Bojkot Srba
Referendum na severu Kosova završen mirno i bez glasača
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
Po obrazovanju lingvista, profesorka koja je godinama studentima na Arhitektonskom fakultetu predavala engleski jezik, nakon Bolonjskom deklaracijom predviđenog uvođenja predmeta Kreativno pisanje, Gordana Vuković-Nikolić napravila je udžbenik koji obavlja višestruku funkciju: uvodi studente u svet lingvistike, jezika, njegovih funkcija i moći, a sve to na vrlo neobičan i, netipično za knjigu koja se bavi jezikom, vizuelno interesantan način
Udžbenici, naročito oni na fakultetima, umeju da budu izuzetno zanimljivo štivo i za širu čitalačku publiku. Međutim, retko se desi da udžbenik za neki fakultetski predmet može da bude dobro nastavno sredstvo, a da u isto vreme bude ne samo interesantan širem krugu već i neverovatno zabavan, toliko da ga komotno možete poneti i na plažu. Verovatno jedinstven, a svakako veoma redak, takav slučaj jeste udžbenik namenjen izbornom predmetu Kreativno pisanje, profesorke Gordane Vuković-Nikolić, na Arhitektonskom fakultetu u Beogradu.
Po obrazovanju lingvista, profesorka koja je godinama studentima na Arhitektonskom fakultetu predavala engleski jezik, nakon Bolonjskom deklaracijom predviđenog uvođenja predmeta Kreativno pisanje, Gordana Vuković-Nikolić napravila je udžbenik koji obavlja višestruku funkciju: uvodi studente u svet lingvistike, jezika, njegovih funkcija i moći, a sve to na vrlo neobičan i, netipično za knjigu koja se bavi jezikom, vizuelno interesantan način. U recenziji koju je napisao za ovu knjigu, dekan Arhitektonskog fakulteta Vladimir Mako posebno se osvrće baš na ovaj momenat: „Posebnu zanimljivost knjige predstavlja njen vizuelni potencijal koji, uvlačeći tekst u opšti dizajn stranica, ostvaruje vrednosti ekspresivnog izraza u punom značenju reči. U tom smislu, knjiga nudi studentima arhitekture možda i najčistiji oblik izvornog ekspresivnog doživljaja, koji se ostvaruje sadejstvom teksta, forme i boje. Ovakav način izlaganja materije može biti izuzetno zanimljiv upravo mladim ljudima, koji po svojoj vokaciji nisu skloni pisanju i uobličavanju ideja rečima. U tom kontekstu, ovu knjigu možemo smatrati i posebnim eksperimentom, koji svoje puno opravdanje može dosegnuti samo u kontaktu sa studentima.“
Sama autorka u predgovoru kaže da je ova knjiga namenjena studentima Arhitektonskog fakulteta u Beogradu za izborni predmet Kreativno pisanje: „Cilj je bio da se neke teme iz lingvistike prikažu na neuobičajeni način i da se studenti time motivišu da u okviru svojih matičnih studija (arhitekture) traže nove puteve istraživanja i mišljenja.“ Takođe, na samom početku knjige, Vuković-Nikolić kaže da je knjiga pre svega namenjena čitaocima koji misle vizuelno, što je od presudne važnosti za studente arhitekture. Cilj ove knjige, a čini se i cilj Gordane Vuković-Nikolić, nije toliko da podstakne studente na pisanje, koliko da im probudi kreativnost. Kroz sve posebnosti jezika, ona ih vodi ukazujući na brojne primere iz života, kulture, umetnosti, popularne kulture, pa čak i sa estrade. Verovatno najveći kvalitet ove knjige koja se nigde strogo ne drži forme, jeste upravo to – odsustvo svake vrste formalnosti i poštovanje i podsticanje individualnosti svakog studenta.
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve