Bojkot Srba
Referendum na severu Kosova završen mirno i bez glasača
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
U prvim reakcijama na niz „incidenata“ tokom i posle finalnog meča vaterpolo prvenstva Evrope (Srbija i Crna Gora vs. Hrvatska 9:8) uzalud je tražiti naznaku bilo kakve veze s navijačkim nasiljem od pre petnaestak godina, nasiljem koje je neposredno prethodilo raspadu „velike“ Jugoslavije. S jakim razlogom: što se raspalo, raspalo se. S druge strane, zanimljivi su „akcenti“ istaknuti u prvim izjavama domaćina šampionata (Slovenija) i državnih zvaničnika Hrvatske, Srbije i Crne Gore (potonje dve su jedna ekipa).
Slovenci su uredno ugasili televizijsku sliku nereda na bazenu u Kranju, možda strahujući od narušavanja imidža male, dobro uređene, alpsko-jadranske evropske države na početku turističke sezone. Ivica Račan je istakao da nemili događaj ne znači vraćanje Hrvatske u večni krug balkanskog nasilja; RTS je hladnokrvno prevideo demoliranje hrvatske ambasade u Beogradu; novosadska policija je odlučila da službeno saopštenje o neredima odloži za kasnije… Zamrzavajući sliku na vedro nebo i gust avio-saobraćaj, režiser prenosa iz Kranja zaboravio je da isključi ton, pa se iz ofa manje-više jasno čuo razvoj tekućih obračuna; službeni Zagreb bio je zgrožen i diplomatski energičan; s „pobedničkim slavljem“ u Beogradu i Novom Sadu ostaje da vidimo šta će biti, posle zvaničnih izvinjenja (Hrvatskoj), pretnji ukidanjem budućih dočeka šampiona i, za sada bar, nerazjašnjenim policijskim pucanjem u masu „navijača“.
Povodom ove priče još će se raspravljati, možda čak nešto i rešavati. Žalosni simptom neke nove – naše – varijante loše beskonačnosti očit je već u brzini s kojom su, za razliku od policije, reagovali ovdašnji političari. Oni već znaju ko je, kako i zašto organizovao divljanje u Beogradu i Novom Sadu.
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve