Možda ćemo do kraja suđenja moći da napišemo Ustav, ocenio je sudija Patrik Robinson nakon prvog dela izlaganja Ratka Markovića, svedoka odbrane u nastavku procesa protiv Slobodana Miloševića
USTAVOTVORNA ODBRANA: Slobodan Milošević
Osim višečasovnog predavanja o ustavnim pitanjima, koje je održao svedok odbrane, ustavopisac Ratko Marković, nastavak haškog suđenja Slobodanu Miloševiću posle jednomesečne novogodišnje pauze obeležilo je i prvo unakrsno ispitivanje kojem je jednog svedoka lično podvrgla glavna tužiteljica Karla del Ponte. Gotovo tri godine nakon početka suđenja bivšem predsedniku Srbije i SRJ (12. februara 2002) Del Ponte je, naime, ispitivanjem Francuskinje Iv Krepen, medicinske sestre u sastavu međunarodnih mirovnih snaga u BiH i Kninskoj Krajini (koja se potom više puta kao humanitarna radnica, vraćala na područje bivše SFRJ), odustala od dosadašnjeg manira da, osim davanja uvodne reči, ne učestvuje aktivno u procesu. Isti tretman pripao je potom i suprugu bolničarke Krepen, bivšem pukovniku francuske vojske, doktoru Patriku Bariju, koji je takođe svedočio u korist Miloševića.
Iv Krepen i Patrik Bario izneli su mnoštvo tvrdnji koje su svakako prijale uhu Miloševića i njegovih pristalica, ali su tužiteljki dale povoda za dodatna pitanja i suočavanja sa protivdokazima.
Deveti svedok koji je govorio u korist Miloševića od kad mu je, početkom novembra, vraćeno pravo da sam organizuje odbranu, bolničarka Iv Krepen, izjavila je da su napad na sarajevsku pijacu Markale organizovale muslimanske snage „što su utvrdili svi međunarodni eksperti na terenu“, da su Radovan Karadžić i Ratko Mladić tokom rata u BiH štitili svoj narod od „agresora koji je želeo da ga eliminiše i međunarodne zajednice“, da Srbi u Kninskoj Krajini nikad nisu proterivali ni diskriminisali nesrpsko stanovništvo, te da nije videla nikakvo hapšenje ili zlostavljanje Albanaca od strane srpskih snaga. Karla del Ponte pitala je svedokinju da li se u avgustu 1995. sastala sa Karadžićem i Mladićem da bi, dobivši potvrdan odgovor, zapitala i da li je tom prilikom bilo razgovora o Srebrenici. „Da, malo“, odgovorila je Iv Krepen, na šta je tužiteljka uzvratila prekornim „malo ste razgovarali, a u Srebrenici je bilo 8000 žrtava?!?“. Iako je Republika Srpska nedavno iznela zvaničan podatak o 7800 žrtava, svedokinja je uzvratila da su „istražitelji tokom poslednjih deset godina govorili o 2500 ekshumiranih žrtava“, da bi, dan kasnije, njen suprug pokušao da dodatno umanji tragediju.
Pukovnik Bario je, naime, rekao da mu je Mladić tokom nekoliko susreta 1995. godine, tvrdio da su se 11. jula u Srebrenici sukobili vojnici pod komandom Nasera Orića i vojska bosanskih Srba, kada je zarobljeno oko 750 ljudi. Svedok je preneo i navodne Mladićeve reči, prema kojima je general Mladić, koji je pred Haškim sudom optužen upravo zbog zločina u Srebrenici, dopustio mogućnost da je tom prilikom bilo likvidacije zarobljenika: prema rečima Mladića u interpretaciji Baria, 250 zarobljenika zadržano je u Zvorniku i Batkoviću zato što su postojale osnovane sumnje da su počinili zločine protiv Srba. „Moguće je da je došlo do pogubljenja tih ljudi zato što su među njima neki prepoznali one koji su počinili zločine u njihovim selima, ali prema generalu Mladiću nije bilo više od 100 takvih“, rekao je svedok. Bio je to povod da sudije Miloševiću ponude da pozove Mladića za svedoka, ali se optuženik nije na to „upecao“.
Svedok Bario, koji je 1994/95. radio kao lekar u Kninskoj Krajini, a 1998. na Kosovu, rekao je i da su SAD bile direktno umešane u operaciju Oluja tokom koje je u leto 1995. iz Republike Srpske Krajine proterano srpsko stanovništvo. Prema njegovoj tvrdnji, sa nosača aviona „Ruzvelt“ u Jadranskom moru poletela su dva američka aviona i bombardovala Knin pre nego što će hrvatska vojska ući u taj region pod srpskom dominacijom. Govoreći o oslobađanju francuskih pilota koje je zarobila Vojska RS 1995. godine, Bario je rekao da je Mladić zahtevao samo da se simbolično i javno rukuje sa prvim čovekom francuske vojske, a da su francuski političari to iskoristili kako bi izmislili navodni otkupni zahtev od nekoliko miliona evra i sami uzeli taj novac. Francuski lekar govorio je i o navodnim vezama Al Kaide i terorista na Kosovu i u Bosni, ističući da su zapadne obaveštajne službe već 1994. imale saznanja da se u Bosni nalaze pripadnici Al Kaide.
Nakon završetka svedočenja francuskog bračnog para, 13. januara je počelo višednevno svedočenje Ratka Markovića, ustavopisca i bivšeg šefa pregovaračkog tima zvaničnog Beograda u Rambujeu na pregovorima o Kosovu 1999. i potpredsednika vlade Srbije u to vreme. Već prvi dan Markovićevog svedočenja koje u utorak, u vreme zaključenja ovog broja „Vremena“, nije ni stiglo do zbivanja u Rambujeu, sudija Patrik Robinson, predsedavajući Pretresnog veća, došao je do zaključka da će prisutni u sudnici do kraja suđenja možda i sami moći da napišu knjigu o ustavu. Glavni cilj Markovićevog detaljnog obrazlaganja nekadašnjeg federalnog ustrojstva, pojma konstitutivnih naroda, njihovog prava na samoopredeljenje do otcepljenja, kao i ustavom predviđenih mehanizama ostvarivanja tog prava, koje, kako je istakao, otcepljene članice SFRJ nisu poštovale, bio je davanje argumenata za Miloševićevu tvrdnju da je rat u bivšoj Jugoslaviji izazvala nelegalna secesija Slovenije i Hrvatske, a ne „zločinački plan“ za progon nesrba za koji je on optužen. „Sukobi su posledica secesije, a ovde se tvrdi da sam ja imao neki plan protiv drugih. Kako ste mogli planirati šta je neko drugi nameravao da uradi i to na silu“, rekao je Milošević odgovarajući na pitanje tužioca Džefrija Najsa da li insistiranjem na protivzakonitosti secesije dve republike nastoji da opravda ratne zločine. Za tužioce i sudije zanimljivija, priča o pregovorima u Rambujeu na red je došla tek u sredu, kada je „Vreme“ već bilo u štampi.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Svi Vučićevi izbori
17.april 2024.Đorđe Vukadinović, glavni urednik Nove srpske političke misli
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
“Za građane Republike Srpske bilo bi poražavajuće da im negiranje ratnih zločina bude preovlađujući detalj za političko opredjeljivanje”, kaže za “Vreme” predsjednik Helsinškog odbora iz Bijeljine Branko Todorović. “Valjda mogu vidjeti kuda ih je ta demagoška i šovinistička retorika dovela – u bijedu, siromaštvo, odlazak. Oni moraju shvatiti da vlast takvom retorikom želi da udalji pažnju javnosti od enormne korupcije, nedostatka novca i lošeg funkcionisanja institucija RS”
Fraze „izbora neće biti“ ili „aktivni bojkot“ dobre su za gusle u grupama istomišljenika na društvenim mrežama, ali nisu politika. Ona se vodi neumornom borbom za svaki glas u svakom gradu i selu. Nema drugog načina
Predlog koji se našao u Ujedinjenim nacijama da se proglasi dan sećanja na genocid u Srebrenici aktuelna srpska vlast bi morala prva da pozdravi jer bi time pokazala jasan diskontinuitet s režimom Slobodana Miloševića, koji nije uradio ništa da bi genocid u Srebrenici sprečio. Pa zašto to ne čini
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!