Pretplatite se na digitalno izdanje
Čitajte dnevne vesti, analize, komentare i intervjue na www.vreme.com
Foto: Marija Janković
Studija “Batuta” o ekološki ugroženim područjima označila je Kosjerić kao crnu tačku. Razlog – fabrika cementa „Titan“. Kroz istoriju poslovanja, ona je na različite načina zagađivala grad i narušavala zdravlje njegovih žitelja: od prašine, preko sagorevanja petrol koksa, do ponovnog vraćanja na ugalj i trovanja štetnim isparenjima i teškim metalima
Podno Divčibara nalazi se Kosjerić, gradić koji na prošlom popisu stanovništva nije imao ni četiri hiljade ljudi, a sada može imati samo još manje. Opština je dosta veća, ona dobacuje do dvanaest hiljada, a pripada Zlatiborskom okrugu.
Tabla sa natpisom Kosjerić prvi put se može vidjeti kod sela Mrčići, te taman kad putnik pomisli da je stigao na odredište, prevari se – spuštanje niz obronke Divčibara potrajaće još dvadesetak minuta. Kosjerić je u kotlini, a to je veoma važno za nastavak priče.
Institut za javno zdravlje “Dr Milan Jovanović Batut” izradio je studiju “Unapređenja upravljanja kontaminiranim lokalitetima u Srbiji”. Prema njihovim nalazima, postoji više crnih tačaka u Srbiji, odnosno lokaliteta gdje privredni subjekti kao zagađivači dovode u pitanje zdravlje ljudi koji žive u okolini. Grad Kosjerić je jedan od njih.
Iako u samom Kosjeriću postoji više fabrika koje zagađuju, a prisutni su i drugi problemi, poput privatnih ložišta zimi, studija akcenat stavlja na fabriku cementa “Titan”. To je najmlađa cementara u Srbiji, osnovana 1976. godine. Kako piše na sajtu fabrike, danas su im proizvodni kapaciteti oko 750.000 tona cementa godišnje. Prije privatizacije 2002. godine, fabrika je zapošljavala više od šest stotina radnika, dok ih je danas nešto manje od dvije stotine…
Pročitajte ceo tekst Filipa Mirilovića u nedeljniku „Vreme“ od četvrtka (13. oktobra)
Pretplatite se na digitalno izdanje
Čitajte dnevne vesti, analize, komentare i intervjue na www.vreme.com

Kakva su bila očekivanja građana 2001. i kakva mogu biti 2026? Šta spaja ondašnju političku realnost sa današnjom? Zbog čega su organizovani kriminal i sistemska korupcija i dalje među najvećim problemima Srbije? Šta je najvažnija politička zaostavština prvog demokratski izabranog premijera? Koliko na njegovom primeru može naučiti vlada koja dolazi posle naprednjaka

Nije Đinđić sam mogao da transformiše Srbiju. Rečenica koja kaže “s njim bi bilo drugačije, a sada je sve gotovo” jednostavno je defetistička. Ako toliko poštujete Zoranovo delo, uradite ono što bi on uradio – borite se sada, verujte u sebe i nemojte da posrnete i odustanete

Prošle godine je delovalo da bi neki delovi tužilaštva i pravosuđa mogli da se probude baš kao što su studenti tražili na početku svoje pobune. Režim nije sedeo skrštenih ruku i sada želi da ih sve koji su “digli glavu” eliminiše na “zakonit način”, ali i da spreči da se naprednjački velikaši pojave pred sudom

Od “ne pada mi na pamet da gubim vreme” do “primiće vas šef diplomatije”, od optužbi da je svaki poslanik koji trči u susret delegaciji Evropskog parlamenta “poslušni podanik”, do najave da će se skoro svi predsednici poslaničkih grupa pojaviti na sastanku, kako god to posle objasnili svojim biračima

Šešeljev četnički projekat devedesetih bio je pokušaj institucionalizacije četničkog identiteta u politici. Sa šubarom i kokardom ostavio je dubok trag na političkoj kulturi. U tome je, doduše, uspešniji ipak bio Vuk Drašković. Zapravo, dok su se Vuk i SPO brendirali kao četnici iz filmova Veljka Bulajića, Šešelj i ekipa (u kojoj je bio i Vučić) brendirali su se na osnovu najstrašnijih priča o četničkom pokretu: velika Srbija, zarđale kašike i sto Muslimana za jednog Srbina
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve