Akcija "Pretraži i uništi" Severne alijanse slomila je talibanski režim. Osama bin Laden i drugi najvažniji lideri Al kaide nisu pohvatani i u zemlji je ostala "maksimalna pometnja". Prema zvaničnim američkim podacima, Avganistan je danas ponovo najveći prozvođač opijuma i hašiša na svetu
TALIBANI SVE OPASNIJI: Američke trupe u akciji
U Avganistanu – ništa novo. I dalje je sve u znaku pometnje, nemira i borbi: vrhovni komandant talibana Mula Mohamed Omar sastao se ovih dana sa drugim talibanskim vođama da bi se njihove snage reorganizovale za borbu protiv zvanične avganistanske vlasti i američkih snaga.
Portparol talibana koji se predstavio kao Saim Hamid Aga javio se agenciji Asošijeted pres (AP) da bi pročitao saopštenje za štampu u kome poručuje da su talibani osnovali Shuru (Savet) kojim rukovodi Mula Omar. Shura je imenovala četiri komiteta: vojni, politički, kulturni i ekonomski. Talibani poručuju da su u poslednje vreme odneli „nekoliko vojnih pobeda protiv najvećih neprijatelja islama i čovečanstva“.
Jedan od specijalista Asošijeted presa za Avganistan kaže da je u glasu „portparola“ prepoznao jednog od najortodoksnijih talibanskih vođa. Isto saopštenje od talibanskih boraca stiglo je na adresu AP-a i iz pakistanskog grada Pašfara.
AKTIVIRANjESNAGA: Šef avganistanske obaveštajne službe Amrulah Saleh kaže da je u poslednje vreme lansirano nekoliko ovakvih saopštenja. Po njegovoj oceni, reč je o „psihološkom ratu, da se narodu poruči da se talibani spremaju za akciju“.
Zvanični američki izvori priznaju da su se snage talibana aktivirale u poslednje vreme. Militantne grupe i te kako pokazuju mišiće na istoku i jugu zemlje, veoma oštro napadaju koalicione snage, vladine zvaničnike, ali i pripadnike raznih humanitarnih organizacija koje pokušavaju da pomognu ovoj ratom razorenoj zemlji koju su Amerikanci bombardovali posle terorističkog napada na Njujork i Vašington 11. septembra 2001. optužujući talibane da pomažu Osamu bin Ladena i njegove teroriste.
Talibani u svom obraćanju medijima tvrde da je jedan od njihovih glavnih vođa Sardar Aga poslednjih dana pobedio neprijateljske snage, da je poginulo deset američkih vojnika i da je pod svoju kontrolu stavio oblast Dai Chupan i Atghar u provinciji Zabul, gde se vode najžešće borbe između snaga koalicije, avganistanskih snaga i talibanskih boraca.
Asošijeted pres kaže da je ovu vest proverio kod američkih zvaničnika i da je u i-mejlu koji je agencija dobila iz američke vazduhoplovne vojne baze u Bagramu odgovoreno da su koalicione snage kojima rukovode američki oficiri izgubile prošlog meseca samo tri vojnika u provinciji Paktika, nekoliko kilometara od Barmala. Amerikanci izražavaju sumnju da postoji veća oblast u Avganistanu gde talibani drže vlast.
Predsednik avganistanske vlade Hamid Karzai je ovih dana bio u poseti Sjedinjenim Američkim Državama, Kanadi i Britaniji da bi zatražio nastavak dalje međunarodne pomoći.
Na ovu vest talibanski vođa Mula Omar je, prema rečima „portparola“, poručio: „Obećavamo avganistanskom narodu da će se sveti rat nastaviti sve dok stranci ne napuste našu zemlju, dok islamski zakoni, mir i bezbednost ne budu ponovo uspostavljeni u Avganistanu.“ Kao da talibani poručuju svetskoj javnosti: „Do viđenja, vidimo se u sledećem ratu!“
KRATKOPODSEĆANjE: Avganistan se nalazi na važnoj svetskoj raskrsnici: ovuda vode putevi koji spajaju Evropu sa Indijom i Kinom, pa su se na ovom severu iranske visoravni smenjvali Arapi, Turci, Mongoli, Rusi, Britanci… Sovjetske snage, „bratska pomoć“ koju je poslao Leonid Brežnjev, osvojile su Avganistan 1979, ali su se pod pritiskom mudžahedina, antikomunističkih snaga koje su pomagale i obučavale Sjedinjene Američke Države, Pakistan, Saudijska Arabija i drugi, povukle posle deset teških godina i pogibije oko 14.000 sovjetskih vojnika.
Borbe su se nastavile među raznim frakcijama mudžahedina i gospodara rata, da bi na kraju pobedili talibani koje su pomagali razni sponzori iz inostranstva. Talibani su izrasli u jaku političku snagu, prigrabili su svu vlast i na kraju se oteli svojim zaštitnicima iz inostranstva. Primenjuju šerijatski zakon, u najrigidnijem fundamentalističkom tumačenju.
Akcija „Pretraži i uništi“ Severne alijanse slomila je talibanski režim, a krajem 2001. u Bonu u Nemačkoj sastale su se vođe avganistanske opozicije i dogovorile se o konstituisanju Loje Džirge (Velike narodne skupštine): u junu iduće godine za predsednika Prelazne islamske države Avganistana (TISA) izabran je, tajnim glasanjem, Hamid Karzai.
Osama bin Laden i drugi najvažniji lideri Al kaide nisu pohvatani i u zemlji je ostala „maksimalna pometnja“, kako su analitičari opisivali situaciji u ovoj zemlji neposredno posle vojne akcije: u ovoj dozlaboga zabačenoj zemlji na severu iranske visije okružene Iranom, Tadžikistanom, Uzbekistanom, Turkmenistanom i Pakistanom čije planine i pećine izgledaju kao nestvarni pejzaž sa Meseca, nastavlja se potera za vođama Al kaide. Nastavlja se i neopisiva beda (28.717.000 stanovnika). Zemlja raspolaže zalihama rudnog bogatstva, ali gotovo da nema nikakvu infrastrukturu: oko 24,6 kilometara železnice i 21.000 kilometara puteva! Oskudeva i u vodi za piće.
Jedna grana međutim cveta: i prema zvaničnim američkim podacima Avganistan je danas ponovo najveći prozvođač opijuma i hašiša na svetu: proizvodnja maka, od kojeg se proizvodi heroin, proširila se u 2002. godini na 30.750 hektara i pored toga što su talibani bili iskorenili ovu kulturu. U zemlji su nikle brojne laboratorije za proizvodnju narkotika. Trgovina drogom stalni je izvor nestabilnosti u zemlji, američki obaveštajni podaci tvrde da neki vladini krugovi kontrolišu trgovinu drogom i puteve pranja novca. Prema zvaničnim statističkim podacima, 80-90 odsto heroina koji koriste narkomani u Evropi proizvedeno je od avganistanskog opijuma.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Svi Vučićevi izbori
17.april 2024.Đorđe Vukadinović, glavni urednik Nove srpske političke misli
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
“Za građane Republike Srpske bilo bi poražavajuće da im negiranje ratnih zločina bude preovlađujući detalj za političko opredjeljivanje”, kaže za “Vreme” predsjednik Helsinškog odbora iz Bijeljine Branko Todorović. “Valjda mogu vidjeti kuda ih je ta demagoška i šovinistička retorika dovela – u bijedu, siromaštvo, odlazak. Oni moraju shvatiti da vlast takvom retorikom želi da udalji pažnju javnosti od enormne korupcije, nedostatka novca i lošeg funkcionisanja institucija RS”
Predlog koji se našao u Ujedinjenim nacijama da se proglasi dan sećanja na genocid u Srebrenici aktuelna srpska vlast bi morala prva da pozdravi jer bi time pokazala jasan diskontinuitet s režimom Slobodana Miloševića, koji nije uradio ništa da bi genocid u Srebrenici sprečio. Pa zašto to ne čini
Direktan napad Irana na Izrael je presedan u višedecenijskom sukobu dva arhineprijatelja. Ako se Izrael uzdrži od nesrazmerno ubitačnog odgovora, to bi takođe bio presedan
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.