Bez obzira na ishod više je nego sigurno da je likvidacija u Interkontinentalu mogla da se izvede samo uz punu podršku dela policije, odnosno odobrenje dela vrha državne bezbednosti. Baš kao i mnoga druga nerasvetljena ubistva
DUGOOČEKIVANO SVEDOČENJE: Vojislav Jekić
U nastavku suđenja optuženima za ubistvo Željka Ražnatovića Arkana, Milenka Mandića i Dragana Garića nije došlo do preokreta ni posle dugo očekivanog svedočenja bivšeg šefa lozničke policije Vojislava Jekića, jer on nije imao takozvana neposredna saznanja o umešanosti u zločin dela državne bezbednosti, Andrije Draškovića i nekih oficira policije. Sve što je Jekić izgovorio pred sudom, kako je više puta napominjao, saznao je od Milana Ðuričića Mikija (jednog od optuženih), koji je pred Krivičnim većem beogradskog Okružnog suda negirao da je uopšte razgovarao sa Jekićem. „Sve što je Jekić rekao je laž“, kaže Ðuričić. Međutim, Jekićeva interpretacija njegovog razgovora sa Ðuričićem zvučala je krajnje ubedljivo i logično, što je nedovoljno da bi se išta od toga prihvatilo kao dokaz.
Iz obimnog Jekićevog svedočenja, ukratko rečeno, proističe da je on od Ðuričića saznao sledeće: Rade Marković kao šef srpskog DB-a inicirao je Arkanovu likvidaciju i organizaciju smaknuća prepustio Andriji Draškoviću kao dugogodišnjem spoljnom saradniku DB-a, koji je angažovao Dobrosava Gavrića, Draga Nikolića Gagija (u bekstvu) i Milana Ðuričića da obave ubistvo. Međutim, prilikom pucnjave u Interkontinentalu Arkanov telohranitelj ranio je Gavrića, koga su potom Ðuričić i Nikolić odvezli u Loznicu da bi mu lekarska pomoć bila ukazana u bolnici. Jekić je u Loznici u nekoliko navrata razgovarao sa Ðuričićem, koga je odavno poznavao. Ðuričić mu se poverio da je svu trojicu ubica angažovao Andrija Drašković i da iza ubistva stoje Rade Marković i generali policije. O motivu ubistva Ðuričić nije govorio. Nakon Jekićevog svedočenja branioci optuženih su predložili, sud prihvatio, da kao svedoci u nastavku suđenja 4. i 5. aprila budu saslušani Rade Marković, Andrija Drašković (obojica u zatvoru čekaju suđenje zbog drugih krivičnih dela), general policije Dragan Ilić, donedavno načelnik Uprave kriminalističke policije RMUP, potpukovnik Mijodrag Gutić, nekadašnji načelnik Odeljenja za krvne i seksualne delikte, pukovnik Bogoljub Lazić, bivši zamenik načelnika beogradske policije i bivši načelnik GSUP-a brzopotezni general Branko Ðurić. Biće veoma zanimljivo šta će oni reći ali se pretpostavlja da će odbiti svaku vezu sa događajem u Interkontinentalu.
PUBLIKA: Kao što se i pretpostavljalo, tokom dvodnevnog suđenja atmosfera u punoj sudnici bila je veoma napeta sa čestim upadicama pojedinaca iz grupe od dvadesetak ljudi u crnim kožnim jaknama, čije je ponašanje bilo blizu bahatog. U beogradskom podzemlju tvrde da ako bi sud pustio na slobodu optužene, posle dvanaest sati niko od njih ne bi bio više živ. Stigla bi ih osveta Arkanovih gardista koji su optuženom Ðuričiću glasno dobacivali: „rekao ti Skole da mu poneseš džemper i sendvič“, ili predlagali: „pustite Mikija na slobodu“, što drugim rečima znači da će mu oni presuditi. Inače, Zoran Uskoković Skole ubijen je prošle godine, a ubice nikad nisu pronađene – tvrdi se zbog umešanosti vrha MUP-a u njegovu likvidaciju. Tokom suđenja jedan od tih u crnim jaknama je skočio i počeo da psuje sve po spisku Milanu Ðuričiću preteći mu da će ga ubiti. Sudija je potom naložio stražarima da ga izbace iz sudnice i uzmu mu podatke. Desetak minuta kasnije došlo je ponovo do incidenta, a sudija je postupio kao i prvi put s tim što je iz sudnice sve izbacio izuzev rodbine optuženih i oštećenih i novinara. Međutim, nešto kasnije stražari su se vratili neobavljena posla: „Nismo mogli da im uzmemo podatke jer nemaju lične karte.“
Zanimljivo je kako će Andrija Drašković pred sudom objasniti zašto je istog dana nekoliko časova posle ubistva u Interkontinentalu došao u Loznicu. „Video sam ga u džipu ‘mercedes’ na sedištu suvozača. Siguran sam da je to bio on jer je džip stajao ispod ulične svetiljke“, rekao je Jekić. Prema rečima upućenih, Draškovićev plan nije se do kraja ostvario jer je načinio fatalnu grešku: angažovao je opasnije ljude nego što je to bilo potrebno. Naime, plan je bio da i Arkanove ubice budu likvidirane tu gde su bili ubijeni Arkan, Mandić i Gavrić, ali je takozvana B ekipa predviđena za likvidaciju A ekipe zatajila iz neobjašnjivih razloga. Drašković je navodno odmah pohitao u Loznicu da vidi šta se može učiniti ali je već bilo kasno.
SVEDOCI: Svetlana Ražnatović Ceca pojavila se najzad pred sudom u ulozi svedoka jer je i ona bila u Interkontinentalu kada joj je suprug ubijen. Međutim, ni ona nije videla ko ga je ubio, kao što do sada niko od mnogobrojnih saslušanih svedoka nije pružio prst na nekog od optuženih i rekao: ovaj čovek je pucao. No, svejedno, za Cecu je ubica prvooptuženi Dobrosav Gavrić. Njega je Ceca jedino videla i prepoznala kao nekog ko je pre ubistva sedeo iza Arkanovih leđa. A kad joj je Gavrić rekao da laže, ona je planula i kao duboko ozlojeđena udovica izgovorila: „Ðubre izdajničko!, smrade… izdajniče odvratni, koga si izdao?, smradu jedan…“ Kao svedok na suđenju se pojavio i izvesni Željko Mandrna, kod koga je posle događaja u Interkontinentalu nekoliko dana spavao Zoran Nikolić – Pegla, jedan od optuženih za saučesništvo. Mandrna se plašio da pred sudom ponovi ono što je rekao u istrazi. Rekao je da se ne oseća sigurnim. U istrazi je izjavio da mu je Nikolić pričao da su direktni izvršioci zločina Gavrić, Nikolić i Ðuričić, kao i da iza ubistva stoje visoki državni funkcioneri. Mandrna je inače mlađi čovek potpuno slep i ne može sam da hoda. Gotovo ga je na leđima nosio neki mladić koji ga je doveo u Palatu pravde. „Da li si ti bolestan“, pitao ga je sudija i dobio negativan odgovor. Međutim, oni koji ga dobro poznaju u pauzi suđenja su komentarisali: „Dečko se raspada od side, ali nije bolestan.“
Iz svega do sada viđenog ne može se sa sigurnošću prognozirati dalji tok procesa, ali bez obzira na ishod više je nego sigurno da je likvidacija u Interkontinentalu mogla da se izvede samo uz punu podršku dela policije, odnosno odobrenje dela vrha državne bezbednosti. Baš kao i mnoga druga nerasvetljena ubistva.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Svi Vučićevi izbori
17.april 2024.Đorđe Vukadinović, glavni urednik Nove srpske političke misli
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
“Za građane Republike Srpske bilo bi poražavajuće da im negiranje ratnih zločina bude preovlađujući detalj za političko opredjeljivanje”, kaže za “Vreme” predsjednik Helsinškog odbora iz Bijeljine Branko Todorović. “Valjda mogu vidjeti kuda ih je ta demagoška i šovinistička retorika dovela – u bijedu, siromaštvo, odlazak. Oni moraju shvatiti da vlast takvom retorikom želi da udalji pažnju javnosti od enormne korupcije, nedostatka novca i lošeg funkcionisanja institucija RS”
Fraze „izbora neće biti“ ili „aktivni bojkot“ dobre su za gusle u grupama istomišljenika na društvenim mrežama, ali nisu politika. Ona se vodi neumornom borbom za svaki glas u svakom gradu i selu. Nema drugog načina
Predlog koji se našao u Ujedinjenim nacijama da se proglasi dan sećanja na genocid u Srebrenici aktuelna srpska vlast bi morala prva da pozdravi jer bi time pokazala jasan diskontinuitet s režimom Slobodana Miloševića, koji nije uradio ništa da bi genocid u Srebrenici sprečio. Pa zašto to ne čini
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!