je okupio najveći broj državnika koji se ikada do tada sastao na jednom mestu. Na tužan, skaredan način treba podsetiti na to zbog sulude ideje da se poruši grobnica Josipa Broza, spomenik koji je jedan od simbola značaja glavnog grada Srbije
Šta se sve nalazi u sefu u kojem su pohranjeni predmeti iz Belog dvora nakon smrti Josipa Broza Tita? Zašto je sporno njegovo otvaranje pre 11 godina? Koji je danas odgovor države na pitanje šta se planira sa pomenutim predmetima? Šta su do sada sudovi odlučivali? U kojoj je fazi taj spor? Koja su potraživanja Karađorđevića? Konačno, kako naslednici Josipa Broza vide ovaj višedecenijski proces
Na lokalnim izborima 2019. godine u Albaniji, opozicija je bojkotovala lokalne izbore sa sličnim argumentima koje čujemo danas u Srbiji. Izlaznost, prema zvaničnim podacima, bila je nešto manja od 23 posto. I kakvi su bili rezultati bojkota? Nikakvi, Edi Rama i njegovi komintentni na lokalu “drmali su” do kraja kako su hteli. Da li se međunarodna zajednica potresla? Nije. Naravoučenije se nameće samo po sebi
Sudbinu dvogodišnje Danke Ilić saznali smo u četvrtak 4. aprila. Sudbina njenog tela i dalje nije poznata jer osumnjičeni za ubistvo odbijaju da kažu šta su uradili. Za to vreme, predsednik, policija i mediji divljaju po starom, prizivaju smrtnu kaznu i mrze Vlahe
Intervju: Biljana Abolmasov, dekan Rudarsko-geološkog fakulteta
“Sama eksploatacija nije štetna, pitanje je kako će se i gde odlagati jalovina i koliko je ima, jer nje nužno mora da bude. Nema ni jednog rudnika u svetu koji nema jalovinu. Dodatno, jadarit imamo samo mi i niko više u svetu, što znači da ne postoji oprobana tehnologija za njegovu eksploataciju. Ne mogu se kao loši primeri prikazivati rudnici u Portugaliji ili Australiji jer su svi oni sa površinskom eksploatacijom, a ovde je, koliko ja znam, planirana podzemna eksploatacija”
Predlog koji se našao u Ujedinjenim nacijama da se proglasi dan sećanja na genocid u Srebrenici aktuelna srpska vlast bi morala prva da pozdravi jer bi time pokazala jasan diskontinuitet s režimom Slobodana Miloševića, koji nije uradio ništa da bi genocid u Srebrenici sprečio. Pa zašto to ne čini
Direktan napad Irana na Izrael je presedan u višedecenijskom sukobu dva arhineprijatelja. Ako se Izrael uzdrži od nesrazmerno ubitačnog odgovora, to bi takođe bio presedan
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.