Gotovo dve decenije naše visoko školstvo se kretalo putevima stagnacije i padova. Suštinske reforme su izostajale. Institucionalni sistem se raspadao a profesionalizam nepovratno iščezavao. Sledstveno je nastupilo vreme velikih destrukcija, degradacija i dekadencija. Nasilno su izmeštene i pokrenute velike mase stanovništva, sa još nesagledanim efektima
Prof. dr Mijat Damjanović
Prva debata je predviđena za kraj oktobra, uz učešće ambasadora Italije kao predstavnika zemlje predsedavajućeg Savetom ministara EU-a. Italijansko predsedavanje Evropskom unijom za nas je dodatno značajno jer je reč o zemlji koja je tradicionalno zainteresovana za region Zapadnog Balkana i koja pruža podršku pridruživanju Srbije i Crne Gore Evropskoj uniji. Za vreme italijanskog predsedavanja počela je izrada Studije o izvodljivosti pregovora o pridruživanju. Prvi put je uspostavljen formalni politički dijalog na najvišem nivou kao nov oblik saradnje SCG i EU-a a obezbeđeno je pružanje makroekonomske pomoći našoj zemlji.
Nedovoljno obrazovani i pogrešno vaspitavani ljudi postali su lak plen prizemnih političkih fantazija i umišljenosti sa kojima se ne izlazi lako na kraj, jer su uslovljene lažnim i zavodljivim egalitarizmom i nerazumnom sveopštom samodovoljnošću na ekstremno niskim nivoima. Tako je stvoren svojevrstan paradoks da svako može obavljati svaki posao, a da su zalaganje i uspeh u formiranju solidnih institucija mogući sa ljudima niske profesionalne pripremljenosti, snalažljvim laicima i improvizatorima. Stoga ne čudi odsustvo ozbiljnije zainteresovanosti da se ozbiljno prate i analiziraju kvantitet i kvalitet diplomiranih studenata, specijalizanata, magistara i doktora nauka. Iluzorno je očekivati da proradi berza stručnjaka, tržište rada u uslovima blokiranog privrednog sistema, moratorijuma pravnog sistema i nekonsolidovanog političkog sistema. S druge strane, dužina studiranja, planirani i iznuđeni prekidi, pa potom dugo iščekivanje (prikladnog) posla po sticanju diploma uzrokovali su pojavu kvazistručnjaka, uz to najčešće nespremnih za dodatno (re)obrazovanje.
Favorizovani centralizam i uniformnost obrazovnog sistema, naspram decentralizovanog i diverzifikovanog obrazovnog sistema u razvijenim društvima, nije u našim uslovima stvorio stanje konkurentnosti među obrazovnim institucijama, bez koje nema napretka. Razvijena kompeticija obrazovnih modela je ključni pokretač u formiranju stručnjaka visoke profesionalnosti, koji su u stanju da pomeraju civilizacijske granice u širokom spektru stvaralaštva. U naprednim društvima konkurentnost je dodatno snažno podstaknuta kada su u sferu obrazovanja, pored crkve i države, „uplovili“ i privatni univerziteti i fakulteti, koji su u nekim sredinama, tokom vremena, visoko nadmašili državne univerzitete. Naš privatni sektor, decenijama osujećivan, pa potom selektivno i pristrasno podstican, nije imao niti ekonomske snage niti vizije da se upusti u područja koja su zahtevala posedovanje široke informisanosti i dubokog znanja. Nedokazani kvalitet i očigledno spora afirmacija privatnog obrazovnog sektora u nas i njegova niska konkurentnost, znatnim delom je posledica nedostatka sopstvenog kvalitetnog predavačkog kadra, koji je najčešće personalno ojačavan unajmljivanjem stručnjaka upravo sa državnih univerziteta, pa i iz škola uže i šire dijaspore, i to najčešće ne onih najprestižnijih.
Za sistem koji se posle pogrešnog strategijskog vođenja našao u uslovima i potrebama sveobuhvatne tranzicije, odnosno krupnih promena, ne otvara se samo i isključivo problem školovanja redovnih studenata već i brojnih ešalona već zaposlenih, ali i onih koji su posao izgubili, a obrazovani su u drugačijim uslovima i formirani sa drugačijim vrednosnim opredeljenjima. Dok su inovativni vokacioni oblici obrazovanja u mnogim vodećim državama današnjice postali realna šansa za lica sa skromnijim profesionalnim znanjima (koja su bila uskraćena da se redovno školuju), u našim uslovima je vidljiv nedostatak obrazovne strategije i materijalnih sredstava da se i ova populacija pripremi za nove sadržaje, nova radna mesta. Sa postepenim podizanjem ekonomskih kapaciteta države neizbežan je veći državni intervencionizam u politiku obrazovanja, izdašnijim davanjem stipendija za redovne studente i prikladnih kotizacija za vanredne studente, različitih kategorija stručnosti, pre svega onih koji streme pragmatičnijim i praktičnijim radnim profilima.
Od odgovorne vlasti takođe se očekuje da konačno proceni efekte braindraina koji se odigrao, u poslednjoj deceniji XX veka i koji još nije zaustavljen. Implikacije nekontrolisanog odliva, naročito mlade i obrazovane populacije, brojne su i raznovrsne, počev od ekonomskih, preko političkih do demografskih. Stoga, ostaje velika obaveza budućih vlasti da učine veće i organizovanije napore da obezbede realne šanse za povratak najnovijeg emigracionog korpusa u svoju zemlju, čime bi očekivana revitalizacija naše države, privrede i društva bila izglednija.
Ovoga puta, na talasu velikih inovacija i visokih standarda u sistemu obrazovanja evropskog kontinenta, koje se temelji na novim kvalitetima procesa obrazovanja: okrenutog istraživanju budućnosti, podsticanju konkurentnosti, decentralizovanosti, različitosti, fleksibilnosti i mobilnosti svih aktera obrazovanja, pruža i nama veliku i jedinstvenu priliku da se oslobodimo brojnih zabluda koje su učinile naš sistem, pa i sistem obrazovanja neefektivnim, neefikasnim i neekonomičnim. Konačno, ta velika rekonceptualizacija i reorganizacija institucija i organizacija obrazovnog sistema, koji pretpostavlja prethodnu nacionalnu integrisanost, uslov je bez koga nije moguće postupno i višedimenzionalno povezivanje sa zemljama regiona a potom i s celinom evropskog prostora.
Dijalog o Evropi
Pridajući značaj evropskim integracijama, Fakultet političkih nauka pokreće seriju debata, u mesečnim intervalima, koje će inaugirisati predstavnici zemalja članica EU-a, pristupajućih zemalja, kao i međunarodnih organizacija. Stručne rasprave u kojima će učestvovati studenti i profesori biće posvećene ne samo političkim i pravnim aspektima integracije već i ekonomskim, obrazovnim i kulturološkim sadržajima, kao i stavovima evropskih zemalja o uslovima komfornog približavanja naše zemlje evropskim integracionim procesima.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Birajući između dve loše opcije, opozicija je uspela da izabere treću, najgoru: da se međusobno posvađa i podeli. Paradoks je tim veći što su predmet spora bili, kako stvari stoje, samo beogradski izbori. Na ostale lokalne će kanda izaći i bojkot-stranke prepuštajući lokalnim odborima odluku o tome. Šteta će biti mnogo veća ukoliko se bojkot-stranke i “borbene” stranke nastave međusobno obračunavati, ostrašćeno deleći opoziciono biračko telo
Kada je izgledalo da bi opozicija konačno mogla da se izbori za neke predizborne koncesije i natera vlast da odstupi, koalicija “Srbija protiv nasilja” se pocepala i zbunila svoje birače: da li su predstojeći lokalni izbori jačanje snaga pred neku buduću bitku ili slavno umiranje nečega što je ličilo na pobedničku kombinaciju
“Spin diktator treba da ubedi javnost da je on kompetentan lider. Zato mu je potreban ekonomski rast. Njegov problem je što mu je za ekonomski rast potreban savremeni sektor usluga zasnovan na znanju – a za to mu je potrebna kreativna klasa, preduzetnici i profesionalci sa visokim obrazovanjem. Dakle, ekonomski problem spin diktatora je taj što mu je za ekonomski rast potrebna obrazovana klasa, ali ako ova klasa postane previše brojna, ona postaje previše skupa za utišavanje i/ili kooptiranje. A što se više novca troši na utišavanje obrazovane klase, to ga je manje za ostatak društva”
Godinu dana od majskih ubistava, sedimo i dalje paralisani zlom koje nas preplavljuje, svađamo se oko toga da li izaći na izbore ili ne, dok sistem ne zakazuje samo u jednom – u sistematičnom uništavanju saosećanja i nade. Razum su nam već uništili
Jovanović i Vučić za razliku od Grbovića i Đilasa ne priznaju presude Haškog tribunala. Međutim, PSG i SNS će se ogledati na beogradskim izborima gde neće biti SSP-a i NDSS-a. Odnos prema Rezoluciji o Srebrenici daleko je od najvećeg problema opozicije u Srbije, ali je prilično ilustrativan
Možemo u nedogled da naglabamo šta bi bilo da je bilo. Politička realnost je, međutim, da je ideja bojkota propala. Najgore bi sada bilo da njeni pobornici miniraju kampanju onih koji na izbore izlaze, samo da bi dokazali da su bili u pravu. U Beogradu. Jer u ostatku Srbije ni bojkotaši ne pozivaju na bojkot
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!