Mr Borislav Miljanović, direktor poznate kompanije za odnose sa javnošću McCann-Erickson Public Relations, objašnjava kako firma iz Svrljiga može da komunicira sa domaćom javnošću na isti način kao takva firma u Španiji
ZA DAN: Borislav Miljanović
McCann-Erickson Public Relations, trenutno najaktivnija agencija za odnose sa javnoću u Srbiji, nalazi se na trećem spratu stambene zgrade u Gospodar Jevremovoj ulici u Beogradu, posivele građevine zidane u duhu pozne moderne. Dok putari masni od katrana razlivaju asfalt između crvenih pločnika koji odnedavno daju nov izgled dorćolskim ulicama, iznad njih, u prostorijama agencije,može se videti standardni poslovni enterijer u belom, uobičajen za predstavnike svetskih kompanija u Srbiji. Zapravo, beli nameštaj, staklena vrata i nazaobilazna tabla na tronošcu za crtanje ko zna čega, verovatno su pelcer koji se iz ove agencije i preneo na njene mnogobrojne klijente. Ali, veze i lanci koji se mogu videti na prvi pogled, znatno su dublji i zamršeniji. McCann-Erickson Public Relations potpisao je pre par meseci takozvani ugovor o afilijaciji sa velikom međunarodnom mrežom za PR, Weber-Shandwick. McCann Erickson advertajzing agencija na teritoriji Srbije, Crne Gore i Makedonije postoji od 1997. godine, a 2002. formirana je specijalizovana agencija za PR. „Mi smo posebna agencija koja se bavi odnosima sa javnošću kao deo McCann-Erickson grupe u Srbiji“, kaže direktor agencije mr Borislav Miljanović. „Svuda u svetu postoje velike vlasničke grupacije koje poseduju više lanaca marketinških i PR agencija. Jedna od njih je i Interpublic Group u čijem okrilju posluju i McCann Erickson kao advertajzing i Weber-Shandwick kao PR specijalistička mreža. Po ugledu na druga razvijena tržišta, i mi u Srbiji napravili smo grupaciju agencija u okviru koje su specijalističke agencije za pojedine oblasti komunikacije, tako da McCann Erickson Public Relations spaja ova dva lanca i zastupa u Srbiji, Crnoj Gori i Makedoniji.
BorisLavMiljanović: To je kao kada bi Zastava ušla u Mercedes. Čim smo formirali PR agenciju, hteli smo da se priključimo Weber-Schandwicku, ali on tada nije bio zainteresovan za ovo tržište. Weber-Schandwick ima kancelarije u preko 120 zemalja, nekoliko hiljada ljudi koji se bave odnosima sa javnošću, velike klijente i više od 500 miliona dolara godišnjeg prihoda. Weber-Schandwick je vrh, ali nije jedini u tom poslu. U Srbiji postoje ljudi koji ovde zastupaju i druge velike svetske agencije, ali su još uvek neaktivni jer je Srbija malo tržište. Za razliku od marketinga gde već deset godina postoji taj lanac razmene informacija, PR u Srbiji do sada nije bio interesantan za velike komunikacijske mreže. Kroz marketing mi smo već bili povezani sa McCann-Erickson World Groupom, zato se tako i zovemo, ali nismo bili u direktnoj vezi sa specijalizovanom PR kompanijom.
Sad smo povezani sa najvećim svetskim lancem za odnose sa javnošću. To je važno iz četiri razloga. Pre svega, domaćim klijentima sad možemo da obezbedimo komunikaciju i pristup bilo kojoj ciljnoj javnosti u svetu. Ako klijent hoće da komunicira sa nekim u Velikoj Britaniji, mi možemo u jednom danu da organizujemo da se napravi kontakt sa brojnim britanskim investitorima i medijima. Drugi razlog je što domaćim firmama obezbeđujemo pristup znanju kroz saradnju sa Weber-Schandwickom. Imamo pristup svim njihovim bazama podataka. To je znanje koje se sada, ovog trenutka primenjuje bilo gde u svetu. Možemo da pomognemo da domaća firma iz Svrljiga komunicira sa javnošću na isti način kao takva firma u Španiji. Treća stvar je što strane firme, pogotovo nove kompanije na ovom tržištu, dobijaju veću sigurnost. Sada i u Srbiji o njihovom imidžu brine kompanija koja radi po istim standardima i pravilima igre koja važe i za PR agencije u Njujorku, ili bilo gde u svetu. To je još jedan ekstrapokazatelj da je u Srbiji situacija normalna i da može da se radi. Četvrti, i možda najbitniji razlog jeste što smo sada omogućili da naši ljudi iz agencije imaju treninge, komunikaciju, razmenu informacija sa kolegama iz Weber-Schandwicka. Situacija je takva da kada radiš u agenciji McCann-Erickson Public Relations u Beogradu, to je gotovo isto kao da radiš za kancelariju Weber-Schandwick bilo gde u svetu. To je na neki način preskakanje vekova za naše ljude.
ZaštojeWeber–SchandwickuopštedošaouSrbiju?
Za njih ovo tržište postaje sve važnije. Već se pojavljuju neke firme za koje je bitno da imaju dobar servis ovde, firme kao što je Majkrosoft. Bitno im je da pokriju to tržište. Srbija u Weber-Schandwick ulazi u paketu sa centralnoevropskim zemljama. Mi smo u zajedničkom paketu sa Mađarskom, Hrvatskom, Slovenijom, BiH, Bugarskom, Makedonijom, Češkom i Slovačkom. Weber-Schandwick svuda pravi afilijacije ili se na neki način vezuju u određene lokalne agencije koje ulaze u njihov sistem rada. PR je kao virus, širimo se kao virus i tako se organizujemo.
McCann-Erickson Public Relations se svuda u regionu nalazi u vrhu, negde je prvi, negde drugi. Industrija komunikacija se u svim okolnim zemljama intenzivno razvija poslednjih godina. U Sloveniji su PR kompanije doživele rast od nekoliko desetina procenata, ali kod nas je to i do nekoliko stotina procenata. Pre pet godina, PR je u Srbiji tek nastajao. U vreme Miloševića, kad su se mediji kontrolisali iz jedne tačke, a tržišna ekonomija zapravo još nije ni postojala, uopšte nije bilo potrebe za građenjem imidža u javnosti kroz komunikaciju i kroz ostavljanje utiska. Tada je u našoj struci bilo par stručnjaka konsultanata. Nije bilo posebnih specijalističkih PR agencija. Posle 2000. godine, sve se promenilo. Danas postoji više od četrdeset agencija. Kad smo mi krenuli, imali smo jednog klijenta i četvoro ljudi. A sad nas ima više od sedamdeset.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Svi Vučićevi izbori
17.april 2024.Đorđe Vukadinović, glavni urednik Nove srpske političke misli
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
“Za građane Republike Srpske bilo bi poražavajuće da im negiranje ratnih zločina bude preovlađujući detalj za političko opredjeljivanje”, kaže za “Vreme” predsjednik Helsinškog odbora iz Bijeljine Branko Todorović. “Valjda mogu vidjeti kuda ih je ta demagoška i šovinistička retorika dovela – u bijedu, siromaštvo, odlazak. Oni moraju shvatiti da vlast takvom retorikom želi da udalji pažnju javnosti od enormne korupcije, nedostatka novca i lošeg funkcionisanja institucija RS”
Predlog koji se našao u Ujedinjenim nacijama da se proglasi dan sećanja na genocid u Srebrenici aktuelna srpska vlast bi morala prva da pozdravi jer bi time pokazala jasan diskontinuitet s režimom Slobodana Miloševića, koji nije uradio ništa da bi genocid u Srebrenici sprečio. Pa zašto to ne čini
Direktan napad Irana na Izrael je presedan u višedecenijskom sukobu dva arhineprijatelja. Ako se Izrael uzdrži od nesrazmerno ubitačnog odgovora, to bi takođe bio presedan
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.