Bojkot Srba
Referendum na severu Kosova završen mirno i bez glasača
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
potpredsednica Socijalističke partije Srbije
Osnovni podaci: Rođena je 4. jula 1951. godine u Rači Kragujevačkoj. Otac Milan bio je policajac i radnik ogranka Državne bezbednosti u Kragujevcu, a majka Milunka službenica u kragujevačkoj skupštini. U Kragujevcu je završila osnovnu školu i gimnaziju. Na Medicinskom fakultetu u Beogradu diplomirala je 1976. godine sa prosečnom ocenom 9,38. Specijalizaciju iz neuropsihijatrije okončala je 1982. godine, kada je počela da radi kao asistent-pripravnik na Medicinskom fakultetu u Beogradu, odeljenje u Kragujevcu. Na istom fakultetu od 1996. je redovni profesor na predmetima neuropsihijatrija i etika. Bila je direktor Centra za neuropsijhijatriju i direktor Kliničko-bolničkog centra u Kragujevcu u periodu od 1995. do 2001. Pre deset godina udala se za Ranka Dejanovića, biznismena. Kragujevčani se i danas sećaju romantične prosidbe: pod prozor njenog direktorskog kabineta u Kliničko-bolničkom centru dopremio je novi crveni BMW umotan u celofan, ispred kog je cvetovima ljubičica bilo ispisano: „Slavice, ja te volim“. Ima sina iz prvog braka.
Politička karijera: Slovi za najveću evropejku među socijalistima. Bila je ministar za brigu o porodici u takozvanoj prelaznoj vladi Srbije, od oktobra 2000. do januara 2001. godine. Predsednica je Okružnog odbora SPS-a Šumadijskog okruga, članica Izvršnog odbora Glavnog odbora SPS-a, potpredsednica Glavnog odbora SPS-a. Ovo joj je treći poslanički mandat u Narodnoj skupštini. U dva mandata bila je savezni poslanik.
Političko–medicinska karijera: Bila je prisutna u vili „Mir“ prilikom hapšenja Slobodana Miloševića, 31. marta 2001. godine. Prevashodno je došla kako bi smirila članove njegove porodice. Međutim, mnogi tvrde da joj pripadaju najveće zasluge za Miloševićevu mirnu predaju. O svom profesionalnom angažmanu u tim trenucima i danas odbija da govori. Ostala zbivanja opisuje ovako: „Svedok sam da je oko 21 čas u prostoriju u kojoj je bilo nas dvadesetak sa predsednikom Miloševićem ušla osoba u maskirnoj uniformi sa fantomkom na licu. Posle nekoliko trenutaka, ta osoba je skinula masku i ja sam tada prvi put videla čoveka za koga su rekli da je Legija. Bio je veoma zvaničan, delovao je nadmeno. Rekao je hladno i odsečno da je došao da izvrši naređenje iz akcije koja se planira (nije pomenuo hapšenje, ali se znalo šta je po sredi) i dodao veoma odlučno da će taj zadatak obaviti, mada nije bilo nijedne reči od bilo koga od nas koja je protivurečila njegovoj nameri. Niko, zapravo, nije progovorio ni jednu jedinu reč! Predsednik Milošević je tada samo rekao: ‘Vršite svoj zadatak’, i ništa više.“
Levica u duši: Jedina među viđenijim socijalistima u poslednjih mesec i po dana nijednog trenutka nije demantovala da SPS o formiranju vlade pregovara i sa Demokratskom strankom. U pojedinim trenucima bilo je očigledno da je naklonjenija toj opciji nego saradnji sa radikalima i koalicijom DSS-NS. „Građani Srbije su ocenili da smo neophodni vladi, koja treba da zakorači u Evropu, a da čuva sopstveni identitet“, izjavila je za kragujevačku „Svetlost“, u vreme Dačićeve posete Jorgosu Papandreuu, a istom prilikom pohvalila je Borisa Tadića: „DS sa Borisom Tadićem na čelu je jedna potpuno nova ekipa u odnosu na onu iz 2000. godine, kada smo bili ljuti protivnici. Raduje nas što je Tadiću levica u duši. Demokratska stranka se na izvestan način modernizovala i najviše promenila, u pogledu smanjivanja ostrašćenosti prema onima koji sa njima nemaju identično mišljenje.“ Ali, ipak: „Lično mi je veoma žao što nije postignut dogovor sa DSS-om i SRS-om i što nije formirana vlada nacionalnog jedinstva. Da su socijalisti želeli ovu koaliciju govori i to što smo najpre s njima i pregovarali, ali očigledno nije postojala volja svih pregovarača da se takva vlada formira.“
O vođenju parlamenta: „Tačno je da tu funkciju nikada nisam obavljala, ali sposobna sam da predsedavam Skupštini onoliko koliko su to bili i prethodni predsednici – ni manje, ni više. Po zanimanju sam lekar psihijatar, ali verujem da bih uz pomoć saradnika i stručnih službi kvalitetno radila i taj posao.“
Slobodno vreme: „Kada imam vremena, pišem, idem na plivanje i čitam. Osim stručne literature, volim beletristiku i tu bih izdvojila knjigu Ime ruže. Dopada mi se taj način pisanja i izražavanja.“
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve