Za sada se čini da premijerka Ana Brnabić ostaje pri stavu da je zabrana izgradnje mini-hidroelektrana "potpuno besmislena", uprkos mišljenju svog ministra za zaštitu životne sredine Gorana Trivana, koji smatra da, iako prema mnogim konvencijama Srbija mora da ima i alternativne izvore energije, MHE nisu poželjne u zaštićenim dobrima
„Mi više nemamo vremena za laži i pusta obećanja! Svaki dan nam skrnave naše reke i našu prirodu. U toku je sveopšti napad na sve što je zdravo u Srbiji!“, sa improvizovane tribine kamiona ispred sedišta Vlade Srbije preko razglasa govori vidno izmoren ali odlučan Aleksandar Jovanović Ćuta, jedan od vođa pokreta „Odbranimo reke Stare planine“ (ORSP). Pozivu ORSP na okupljanje kako bi se reklo „NE“ daljem uništavanju prirodnih resursa, odazvalo se tačno u podne, 13. juna, blizu 2000 građana različite starosti i iz različitih društvenih slojeva.
Pre govora, atmosferu na protestu protiv uništavanja prirode pod nazivom „Naše reke, naše šume, naš vazduh, naša zemlja“ zagrevalo je žarko sunce i ritam roka, regea, ali i izvornih pesama Stare planine i „Tebe pojem“ Mokranjca. Puno mladih, mnogo onih koji inače ne učestvuju na javnim skupovima i protestima, sa decom i kućnim ljubimcima, građanske inicijative Ne davimo Beograd i Građanski otpor, više od 40 ekoloških organizacija iz cele Srbije, Zagreba, Višegrada, pa i Štrpca na Kosovu, gde se Srbi i Albanci bore zajedno protiv izgradnje derivacionih mini hidrocentrala (MHE) na Šar-planini.
PITANJE SVIH PITANJA
„Reke su život“, „Tek kada isušite i poslednju reku shvatićete da novac ne možete piti“, „Ne za male hidroelektrane“, „Stop otimanju naših reka“, „Zločini prema prirodi ne zastarevaju“, „Ne možemo da dišemo“ – neke su od parola koje su nosili građani i aktivisti, pored transparenata sa slikama pre i posle izgradnje MHE, na kojima se vide posledice i zastrašujući prizori presušenih reka i golog kamenja. Bio je tu i „Zov“ za očuvanje Vrmdže, „Vratimo trolu 28“, a od političkih transparenata samo „Najbolje za Pirot“, građanski pokret koji učestvuje na lokalnim izborima u Pirotu, a čine ga meštani Toplog Dola, koji mesecima danonoćno stražare pored barikada kako bi sprečili bagere da grade MHE.
„Ovo nije stranački skup, zato što se nijedna stranka ne bavi politikom kao mi“, energično je rekla mlada Iva Marković iz organizacije „Pravo na vodu“. „Pitanje svih pitanja je pitanje životne sredine. Na plećima naše generacije je da se suoči sa tim: sa nedostatkom i sečom šuma, sa otpadnim vodama od kojih se samo 12 odsto u Srbiji prerađuje, sa otimanjem zelenih površina u gradovima… Od romskih naselja bez vode, od atara bez useva, od Krivaje do Ibra, od Toplog Dola do Subotice, svi ti ljudi gledaju u nas jer nemaju gde drugde da gledaju. Brinu da li će biti žedni, koliko gladnih ljudi možemo da žrtvujemo, kako ćemo se boriti sa poplavama i bolestima, hoće li samo najbogatiji moći da kupe zdravu hranu i vodu, i svež vazduh“, izvikivala je rečito.
Za mnoge od učesnika protesta u pitanju je život ili smrt. Čak i posle hrabre borbe u poslednje tri godine za očuvanje životne sredine, uglavnom protiv MHE, spremni su da nastave. Poput Desimira Stojanova, zvanog Desko, građevinca i predsednika mesne zajednice iz sela Rakite, na obodima Stare planine, koji je dobio najgromoglasniji i najduži aplauz tokom protesta. Rekorder prijava i dobijenih udaraca od strane obezbeđenja investitora, firme „Protecta“ advokata iz Beograda Gorana Belice, Desko, zajedno sa 162 od 200 odraslih meštana, vodi pobunu protiv metalnih cevi prečnika jedan metar koje su razrovarile reku, raskrnavile ulaz u selo, progutale prilaz igralištu, kulturnom centru, i prete da ožedne i meštane i stoku, kao i da osuše njive. „Kupićemo bager i rušićemo redom“, najavio je. „Daću svoj život za tu reku, neću odustati“, upozorio je, potresen. Ista reka mu je progutala sina, ali više ne može da pali sveću na mestu nesreće jer to parče zemlje sada „pripada“ investitoru.
EKOLOŠKA AUTONOMIJA
foto: marija jankovićODBRANIMO REKE: Borba koja traje
„Danas stavljamo crtu“, izjavio je Ćuta, inače poreklom iz sela Temska na Staroj planini. „Zamenica Zorice Mihajlović, ministarke građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture, obećala je poništenje dozvole za izgradnju MHE kod Rakite. Više se ne javlja na telefon. Predsednik Republike Aleksandar Vučić obećao je septembra 2019. godine da će se obustaviti gradnja MHE u zaštićenim područjima i formirati državna komisija sastavljena od predstavnika ministarstava, nezavisnih eksperata i predstavnika organizacija koje se bore protiv gradnje malih hidroelektrana, da preispita dozvole za izgradnju. Ništa. Razgovarali smo i sa premijerkom Anom Brnabić i tražili da se ispune obećanja. Rekla nam je da smo anarhisti. Dosta! Tražimo od nadležnih da odmah, bez odlaganja, donesu odluku o zabrani izgradnje derivacionih mini-hidroelektrana u zaštićenim područjima. Proglašavamo ekološku autonomiju za park prirode Stara planina“. Objasnio je da to znači da, dok se ne uspostavi pravna država, građani imaju pravo da sprovode zakon. Ćuta je rekao i da se prekida svaka komunikacija sa svim organima Republike Srbije, i da sa njima mogu da razgovaraju samo u direktnom prenosu na Radio-televiziji Srbije.
Borbu protiv više od sto izgrađenih MHE, od kojih je 18 u zaštićenim područjima, i planiranih još 700, podržava sve veći broj pripadnika struke. Najglasniji među njima je dekan Šumarskog fakulteta u Beogradu Ratko Ristić: „Već tri godine pokušavamo da informišemo javnost o katastrofalnom ekološkom uticaju koncepta gradnje MHE derivacionog tipa, koji nanosi neverovatne štete u životnoj sredini, remeti funkcionisanje ekosistema, proizvodi nepristojno malo energije, izaziva nezadovoljstvo desetina hiljada ljudi.“ Na protestu je govorila i naučna savetnica dr Dragana Đorđević, koja je podvukla da dišemo najzagađeniji vazduh na svetu, koji ozbiljno oštećuje zdravlje. „Dok čitav svet napušta proizvodnju energije iz uglja, naša država gradi dve nove termoelektrane na najprljaviju vrstu uglja – lignit“, upozorila je ona. Profesor Elektrotehničkog fakulteta u Beogradu Miomir Kostić rekao je da bi se, kada bi bilo izgrađeno svih 800 mini-hidroelektrana i uništene sve reke i rečice u Srbiji, proizvodnja električne energije u našem elektoenergetskom sistemu povećala za samo nekoliko procenata, a šteta bi bila neprocenjiva. Pulmolog Dejan Žujović upozorio je da će zbog zagađenog vazduha od 10 osoba jedna dobiti karcinom pluća, da će se od desetoro dece do četiri godine starosti jedno razboleti, a da će od desetoro starijih od 35 godina koji budu imali probleme sa srcem ili centralnim nervnim sistemom, 50 odsto njih to imati zbog ovakvog vazduha. „To nije problem, to je genocid“, istakao je Žujović.
MINIMALNA KORIST, MAKSIMALNA ŠTETA
Za sada se čini da premijerka Ana Brnabić ostaje pri stavu da je zabrana izgradnje mini hidroelektrana „potpuno besmislena“ uprkos mišljenju svog ministra za zaštitu životne sredine Gorana Trivana, koji smatra da, iako prema mnogim konvencijama Srbija mora da ima i alternativne izvore energije, MHE nisu poželjne u zaštićenim dobrima i da to treba ograničiti novim propisom. Podsetimo, kao kandidat za članstvo u Evropskoj uniji i članica Evropske energetske zajednice, Srbija se obavezala da smanji emisiju ugljen-dioksida i da do 2020. godine proizvodi 27 odsto električne energije iz obnovljivih izvora.
Deo proizvodnje električne energije dolazi i od MHE. Ako bi se sagradilo svih 856 objekata prema postojećem Katastru, bilo bi obezbeđeno najviše do 3,5 odsto potrebne količine te energije na godišnjem nivou, ali bi istovremeno bili uništeni najvredniji brdsko-planinski tokovi, uz narušavanje predela i bio i geodiverziteta – izjavili su profesori Beogradskog univerziteta. Sa druge strane, nedovoljno se ulaže u druge alternativne izvore energije, kao što su solarna energija i biomasa.
Ostaje pitanje da li ova borba ima dovoljno podrške građana, da li postoji kapacitet i snaga aktivista da se smernice konkretno promene, jer sluh za to kod najodgovornijih rukovodilaca države očigledno ne postoji, iz brojnih razloga. Istraživanja Cins-a, Krik-a i Birn-a pokazuju da je najveći od njih sprega državnog vrha sa „investitorima“, a jedan od najmoćnijih je Nikola Petrović, kum Aleksandra Vučića.
„Ovaj put sam došla sama, ali pazite kada vam cisterne g… krenu“, upozorila je na protestu Iva Azulović, novinarka i aktivistkinja poznata u široj javnosti pošto je prosula kofu fekalija ispred Vlade Hrvatske.
U umerenijem, ali ne manje odlučnom tonu, Aleksandar Panić, jedan od najaktivnijih članova ORSP, obraćajući se okupljenima izgovorio je zaključak protesta: „Državne institucije nemamo, samo mi i vi možemo uticati na promene: stisnite srca, stanite pred bager, prepadnite gradonačelnika, uđite u institucije, stanite pred firmu koja ispušta vodu u reku.“
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Kako je vlast zanemela posle hapšenja sada već bivšeg načelnika beogradske policije? Šta su pokazale objave odbeglog osuđenika i pripadnika “kavačkog klana” Miloša Medenice dok je policija ćutala? Zašto su tabloidi iznenada počeli štancati samo zvanična obaveštenja? Ko su Saša Vuković Boske i Aleksandar Nešović Baja? Kakav je bio javni imidž Veselina Milića, a kakvi njegovi odnosi sa Zvonkom Veselinovićem, Nikolom Petrovićem i Slavišom Kokezom? Zašto je bivši načelnik bio neka vrsta posebne vrste unutar sistema vlasti Aleksandra Vučića? Otkud Milić u organizaciji i prikrivanju ubistva koje ima mafijaški predznak i mogu li ovakvi slučajevi da se završe na jednom ubistvu
“VREME” istražuje: Ko obezbeđuje Klinički centar, kako i za koliko
Mesec dana nakon nasilja ispred Medicinskog fakulteta u noći izbora za studentski parlament, tužilaštvo je formiralo predmet o slučaju u kom se pojavilo i privatno obezbeđenje Kliničkog centra. Trag od te noći vodi do višemilionskog posla sa firmama za privatno obezbeđenje i pitanja ko rukovodi bezbednošću najveće zdravstvene ustanove u Srbiji
Do svog poslednjeg dana Predrag Koraksić Corax je radio i stvarao karikature koje su o društvu i državi govorile jasnije i pouzdanije nego hiljade reči. Iz dana u dan iscrtavao nam je golu i često gorku istinu razotkrivajući i ismevajući moćnike i uzurpatore vlasti. Prošle subote srce je stalo i okončalo dugu i plodonosnu životnu odiseju jednog od najznamenitijih karikaturista Balkana i jedinstvenog tribuna za slobodu i pravdu
Pred snagom zajedništva i željom za pravdom, pred radošću života koji ispliva uvek, čak i kad je okružen krvožednim lojalistima i kad se kašlje od suzavca. Reče neko ovih dana: na Slaviju se ne zove, na Slaviju se dolazi
Širok front može da okupi samo borba protiv korupcije jer ona nagriza birače vlasti i opozicije, prozapadne liberale i proruske nacionaliste, vernike i ateiste, urbane i ruralne, mlađe i starije, obrazovane i polupismene
Zašto gore poznati lokali? Kakva je tu uloga Ćacilenda, najvećeg skupa kriminogenih osoba na otvorenom posle dvorišta Centralnog zatvora? I kako je MUP postao krovna organizacija konfederacije mafijaških klanova
Zašto je ulično nasilje postalo sve što Vučić može da ponudi građanima? Zbog čega je ono postalo bensendin za najtvrđe naprednjačko-radikalsko biračko telo? I čime je dokazao da ni malo ne poznaje ulicu
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!