Bojkot Srba
Referendum na severu Kosova završen mirno i bez glasača
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
Aura hrabrosti
Duboko nas je potresla iznenadna, prerana i užasno brza smrt naše drugarice i koleginice Slobodanke Nedović, profesora Pravnog fakulteta u Beogradu.
Najveći deo svog profesionalnog života, Slobodanka Boba Nedović provela je upravo na ovom fakultetu.
Rođena je 1955. godine u Beogradu, gde je završila celokupno školovanje. Magistrirala je na ovom fakultetu, s tezom „Savremeni feminizam i položaj i uloga žene u porodici i društvu“, 1982. godine. Doktorsku disertaciju „Država blagostanja: ideje i politika“ odbranila je 1992. godine. Na Pravnom fakultetu je predavala nekoliko socioloških disciplina: Opštu sociologiju, Socijalnu politiku i pravo, a ranije i Socijalnu politiku i socijalni razvoj. Od zvanja asistenta-pripravnika, prošla je kroz sva nastavna zvanja do vanrednog profesora.
Napisala je i objavila velik broj naučnih radova: autor je i koautor tri knjige, a objavila je i preko dvadeset naučnih članaka. Sudelovala je u izradi modela zakona iz oblasti izbora. Bila je urednik nekoliko zbornika. Učestvovala je na mnogobrojnim naučnim skupovima u zemlji i inostranstvu, a stručno se usavršavala na prestižnim inostranim univerzitetima i institutima. Bila je gostujući profesor na Kolumbija univerzitetu. Govorila je tečno nekoliko stranih jezika.
Bobu Nedović je krasilo veoma temeljno pravno, sociološko i opšte teorijsko obrazovanje.
Pored socioloških istraživanja, koja su bila osnovni predmet njenog naučnog rada, Boba Nedović se bavila temom ljudskih prava, naročito socijalnim i ekonomskim pravima, kao i pravnim i političkim standardima slobodnih i poštenih izbora.
Njeno najbolje delo „Država blagostanja: ideje i politika“, objavljeno 1995. godine, prvi je monografski rad u našoj politikološko-sociološkoj literaturi o teoriji i praksi „države blagostanja“. Knjigu je bazirala na ogromnoj, svetski relevantnoj literaturi, a u obradu teme je ugradila svoje izrazite sposobnosti minuciozne analize na apstraktno-teorijskom, kao i na konkretno-istorijskom nivou. Ova knjiga je i do danas nezaobilazan, referentan izvor saznanja i ima ozbiljan uticaj na istraživanja navedene teme. Koristi se, a i ubuduće će se koristiti, kao deo nastavne literature za predmet Socijalna politika i pravo.
Pored naučnog rada, Boba je sve vreme svog profesionalnog života pokazivala odvažan i nepokolebljiv društveni angažman. Bila je odlučan protivnik autoritarizma, kao ideje i prakse, i predan zagovornik demokratije. Nikad, međutim, nije došla do tačke u kojoj bi negirala demokratiju za protivnike demokratije. Taj stav nije bio samo posledica njenih teorijskih i političkih uverenja, njene opredeljenosti za demokratsku političku kulturu – to je bio deo njene ličnosti. Tolerantna, ali i tvrda, a nikad ostrašćena; prijatelj, ali i kritičar, s britkim i lucidnim opaskama i u slaganju i u neslaganju; vedra i naizgled opuštena, a uvek fokusirana, artikulisana i uporna u svakom društvenom angažmanu; beskrajno spremna da sasluša i pomogne, ali i uvek spremna da se ubedljivim argumentima bori za svoj stav. Ukratko, Boba je bila izgrađena ličnost, vrhunska intelektualka, samosvesna građanka, dobar, ozbiljan, nezaboravan čovek i prijatelj.
Kao iskreni pobornik demokratije i vladavine prava, uspela je tokom petogodišnjeg rada u svojstvu osnivača i direktora Centra za slobodne izbore i demokratiju bitno da doprinese realizaciji slobodnih i poštenih izbora u ovoj zemlji. Neopterećena ideologijom, ili na bilo koji način subjektivnom strašću, izuzev strasti za demokratiju – kako je sama govorila – stvorila je, zajedno sa svojim saradnicima, organizaciju koja okuplja šesnaest hiljada građana i mobilisala ih je za demokratiju i poštene izbore. Nije važno samo ljudima pružiti demokratiju, već i demokratiji pružiti ljude, često je govorila, a sama je tom interaktvnom procesu ubedljivo i snažno doprinosila.
Aura prijatelja, borca, hrabre ličnosti i omiljenog nastavnika zauvek će ostati među nama. Generacije studenata kojima je predavala pamtiće je prevashodno po prijateljskom, kreativnom, stimulišućem, dijaloškom, nehijerarhijskom, partnerskom odnosu, nikad po pokroviteljskom stavu ili sholastičkom pristupu. Njene kolege će je pamtiti po briljantnoj inteligenciji, po jasnoj, lucidnoj i brzoj misli, odvažnoj i direktnoj reči.
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve