Intervju – Nikol Kvjatkovski, advokatica i jedna od osnivačica Udruge Franak

Špekulanti ili žrtve špekulanata 1

Foto: Ninoslav Kopač

27. 1. 2015. / 19.07

Špekulanti ili žrtve špekulanata

Tema dana, nedelje, pa i meseca na području takozvanog regiona, ili bolje rečeno područja bivše Jugoslavije, pa i šire jeste rast kursa švajcarskog franka. Zagrebačka advokatica Nikol Kvjatkovski mnogo je doprinela borbi Udruge Franak, koja se svela na borbu za golu egzistenciju

Za "Vreme" iz Zagreba

"Bila sam na prvom sastanku kada se udruga osnivala", govori za "Vreme" Nikol Kvjatkovski (Nicole Kwiatkowski), "tako da se smatram njenim osnivačem, iako nisam upisana u registar osnivača. To je zato što smo zbog administrativnih razloga odlučili da od nas dvadesetak, koliko nas je bilo na prvom sastanku, navedemo samo troje, kako bismo smanjili papirologiju. Ipak, ja sam među prvima i bila sam na osnivačkoj skupštini."

"VREME": Koliko sada imate članova?

NIKOL KVJATKOVSKI: To se nekako mijenja, ali sada je negdje oko 23 tisuće članova.

Od 80 hiljada, koliko ih sada ima kredite?

U startu je bilo 125 tisuća kredita u švicarskim francima. Neki su otpali, jer su digli kratkoročne, nenamjenske, ili auto-kredite, a ostali su oko 60 tisuća stambenih kredita. U stvari, onih koji su najugroženiji.

To je sve krenulo 2011, tim da ja nisam isključivo zaslužna za to. Preko interneta se okupila jedna grupa, oni su odlučili osnovati Udrugu i onda me je moja prijateljica Petra Rodin pozvala da im pomognem s čisto pravničke strane. Ja osobno nisam imala kredit u švicarskim francima i to mi je bila nepoznata materija. Nakon toga uslijedila je tužba koja je bila zajednički trud nekolicine. Ja sam smislila pravnu podlogu uz pomoć ekonomista i ljudi raznih struka, koji su se pokazali maštoviti i pametni i tako se "iznjedrila" ta tužba.

Na osnovu te tužbe dobili ste i prvu nepravomoćnu presudu.

Nepravomoćna presuda donesena je 4. jula 2012. Sudac Radovan Dobronić s Trgovačkog suda usvojio je naša oba zahtjeva. Proglasio je ništavnom odredbu o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi, ali to je u drugom stupnju malo drugačije završilo.

Zašto?

Pa to je jedan malo čudan pravni stav, koji je zauzeo Visoki trgovački sud. Ta presuda je donesena u julu 2014. Potvrđen je dio koji se odnosi na kamatnu stopu, a u odnosu na valutnu klauzulu preinačio je presudu i obrazloženje je na nekih dvadesetak stranica, a cijela drugostepena presuda ima ukupno 70 stranica, pa je već tu malo neobično na koliko je stranica doneseno objašnjenje.

Šta ste postigli tom presudom?

Samo obrazloženje Visokog trgovačkog suda jeste da je odredba gramatički vrlo jasna i da se ne treba ulaziti u njenu poštenost ili nepoštenost. Tako da sam ja iščitala da očito nije bilo razumijevanja materije do te mjere da se shvati da nije samo stvar da li je nešto gramatički jasno, nego da li je nekome jasna ekonomska posljedica tako nečega.

Ne mislite li da je jedan veliki deo tih ljudi koji je uzeo kredite u švajcarskim francima uzimao upravo te kredite špekulišući, misleći da će time profitirati, jer u to vreme postojale su i druge vrste kredita, na primer u kunama ili evrima.

Da! Pa te grupe ljudi možete podijeliti po njihovim motivima, ili situacijama. Na primjer, bila je grupa koja nije kreditno sposobna da digne kredit u eurima, pa je njima banka nudila samo kredit u švicarskim francima. To su bili oni ljudi koji su sa svojim primanjima bili na granici kreditne sposobnosti. Njih bi potpuno izdvojila, jer su oni stvarno socijalno ugroženi i velika većina od njih više ne može ispunjavati svoje kreditne obveze. Drugi su išli za tim da je taj kredit jeftiniji, a da u stvari nisu bili svjesni rizika, niti im je banka objasnila zašto je u trenutku otvaranja taj kredit bio jeftiniji. Na to se mnogi izvlače, ali ja ne bih smatrala da su sami krivi za poziciju u kojoj su se našli, jer i same banke to označavaju kao svoj proizvod, pa zašto netko ne bi kupio jeftinije cipele, pa tako i uzeo jeftiniji kredit, ukoliko ga ne upozorite da ima i neku manjkavost. Čega u ovim slučajevima nije bilo.

Na kraju je i Hrvatska narodna banka u vrijeme kada su se ti krediti počeli pojavljivati 2004. predviđala da bi rast tečaja mogao biti do 18 odsto, a on je u vrijeme našeg postupka pred sudom prešao 40 odsto, a sada je narastao skoro duplo. Da ste to predviđali kao rizičniji kredit i da ste vjerovali upozorenju Hrvatske narodne banke da će biti rast od 18 odsto, to je još uvijek ukazivao da je to jeftiniji kredit od onoga u evrima.

U to vreme neke su novine u Hrvatskoj upozoravale na opasnost od uzimanja takvih kredita, dok su ih neke propagirale. Ja lično mislim da kada bih potpisao ugovor o takvom kreditu da sam preuzeo i rizik i obaveze. Ne mislite li vi tako?

Jeste vaš rizik, ali postoji i druga ugovorna stranka – banka koja isto ima određeni rizik da može doći do raskida ugovora zbog određenih okolnosti. Tako da se takav dvostrani ugovor ne može promatrati jednostrano, odnosno da je samo jedna strana kriva, pogotovo što vi uvijek morate uzimati obzir kod prosječnog potrošača njegov stupanj obrazovanosti, podložnost nekim reklamnim kampanjama, ponašanje trgovca, odnosno bankara, želja da zadovolji neku svoju primarnu, ili sekundarnu potrebu. Zato postoji cijeli niz zakonskih odredaba o zaštiti potrošača. Sada je i Evropska unija uvidjela da je kod dugoročnih kredita puno opasnije ući u jedan takav kredit. Utoliko je od druge strane, koja je financijska institucija i koja ima stručno znanje, neozbiljno ponuditi ljudima dugoročne stambene kredite u valuti za koju nitko ne može predvidjeti kako će se kretati i time ugroziti jednu veliku grupu ljudi.

Šta Udruga franak ovog trenutka zahteva od države i banaka?

Njihovi zahtjevi mogu se svesti na ono što je u prvostupanjskoj presudi presuđeno: to je da se krediti konvertiraju u kunski iznos po onom, početnom, tečaju, da banke vrate ono što su dobile povećanjem tečaja.

Nedavno sam se zapanjio kada sam upoznao porodicu koja već pet godina otplaćuje kredit, a još uvek nije umanjila glavnicu. Sve vreme otplaćuje kamate!

Da, da! Jako mali dio anuiteta ide na glavnicu, ali glavni problem je u tome da je ta glavnica u narasla kunskom iznosu i to jako ozbiljno. Evo samo jednog primjera: osoba koja je digla milion i 200 tisuća kredita sada ima glavnicu od milion i 700 tisuća.

Šta mislite o najnovijoj odluci Vlade, koju je potvrdio i Sabor, o zamrzavanju kursa franka?

Meni je sa stanovišta smirivanja situacije to u redu. Nikada nije dobro donositi odluke u kriznim situacijama ili u stanju šoka. Taj dan kada je tečaj podivljao, mislim da su svi bili u stanju šoka. Možda je nekome to i odgovaralo da progura neke ideje, ali mislim da je to bilo dobro za smirivanje situacije. U tome sam vidjela i propagandni potez pred izbornu kampanju, ali to je legitimno ponašanje, međutim, bilo bi dobro da se konačno rješenje donese u nekom razumnom roku, u roku od mjesec do najviše tri mjeseca. Ako bi se to sada razvuklo na godinu dana i ako je ovo bilo samo kupovina vremena, tj. da bi se konačno rješenje donijelo nakon izbora, onda mislim da je to jako loša odluka. I ekonomsko i politički.

Uloga Hrvatske narodne banke (HNB) u celoj ovoj situaciji? Ona se do sada nije oglasila o ovom problemu, iako joj je dužnost da štiti ne samo banke već i građane.

Apsolutno! Mislim da je tu Hrvatska narodna banka zakazala u samom startu, kao regulator. Ona je ta koja regulira tržište i koja nadzire rad banaka. Evo, sada vidimo da guverner Boris Vujčić govori da je on stalno upozoravao, ali da ga nitko nije htio slušati, da su ga zbog tih izjava čak neki proglasili smiješnim.

Ja se ne sećam tih izjava! Sećate li ih se vi?

Ne! Ni ja ih se ne sjećam, makar moram priznati da sam i ja u to vrijeme dizala svoj stambeni kredit, pa sam pratila zbivanja na tržištu. Isto tako da je HNB navodno upozoravala o opasnosti povećanja tečaja švicarskog franka. Jeste, upozoravali su. To je upozorenje izašlo u Biltenu HNB za koji ne znam da li ga čita prosječni potrošač. Bilten HNB ne čita svatko. Možda je bilo govora u nekoj jutarnjoj saborskoj raspravi koju većina nije čula, jer je radila ili upravo dizala kredite. Po mome je propust HNB jako velik i činjenica je da su u ove tri godine trajanja sudskog procesa svi ostavili sudu da riješi taj problem. Sada kada je tečaj kulminirao, imamo još veći problem nego što smo ga imali 2011, kada smo pokrenuli sudski spor i kada se to moglo riješiti.

Udruga banaka je skočila i ogorčena je na Vladinu odluku o zamrzavanju kursa, jer smatraju da su njihova prava time ugrožena.

Mislim da je vrlo diskutabilna ta administrativna odluka. Ona je pravno gledano na osnovi ustavnih tečevina, a da smo mi sada tržišna ekonomija relativno je diskutabilna. Ali isto tako u našem Ustavu piše da država treba štititi građane, da smo mi socijalna država, pa je sada tu na nekim mudrim glavama da odluče koje pravo je jače i koje pravo bi država trebala štititi. Isto tako, u ove protekle tri godine više puta se pokušavalo razgovarati s Udrugom banaka, pozvati ju na mirenje. Prije tužbe zvali smo ih na mirenje. Prema tome bilo je raznih pokušaja! Nije se išlo u smjeru kojim bi samo banke trebale snositi trošak u rješavanju tog problema. Bilo je na strani potrošača volje, ali mislim da su banke predugo čekale i sada im se ne sviđa nešto što im se obilo o glavu.

Čak su neki profesori s Ekonomskog fakulteta stali na stranu Udruge Franak, međutim Udruga banaka ih je optužila da ti profesori iznose laži.

Da, radi se o profesorima Lovrinoviću i Jakopčeviću, koji su stali na stranu Udruge Franak i to ne zato što smatraju da smo mi potpuno u pravu, a i njima je sporna činjenica da li su u trenutku dodjele kredita banke stvarno bile zadužene u švicarskim francima ili ne. Više puta traženi su podaci, HNB je po nalogu suda dostavila podatke o zaduženosti banaka u švicarskim francima i kada se ti podaci analiziraju dovode do velike dileme da li je stvarno zaduženje postojalo. Što su ti svopovi za koje nitko ne želi dati objašnjenje da prosječni građanin to može shvatiti, jer su oni u stvari kroz te svopove i derivatne ugovore pokrivali svoje uravnoteženje bilance, a da u stvarnosti zaduženje u švicarskim francima nije postojalo. To svakako ni u kojem slučaju bankama ne ide u prilog.

To je čista špekulacija.

Da! Već postoje i znanstveni radovi na temu švicarskih franaka koje su pisali neki zaposlenici Austrijske narodne banke, koji su rekli da se radi o čistoj špekulaciji i o čisto špekulativnim kreditima i to je prostor koji treba raščistiti. To profesori Jakopčević i Lovrinović žele raščistiti, vrlo su glasni u tome i imaju podršku Udruge Franak, što očito nekome ne odgovara. Napad na profesore i na autonomiju sveučilišta mislim da je nekorektan, i to samo govori o Udruzi banaka.

Po vama, koje bi bilo najbolje rešenje?

Ja se uvijek zalažem za nekakvu nagodbu. Više puta sam istaknula kako bi bilo jako dobro kada bi obje strane, potrošači i banke, sjele za stol i imale pomoć nekog neovisnog stručnjaka za medijaciju, koji bi pomogao riješiti taj problem. Da se onda iznađe model kako te kredite konvertirati i što napraviti s neosnovanim povećanjem kamata, i da se nađemo negdje na sredini, ali više u korist potrošača. Po mome, mislim da bi bilo u redu tečaj konvertirati po tečaju koji bi bio uvećan za stvarnu inflaciju kune. Po nekim proračunima, to bi bilo 5,20 za švicarski franak. Bilo bi u redu da banke vrate sve više plaćene kamate, da se dogovore kako će se odrediti nova kamata, a onda bi ono što je više plaćeno povećanjem franka stavila na pregovore.

Drage mame

(1)

Ja ne bi smatrala da su ljudi sami krivi za poziciju u kojoj su se našli, jer i same banke kredit označavaju kao svoj proizvod, pa zašto netko ne bi kupio jeftinije cipele, pa tako i uzeo jeftiniji kredit, ukoliko ga ne upozorite da ima i neku manjkavost. Čega u ovim slučajevima nije bilo.

(2)

Takav dvostrani ugovor ne može se promatrati jednostrano, odnosno da je samo jedna strana kriva, pogotovo što vi uvijek morate u uzimati obzir kod prosječnog potrošača njegov stupanj obrazovanosti, podložnost nekim reklamnim kampanjama, ponašanje trgovca, odnosno bankara, želja da zadovolji neku svoju primarnu ili sekundarnu potrebu. Zato postoji cijeli niz zakonskih odredaba o zaštiti potrošača.

Iz istog broja

ECB i monetarno labavljenje

Punom parom ka inflaciji

Radmilo Marković

Vođa Podemosa Pablo Iglesijas

Lenjin s juga

Biljana Vasić

Aleksis Cipras, premijer Grčke

Šarmantni piroman ili nova nada levice

Jelena Jorgačević

Epidemija malih boginja

Dečje bolesti i bapske priče

Jasmina Lazić

Zaštitnik građana i ministri

Glas Gospodara

Miloš Vasić

Zumiranje 4

Imamo li pravnu državu

Priredila: Katarina Stevanović

Novi kurs ECB

Monetarna ofanziva

Dimitrije Boarov

Svi brojevi Vremena na jednom mestu!>

Pogledajte arhivu