
Izbori 2026.
Čistilište na izborima: Dačić, Đilas, Jovanović idu u istoriju
Osim Studentske liste koja je ubedljivo pobedila, i Ujedinjene Srbije nijedna druga lista nije se ni približila parlamentu, osim manjinskih
Foto: AP/Darko VojinovićPsihijatar Vladimir Diligenski navodi da su svakodnevica i kolotečina koju nam svakodnevica pruža lek za bespomoćnost koju kolektivno osećamo
Kako dalje, da li deca treba da krenu u školu, kako se ponašati, kako postupati sa decom, pitanja su koja se postavljaju posle tragedija u školi „Vladislav Ribnikar“ i u selima u okolini Mladenovca.
Psihijatar Vladimir Diligenski mišljenja je da deca što pre treba da se vrate na nastavu, skrenu misli i koncentrišu se na nešto što nije u vezi s tragedijama.
„Usmeriti pažnju na učenje, rad, jer sam taj rad i usmerenje pažnje na nešto što je korisno i drugačije od ovoga momentalno nas vraća u neku kolotečinu. Sada elaborirati ovo što duže, nešto je što je beskorisno i nikako toj deci neće pomoći“, rekao je Diligenski za RTS.
On savetuje da su normalan životni kolosek, svakodnevica i kolotečina koju nam svakodnevica pruža lek za bespomoćnost koju kolektivno osećamo.
„Drugo, deca vole da se druže, njima je suštinska potreba da se druže i to im nikako ne sprečavati, jer na neki način oni tu elaboriraju to što imaju i nađu najbolje rešenje za svoje učenje i da se što pre vrate u svoj kolosek“, ističe Diligenski.
Govoreći o tome kako društvo i mediji treba da se odnose prema ovakvim događajima, Diligenski kaže da nema potrebe za tako velikom pompom i da ona može biti i opasna.
„Sve su naslovne strane pune, ne treba tolika pompa da se pravi, treba se vratiti u svoju kolotečinu i posao koji se radi. Postoje ti takozvani latentni koji bi isto to uradili, mi to zovemo indukcija koja je veoma česta. Mi kada imamo na odeljenju suicid, pa postoji indukcija suicida, mi se toliko plašimo da odmah sve pacijente, koji su potencijalni, sediramo da ne mogu da izvedu tako nešto i taj proces traje bar nekoliko nedelja“, objašnjava Diligenski.
Povratak u Ribnikar
Prema planu, đaci bi sutra trebalo da se vrate u u Osnovnoj školi „Vladislav Ribnikar“ ali, kako je najavljeno, bez nastave. Pojedini roditelji ne slažu sa tim da deca krenu u školu samo nedelju nakon ubistva osmoro đaka i čuvara škole.
Sporno je i to što se povratak najavljuje u sredu, na dan kada su se dogodila stravična ubistva.
Sa druge strane psihijatri, psiholozi, ali i prosvetne vlasti smatraju da treba krenuti dalje i da je za decu najbolje da budu zajedno.
Načelnik Školske uprave Beograd Dragan Filipović pojašnjava da je plan povratka dece u školu napravljen u saradnji sa predstavnicima Ministarstva zdravlja i stručnjacima koji imaju iskustva za delovanje u kriznim situacijama. Dogovor je, kako kaže, da se đaci što pre vrate svakodnevnim aktivnostima.
Psihijatar za decu i mlade i psihoanalitičar Sabina Jahović smatra da je preuranjeno da se deca vraćaju u školu nedelju dana nakon tragedije, zbog potencijalne retraumatizacije.
Za nju je „strašno“, što se deca vraćaju u školu u sredu, jer je na taj dan i izveden stravičan masakr.
„Meni je strašno što je to sreda, zašto sreda? Ponedeljak je nekakav normalni radni dan za početak. Sreda je strašna i dugo će biti strašna, jer je škola uzimana zdravo za gotovo da je to sigurno mesto, da su deca tamo bezbedna, a onda se desila zastrašujuća situacija“, rekla je Jahović u „Utisku nedelje“.
Takođe, od roditelja je stigao i zahtev da se škola rekonstruše, da se zidovi okreče u druge boje, kako decu ništa ne bi podsećalo na događaj od 3. maja i kako ne bi ponovo prolazili kroz traumu.
B.G./RTS/Euronews Srbija/Nova.rs
Čitajte dnevne vesti, analize, komentare i intervjue na www.vreme.com

Osim Studentske liste koja je ubedljivo pobedila, i Ujedinjene Srbije nijedna druga lista nije se ni približila parlamentu, osim manjinskih

Zašto između prevaziđenog režima i promena ne postoji ništa treće? Na šta režim misli kada kaže da brani Srbiju? Zbog čega je nesalomiv Studentski pokret? Ko ima znanje i pravo iskustvo, a ko vođu bez dana radnog staža van politike? I zašto studenti pobeđuju

Posle gotovo dve godine protesta, stotina prepešačenih kilometara, hapšenja, progona i nezabeležene društvene mobilizacije, Srbija izlazi na izbore koji bi mogli da označe kraj jedne političke epohe. Sociološkinja Marija Babović kaže za “Vreme” da nada u promene nije bila toliko velika još od 5. oktobra 2000. godine, ali upozorava i na opasnost da se, ukoliko promene izostanu, zemlja suoči sa još tvrđim autoritarnim režimom

Njihovo jedino oružje sada su mediji koje kontrolišu: kao, mi nemamo program, što nije istina; kao, mi ćemo izdati nacionalni interes, što nije istina. Jedan od argumenata im je i to da se plašimo da izađemo na debatu sa Vučićem. Oni ne razumeju da im je to kazna. To je kazna Aleksandru Vučiću, koji je 14 godina vodio isključivo monolog. Četrnaest godina on nikome nije omogućio nikakvu vrstu dijaloga, a sada bi da bude nagrađen ili pomilovan mogućnošću da s nama razgovara. E pa, neće moći. To što je posejao sada žanje

Ovi izbori nisu izbori o članstvu Srbije u Evropskoj uniji, Kosovu i Metohiji, gej brakovima, poreskoj politici ili bilo kom drugom pojedinačnom političkom pitanju. Iako stranke na marginama političke moći pokušavaju da nametnu ove teme, u središtu predstojećeg političkog izbora nalazi se mnogo jednostavnija dilema: promena ili očuvanje postojećeg poretka. Već duže od godinu dana, istraživanja pokazuju da je to osnovna dilema koja se nalazi na glasačkom listiću
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve