Osvojivši novi trofej na Vimbldonu, Novak Đoković je na neki način dobio ličnu i sportsku satisfakciju, nakon niza izazova sa kojima se suočavao tokom sezone. Dokazao je i da je neprikosnoven na terenima Ol Ingland klaba, a kuriozitet je da naš teniser na Centralnom terenu Vimbldona nije izgubio meč punih devet godina
Suze koje Novak Đoković nije mogao da zadrži nakon osvajanja sedme titule na najprestižnijem teniskom turniru na svetu, Vimbldonu, govorile su više od bilo kojih reči. Ogroman teret i pritisak koje je najveći teniser današnjice nosio i trpeo u poslednjih nekoliko meseci, izlili su se u vidu isceljujućih “kapi duše”, koje su završile u peškiru kojim je Novak prikrivao lice, i to u trenutku svog možda i najvažnijeg trijumfa u karijeri.
“Sve mi se nekako nakupilo kada sam seo”, priznao je srpski teniser posle meča. “Osetio sam ogromno rasterećenje, jer sam emotivno bio pod konstantnom tenzijom i stresom kakve nisam osetio u životu”, rekao je Đoković iskreno.
PERIPETIJE
Britain Wimbledon Tennis…i na Vimbldonu
I zaista, tokom čitave sezone Novak je stoički trpeo direktne i posredne pritiske, na terenu, a posebno van njega. Svi znaju kako je prošao u Australiji početkom godine; da zbog svog stava prema vakcinaciji protiv korona virusa nije uspeo da uđe u Ameriku na tamošnje masters turnire; da su ga mesecima pratile medijska hajka i stigma antivaksera koje je oberučke prigrlila većinska zapadna publika, koja ga ionako nikada nije ni podržala ni prihvatila; da je “zarđao” i van prave takmičarske forme otišao na Rolan Garos i izgubio važan meč protiv Nadala; da je zbog rata u Ukrajini, ni kriv ni dužan, ostao bez poena na Vimbldonu… I sve to, a da i dalje naš teniser ne zna da li će, zbog važećih restriktivnih kovid propisa, uopšte moći u avgustu da otputuje u Njujork, na poslednji grend slem sezone.
Đokoviću je stoga bio preko potreban uspeh, baš tu, na njegovom omiljenom turniru, Vimbldonu. Više kao potvrda da nije zalud trpeo sve frustracije i bolne posledice tog trnovitog puta kojim je koračao svih ovih meseci, nego kao “samo” još jedan u nizu velikih sportskih trijumfa na koje nas je navikao godinama unazad.
Pobedivši u finalu sa ubedljivih 3:1 u setovima Australijanca Nika Kirijosa – svog dojučerašnjeg najžešćeg kritičara i provokatora među igračima, a danas poštovaoca i, usuđujemo se reći, sledbenika i drugara – Novak Đoković osvojio je svoj 21. grend slem trofej, čime je dodatno zacementirao svoj status najčvršće mentalne gromade kakvu je tenis ikada video i neprikosnovene legende belog sporta.
NEDODIRLJIV
Naš teniser je, uprkos svim izazovima i pritiscima, još jednom pokazao da je za klasu bolji igrač na travnatoj podlozi od konkurencije: njegov superiorni ritern, kretanje, promene ritma u poenu, tranzicija iz defanzive u napad i unapređeni servis koji mu je omogućio veliki broj “lakih” poena, dali su Đokoviću nedostižnu prednost u odnosu na njegove protivnike.
Satisfakcija je bila potpuna. “Bila je ovo teška, usrana godina”, u svom stilu je prokomentarisao sezonu Đokovićev trener Goran Ivanišević, i dodao da baš zbog svega toga ova titula na Vimldonu ima još veći značaj: “Zaista je zaslužio. Ovaj trofej, ova radost na Centralnom terenu. Sve se isplatilo”, izjavio je popularni Zec.
Nakon trijumfa na terenima Ol Ingland klaba, Đokovića čekaju “nesigurna vremena”, kako je to davno napisao i otpevao Džoni Štulić. Naime, on se zbog poznatih okolnosti posle osvajanja Vimbldona, umesto da napreduje, “survao” na ATP listi, postavši prvi grend slem šampion koji je “kažnjen” oduzimanjem svih osvojenih bodova na turniru (vidi “Čudna sezona”, “Vreme”, br. 1643).
RENKING
Trenutno se Novak nalazi na sedmom mestu ATP rang-liste, ali problem je što, ukoliko ne bude bio u prilici da igra u Americi, njegov plasman može samo da ide silaznom putanjom.
Na taj način, on ne bi mogao ni da napreduje u ovogodišnjoj ATP trci – trenutno je na desetom mestu, sa osvojenih 1970 poena ove sezone – niti da se nađe među prvih osam igrača za Finalni turnir koji se održava u Torinu.
Do kraja godine, Novak Đoković bi mogao da se takmiči eventualno na “azijskoj” turneji u oktobru – u Pekingu na turniru serije 500 i Mastersu u Šangaju – kao i na turniru iz serije 1000 u Parizu, gde bi mogao da, u samom finišu sezone, “izboksuje” plasman na završni turnir u Torinu, koji se održava sredinom novembra.
“Na kraju svakog tunela postoji svetlo”
Nakon što se vratio iz Londona, gde je osvojio novi, sedmi po redu trofej na Vimbldonu, Novaka Đokovića su u Beogradu dočekale hiljade domaćih navijača, već po tradiciji ispred Starog dvora.
Srpski teniser je okupljenima obećao još novih titula, a komentarišući čitavu sezonu i peripetije koje su ga pratile, Đoković je izjavio da je “hrišćanski praštati”. “Samo Bog zna i ljudi oko mene šta se to dešavalo, ne bih da pričam o tome i da deluje kao da se žalim. To je sve uticalo na ovaj trenutak, motivisalo me je i inspirisalo da se vratim na staze stare slave i da se borim za najveće trofeje u sportu.”
On je građanima koji su bili ispred Starog dvora poručio da “na kraju svakog tunela postoji svetlo”. “Vi ste to svetlo”, rekao je Novak.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Svi Vučićevi izbori
17.april 2024.Đorđe Vukadinović, glavni urednik Nove srpske političke misli
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
“Za građane Republike Srpske bilo bi poražavajuće da im negiranje ratnih zločina bude preovlađujući detalj za političko opredjeljivanje”, kaže za “Vreme” predsjednik Helsinškog odbora iz Bijeljine Branko Todorović. “Valjda mogu vidjeti kuda ih je ta demagoška i šovinistička retorika dovela – u bijedu, siromaštvo, odlazak. Oni moraju shvatiti da vlast takvom retorikom želi da udalji pažnju javnosti od enormne korupcije, nedostatka novca i lošeg funkcionisanja institucija RS”
Predlog koji se našao u Ujedinjenim nacijama da se proglasi dan sećanja na genocid u Srebrenici aktuelna srpska vlast bi morala prva da pozdravi jer bi time pokazala jasan diskontinuitet s režimom Slobodana Miloševića, koji nije uradio ništa da bi genocid u Srebrenici sprečio. Pa zašto to ne čini
Direktan napad Irana na Izrael je presedan u višedecenijskom sukobu dva arhineprijatelja. Ako se Izrael uzdrži od nesrazmerno ubitačnog odgovora, to bi takođe bio presedan
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.