Ko je bio, za šta je osuđen, a za šta osumnjičen Dušan Vučković Repić, koji je nedavno preminuo u zatvoru
ZVORNIK 1992. I ŠABAC 1994: Dušan Vučković-Repić okrenut leđima…
Na jutarnju prozivku 12 pritvorenika u grupnoj sobi beogradskog Centralnog zatvora nije se u prošlu nedelju oglasio Dušan Vučković (42) zvani Repić. Ostao je u krevetu hladan i ukočen, te nije bilo teško ustanoviti da je mrtav. Uzrok smrti, prema nalogu dežurnog istražnog sudije, ustanoviće se obdukcijom u Institutu za sudsku medicinu.
Ime Dušana Vučkovića i njegovog brata Vojina zvanog Žuća, inače komandanta zloglasne „patriotske“ bande nazvane „Žute ose“, kojoj je pripadao i Repić, pojavilo se u maju 1994. godine kada su obojica bili izvedeni pred sud u Šapcu. Dušan zbog ubistva 16 Muslimana (priznao sedam), ranjavanja 20 zatočenih ljudi u čelopečkom Domu kulture i silovanja jedne Muslimanke kojoj je uzgred oteo hiljadu maraka, a Vojin zbog posedovanja veće količine oružja.
…i u sudnici
Proces je u startu bio obogaljen činjenicom da niko nije hteo da svedoči protiv braće Vučković. Što iz straha, što iz solidarnosti. Prvog dana suđenja sudnica je bila prepuna TV kamera kao i novinara domaćih i stranih, ali ubrzo je bilo svima jasno da je reč o loše režiranom pokušaju obmane, odnosno stvaranju utiska da se u Srbiji sudi domaćim ratnim zločincima. Obavljeno je to krajnje nevešto, pogotovo što su, na primer, Vojin i predsednik sudskog veća u bliskom kontaktu šaputali jedan drugom, tako da ni ostali članovi veća nisu mogli da čuju njihovo domunđavanje. Naravno, drugog dana suđenja nijednog izveštača nije bilo u sudnici. Niko nije naseo na jeftin trik tobožnjeg nezavisnog i pravednog suđenja. Repić je bio osuđen na sedam godina zatvora, a Vojin uslovno, ali je Vrhovni sud Srbije Repiću povećao kaznu na deset godina, koje je on odležao i bio potom pušten na slobodu. Ali ne zadugo, budući da je sud u Hagu vodio opsežnu istragu povodom počinjenih zločina u Zvorniku i čelopečkom Domu kulture i saslušao sijaset svedoka, očevidaca zverstva nad nedužnim civilima – Muslimanima i prvi put domaćem tužilaštvu za ratne zločine prosledio obimnu dokumentaciju iz koje je bilo vidljivo da je Repić u Šapcu bio suđen za samo delić nedela koje je počinio. Uhapšen je 17. marta ove godine i nakon istrage našao se u optužnici Tužilaštva za ratne zločine u Beogradu zajedno sa još šestoricom optuženih za najmonstruoznija zverstva počinjena u Zvorniku i okolini nad nedužnim civilima od početka maja do polovine jula 1992. godine.
Još na suđenju Dušanu Vučkoviću u Šapcu sud je konstatovao da je on bio pri smanjenoj uračunljivosti kad je ubijao i sakatio civile muslimanske vere zatvorene u Domu kulture u Čelopeku. Biće, ipak, da je Dušan bio ozbiljan psihopata jer kako inače objasniti njegova zverstva kao i grupe zločinaca koje je prema optužnici Tužilaštva za ratne zločine, najčešće on predvodio. „On je u više navrata i danju i noću ili svi zajedno ili u manjim grupama ili pak pojedinačno, od zatočenih lica oduzimao novac i zlatne predmete i nad njima vršio fizička mučenja, telesna povređivanja, sakaćenja i ubistva sa nanošenjem velikih patnji“, piše u optužnici. Tužilaštvo takođe navodi da je Vučković naređivao, odnosno prisiljavao očeve i sinove zatvorenih civila kao i lica koja nisu u srodstvu da međusobno vrše protivprirodni blud. „Neutvrđenog dana okrivljeni Vučković je naredio da očevi i sinovi izađu na binu u Domu kulture, da se potom skinu goli i vrše oralni seks među sobom, ustima i u anus, sa promenama uloga što su ovi morali i činiti…“ Tužilaštvo u optužnici navodi imena očeva i sinova. „Ostalim oštećenim licima Vučković je naredio da to moraju posmatrati, zatim okrivljeni Vučković stavlja cev malokalibarske puške u usta Damiru Bikiću, i podizanjem usta cevi puške prinuđava Damira da se propne na prste, pa kad je od njegovog oca dobio izgovor da mu je to jedini sin, odgovorio da ga više nema i pucnjem u usta Damira lišio života, a potom iz iste puške lišio života i Saliha Hadžiavdića, Hasana Halilovića, Fikreta Jahijagića, Himze Kuršumovića i Alije Atlića a ranjenog Šabana Bikića ubodom noža lišio života, a za koje vreme je okrivljeni Korać Ivan sa ‘Puftom’ tukao druga lica metalnom i drvenom palicom…“ U mnogim počinjenim zverstvima učestvovao je i čovek po nadimku Pufta, kojeg inače Tužilaštvo za ratne zločine nije uspelo da identifikuje i nađe. Optužnica inače tereti pomenutog Puftu da je 13. 6. 1992. nožem odrezao penise dvojici Muslimana (Tužilaštvo navodi imena) a da je potom Dušan Vučković odsekao uho Enesu Čikariću i naredio da svoje odrezane organe moraju pojesti za koje vreme je okrivljeni Korać Ivan ispred Doma kulture pucanjem iz automatske puške ubio Nuriju Hadžiabdića i još jedno N.N. lice…“
Osim Dušana Vučkovića Tužilaštvo za ratne zločine podiglo je optužnicu protiv Grujić Branka (61), Popović Branka (56), Slavković Dragana (43), Korać Ivana (33), Filipović Siniše (31) i Dragićević Dragutina (37).
Grujić Branko i Popović Branko optuženi su zbog počinjenih zločina u Domu kulture, s tim što se Grujić i Popović terete i za prisilno preseljenje civilnog stanovništva iz sela Kozluk i Skočić.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Zašto između prevaziđenog režima i promena ne postoji ništa treće? Na šta režim misli kada kaže da brani Srbiju? Zbog čega je nesalomiv Studentski pokret? Ko ima znanje i pravo iskustvo, a ko vođu bez dana radnog staža van politike? I zašto studenti pobeđuju
Izbori 2026: Od studentske pobune do odluke na biralištima
Posle gotovo dve godine protesta, stotina prepešačenih kilometara, hapšenja, progona i nezabeležene društvene mobilizacije, Srbija izlazi na izbore koji bi mogli da označe kraj jedne političke epohe. Sociološkinja Marija Babović kaže za “Vreme” da nada u promene nije bila toliko velika još od 5. oktobra 2000. godine, ali upozorava i na opasnost da se, ukoliko promene izostanu, zemlja suoči sa još tvrđim autoritarnim režimom
Intervju: Tihomir Stanić, glumac na Studentskoj listi
Njihovo jedino oružje sada su mediji koje kontrolišu: kao, mi nemamo program, što nije istina; kao, mi ćemo izdati nacionalni interes, što nije istina. Jedan od argumenata im je i to da se plašimo da izađemo na debatu sa Vučićem. Oni ne razumeju da im je to kazna. To je kazna Aleksandru Vučiću, koji je 14 godina vodio isključivo monolog. Četrnaest godina on nikome nije omogućio nikakvu vrstu dijaloga, a sada bi da bude nagrađen ili pomilovan mogućnošću da s nama razgovara. E pa, neće moći. To što je posejao sada žanje
Ovi izbori nisu izbori o članstvu Srbije u Evropskoj uniji, Kosovu i Metohiji, gej brakovima, poreskoj politici ili bilo kom drugom pojedinačnom političkom pitanju. Iako stranke na marginama političke moći pokušavaju da nametnu ove teme, u središtu predstojećeg političkog izbora nalazi se mnogo jednostavnija dilema: promena ili očuvanje postojećeg poretka. Već duže od godinu dana, istraživanja pokazuju da je to osnovna dilema koja se nalazi na glasačkom listiću
U RS se za izbore u Srbiji prijavilo 19.800 osoba, koji će moći glasati na 28 biračkih mjesta. Ostaje nepoznato koliko će ih 25. oktobra preći Drinu i glasati u Srbiji. U svakom slučaju ne vjerujem da su glasači iz Republike Srpske ti koji će odlučiti pobjednika izbora u Srbiji. Realno, glasači iz Republike Srpske na malo toga mogu uticati, ali izgleda da su simbolički veoma važni i Vučiću i opoziciji
U trenutku kada ovaj tekst nastaje Pionirski park puni se policijom i maskiranim muškarcima obučenim u crno i s misterioznim velikim torbama u kojima, prepostavljamo, ne nose napolitanke i južno voće. Ali čemu sve to?
Nema, doslovno, nikakve razlike između onoga ko usred noći tvrdi da je dan, ili onoga ko tvrdi za sebe da je žirafa, od tvrdnji koje čitamo na bilbordima: da Vučić radi na ujedinjenju Srbalja i da Srbiji, iz dana u dan, ide sve bolje.
Predizborna hapšenja zbog tobožnjeg „rušenja države“ svedoče o panici režima. Loša vest za njih je – ne mogu da uhapse ceo narod koji je rešio da se odbrani od naprednjačkih batina i izborne krađe
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.