Predsednički izbori kao uvertira u parlamentarne: šest od deset tačaka Labusovog programa moglo bi biti u direktnoj ingerenciji vlade
PROMOCIJA NA TRGU REPUBLIKE: Miroljub Labus…
Miroljub Labus je u ponedeljak 19. avgusta, na Preobraženje gospodnje, pred nekoliko hiljada ljudi započeo svoju kampanju Koštuničinom rečenicom iz oktobra 2002. godine: „Neće biti drugog kruga!“ Ta mobilizatorska rečenica odudarala je od slike tog vlažnog retko napučenog trga, očito pripremanog za neki mnogo veći skup od onoga koji se odigrao – sudeći bar po dobro raspoređenim ogradama postavljenim da zaštite spomenik, binu, funkcionere i nekoliko punktova na kojima je deljena proklamacija: „Ja Labus, kao predsednik Srbije, garantujem svojim potpisom…“
…i Mlađan Dinkić
Labus je bio sam na bini, a dole u parteru bio je čitav Partenon sadašnje vlasti: srpski premijer Zoran Đinđić, guverner NBJ Mlađan Dinkić, srpski ministar finansija Božidar Đelić, savezni ministar inostranih dela Goran Svilanović, gradonačelnica prestonog Beograda Radmila Hrustanović, predsednica Skupštine Srbije Nataša Mićić, potpredsednik srpske vlade Žarko Korać, savezni ministar za manjine Rasim Ljajić, savezni ministar policije Zoran Živković…
GALERIJA: Ne, ovde se ne želi kazati – kao što će neki sigurno reći jer to ipak ne bi bilo tačno – da je na Trgu republike te večeri bilo više funkcionera nego onog pristojnog beogradskog sredovečnog sveta, već se želi kazati samo to da se te vlažne večeri (oluja je bila dva sata ranije, kiša ipak nije nikoga oterala s trga) prilično jasno videlo da je Miroljub Labus kandidat iza koga stoji srpska vlada, čiji položaj i opstanak uveliko i zavisi od Labusovog izbornog rezultata. O tome govori prisustvo funkcionera i ono što se najavljuje iz vlade – pojeftinjenje jestivog ulja (reci: „zeeejtin“!), vraćanje nekog duga penzionerima, itd.
Možda je bolje da je to glasačima u početku jasno rečeno da ne bi gubio kredibilitet kad glasači „provale“ da je u pitanju „foliranje“ i da se vlada koja se boji izbora krije iza tzv. nestranačkog kandidata.
Labus je u kampanju ušao kao kandidat grupe građana, formirano je udruženje „Pobeda 2002“, koje kao kišobran treba da obezbedi široku i razuđenu podršku tzv. nepartijskih struktura.
Kako se i moglo očekivati, tu se stvar u nekoliko navrata komplikovala. Kad je najavio svoju kandidaturu, Labus je, na primer, pomenuo i Otpor, ali je otuda došlo saopštenje da se Otpor neće angažovati u izbornoj kampanji ni za koga direktno.
Košarkaši Divac i Danilović javno su protestovali zato što im je neko, kao da je 1948, rekao da je vreme da se opredele.
Onda se stvar dalje malo komplikovala u vezi sa statusom G17 PLUS, uz pitanja da li je to vladina ili nevladina organizacija: NGO (non government organization) ili GANGO (government assisted non government organization), ili istureno odeljenje Demokratske stranke.
Predsedništvu DOS-a do dvotrećinske podrške Labusovoj kandidaturi došlo je u drugom krugu glasanja pošto se predstavnik RDSV-a na svoju odgovornost predomislio. Šami iz DSS-a tvrdi da ova partija ima saznanja kako je u Kragujevcu vršen ucenjivački pritisak na članice DOS-a da daju podršku Labusu.
Istog dana im se desilo, jer vlast lako gubi osećaj za suptilnost, da inače teško pokretni Nenad Čanak sleti u plavo-belom helikopteru na mesto zvano „Kod šest topola“, na ulazu u gladnu Zastavu.
Od podrške Labusovoj kandidaturi uzdržani su bili predstavnici DC-a, ND-a, DA, SPOT-a i DHSS-a. Velja ilić iz Nove Srbije već uvelike vodi sopstvenu predsedničku kampanju i cilja najdirektnije samog Labusa.
Posle tog kragujevačkog lomljenja ruku, povukla se predsedniška kandidatkinja DHSS-a, stranke koja se programski veoma mnogo razlikuje od svih članica DOS-a po tome što traži samostalnu Srbiju, čak i u trenutku direktnog evropskog posredovanja u finalu spora piše Solani pismo u kome traži rešenje po svom srpsko-indipendističkom receptu.
DISTANCA: Od tekuće igre se najkonkretnije ogradio profesor Mićunović pomenuvši dva krupna momenta. Prvo, Mićunović, koji i sam ima izvesne pretenzije, smatra da kandidata za šefa države treba da pronađu partije ili koalicije jer je vreme „nepartijske demokratije“ prošlo. Drugo krupnije pitanje odnosi se na oduzimanje mandata narodnim poslanicima DSS-a koje Mićunović smatra nedopustivim. Predsednik Veća grđana Skupštine SRJ Mićunović čitavu je deceniju branio neprikosnovenost narodne volje i biće da bolje procenjuje dalekosežnu važnost te teme, od, recimo, predsednice skupštine Nataše Mićić iz Građanskog saveza Srbije, kojoj će na kraju zapasti da potpiše nešto što se kosi sa samom programskom suštinom demokratskih partija – postizbornu krađu.
Sad se tu otvara staro pitanje da li se društveno poželjni ciljevi (brza održiva prosperitetna ekonomska reforma) mogu ostvarivati nedozvoljivim sredstvima (uzurpacija vlasti) i koliko takvo stanje može da traje.
Pošto je vladajuća koalicija očito nepovratno pukla (a puca i po novim šavovima – tako Kasa preti napuštanjem koalicije ako se u ustavnoj povelji ne pojača odredba o nacionalnim manjinama), jasno je da će ovi predsednički izbori biti uvertira za republičke parlamentarne izbore, na koje se očito ne može dugo čekati, ma koliko se srpska vlada zubima držala za tzv. čvrstu većinu u Skupštini Srbije.
Loše će biti ako se to desi u nekoj krizi u kojoj će ovaj detalj imati odloženo kumulativno dejstvo, pa tako i ugroziti i ono što kandidat Labus u suštini personifikuje, a to je vizija moderne ekonomski prosperitetne Srbije.
U Labusovoj kandidacionoj proklamaciji, sadržajno gledano, u suštini i nije jasno da li se kandiduje za predsednika ili za premijera.
Po Ustavu predsednik republike, ako nije ratno stanje, ima malo nadležnosti – predlaže mandatara, sudije Ustavnog suda, proglašava zakone, dodeljuje odlikovanja, skupštinu može da raspusti tek na predlog vlade. Po članu 85 Ustava predsednik republike, međutim, može tražiti od vlade da izloži stavove o pojedinim pitanjima iz njene nadležnosti. To nije više od politički jakog apela jer ne piše kako se vlada prema tome ima odnositi.
OBEĆANJE: Kao i mnoge ranije proklamacije, Labusova predstavlja nabacanu mešavinu pravnih, simboličkih i ekonomskih motiva – pominje se zastupanje interesa svih građana Srbije, obezbeđenje jasnih granica države, socijalni dogovor za stabilnost Srbije, himna i grb, nova radna mesta, stambeni krediti, izmirenje dugova prema građanima, jednakost pred zakonom, popravljanje stanja u zdravstvu, decentralizacija vlasti, vraćanje dostojanstva vojsci i policiji, ulazak Srbije u Evropsku uniju kao lidera na Balkanu. Šest od deset tačaka tog programa moglo bi biti u direktnoj ingerenciji vlade.
U svom programu Labus zaobilazi goruće pitanje srpskog ustava.
Onaj koji je ustavnim pitanjem zabavljen, Vojislav Koštunica, poručio je još jednom ove nedelje da je odlučio još malo da odloži odluku o tome hoće li se kandidovati. To odlaganje je ovoga puta možda rezultat cajtnota u koji zapada posao oko izrade ustavne platforme i najavljeni dolazak evropskih posrednika, a verovatno i mentaliteta. Njegovo odlaganje podseća na one poruke koje su stizale iz Londona od Kralja Petra II: „Dolazim uskoro“. Trenutno demobilisani DSS-ovci su u prilici da bolje shvate kako je bilo kraljevskoj vojsci u otadžbini.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Svi Vučićevi izbori
17.april 2024.Đorđe Vukadinović, glavni urednik Nove srpske političke misli
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
“Za građane Republike Srpske bilo bi poražavajuće da im negiranje ratnih zločina bude preovlađujući detalj za političko opredjeljivanje”, kaže za “Vreme” predsjednik Helsinškog odbora iz Bijeljine Branko Todorović. “Valjda mogu vidjeti kuda ih je ta demagoška i šovinistička retorika dovela – u bijedu, siromaštvo, odlazak. Oni moraju shvatiti da vlast takvom retorikom želi da udalji pažnju javnosti od enormne korupcije, nedostatka novca i lošeg funkcionisanja institucija RS”
Fraze „izbora neće biti“ ili „aktivni bojkot“ dobre su za gusle u grupama istomišljenika na društvenim mrežama, ali nisu politika. Ona se vodi neumornom borbom za svaki glas u svakom gradu i selu. Nema drugog načina
Predlog koji se našao u Ujedinjenim nacijama da se proglasi dan sećanja na genocid u Srebrenici aktuelna srpska vlast bi morala prva da pozdravi jer bi time pokazala jasan diskontinuitet s režimom Slobodana Miloševića, koji nije uradio ništa da bi genocid u Srebrenici sprečio. Pa zašto to ne čini
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!