Bojkot Srba
Referendum na severu Kosova završen mirno i bez glasača
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
Kakve su sličnosti i razlike između sajtova "Peščanika" i "Nove srpske političke misli" i kako "Vreme" da zaštiti svoju intelektualnu svojinu
U 1001. broju „Vremena“ Teofil Pančić u svojoj kolumni s naslovom „Sindrom cipele“ s pravednim, rekao bih, gnevom obrušio se na navadu ljudi da sve dobiju džabe uključujući i naš, inače malo cenjen (u smislu plaćanja) rad. Pančić je napisao:
Čitalac nije imenovao nikog, obratio se Svima Nama (‘Vi“), tako da se, mada nikako nisam Nadležno i Odgovorno Lice, nekako i sam osećam prozvanim, tj. jednim od tih hostaplera i odvratnih gulikoža koje ne dadoše čoveku da se mufte nauživa našeg bednog ‘intelektualnog vlasništva’“.
Tako je pisao Pančić, ali, rekao bih sad ja, ako mi nećemo da damo, ima ko će da mu pruži tu priliku.
Tako je u prošli četvrtak sajt „Peščanika“ preuzeo pet tekstova iz „Vremena“ kao da je to njihovo, a sajt „Nove srpske političke misli“ (NSPM) jedan tekst, takođe bez pitanja. Događalo se to i ranije, ali u ovom slučaju, osim masovnosti u slučaju prvopomenutog sajta, ima još jedan važan momenat za oba narečena sajta: od šest (i brojem: 6) preuzetih tekstova pet (i brojem: 5) bilo je „zaključano“ za čitanje, osim za pretplatnike na elektronsko izdanje nedeljnika „Vreme.“
Pošto smo već proglašeni za hostaplere, priznaćemo i sledeće: politika „zaključavanja“ i „otključavanja“ tekstova na sajtu deo je autonomne uređivačke i poslovne politike. Razlozi koji nas rukovode da neki tekst bude zatvoren za čitanje, osim za pretplatnike, mogu biti različiti; ali, u osnovi te odluke jeste – novac.
Očekujemo, možda, da ćemo tako prodati veći broj štampanih primeraka. Neki put taktiziramo sa redosledom otvaranja tekstova, radi promena i dinamizacije izgleda sajta i povećanja njegove posećenosti, neki put, može i to da se dogodi, smatramo da tekst ne reprezentuje „Vreme“ na najbolji način, što u slučaju ovih šest tekstova nije bio slučaj.
„Peščanik“ se još ogrešio o autorstvo Tanje Tagirov. Preuzeo je njen tekst o odšteti koju država plaća za ubistvo Ivana Stambolića, a da nije preneo nijedan od četiri opširna okvira koji su takođe sastavni, autorski deo tog teksta i samo kao celina čine rad gospođe Tagirov i sadržaj „Vremena“.
Na naš upit kako se to dogodilo, iz „Peščanika“ su nam objasnili da su oni pretplatnici, što je, verovatno, tačno, ali pošto čitaoci njihovog sajta nisu naši pretplatnici stvar je vrlo jednostavna: neovlašćeno su uzeli i masovno distribuirali naš proizvod radi povećanja sopstvenog prihoda. Zna se kako se to u svetu zove, ali da ne preteramo, tim pre što su nam obećali da to ubuduće neće da rade!
Slično je bilo i sa NSPM. Oni su preuzeli „zaključan“ tekst „Alo, alo ovde Cane“ autora Dragoljuba Žarkovića. Verovatno su i oni pretplatnici. No, oni barem drže na svojoj naslovnoj strani baner „Vremena“, što njihovim čitaocima omogućava lak pristup našem sajtu a što se nama broji kao ulazak u naš sajt i povećava mogućnost zarade, kad je jednom bude u elektronskom novinarstvu. „Peščanik“ se toga nije udostojio najverovatnije zato što gaji određeni prezir prema uređivačkoj politici ovog nedeljnika, ali ne pokazuje gadljivost prema tekstovima iz „Vremena.“
Postoji tu još jedna razlika: „Peščanik“, isto kao i „Vreme“, ne objavljuje komentare čitalaca koji iz daleke zavetrine, zaštićeni anonimnošću, sude ljudima i idejama manje nego tekstovima povodom kojih pišu ta svoja reagovanja. NSPM to dosta sladostrasno radi, mada po primedbama da je moderator uskratio pravo svima da kažu sve što misle o tekstu o kome je reč, izgleda da je Dragoljub Žarković ovaj put još i dobro prošao: nivo uvreda i predubeđenja nije prevazišao standarde očekivane analize čitalaca ovog sajta kojima politika znatno umanjuje sposobnost funkcionalnog čitanja.
Dobro, em smo pokradeni, em smo izvređani, a već se zna da smo hostapleri.
Najpoštenije su prošle nedelje postupile „e-novine“. One su, kao i „Peščanik“, prenele tekst Teofila Pančića s naslovom „Počasni i nečasni“, napisan povodom proglašenja Petra Lukovića za počasnog građanina Sarajeva. Taj tekst je, inače, bio otvoren za sve posetioce sajta „Vremena“, ali su „e-novine“ napisale da je tekst „prenet uz saglasnost autora“, što jeste napredak u komunikaciji između medija i medija i autora.
Na zahtev autora, mada to ne piše nigde, nisu objavljivani komentari čitalaca. Ne znam kakvi bi bili, ali Teofil gaji, više puta opisan u njegovim tekstovima, prezir prema anonimusima koji se iživljavaju nad njegovim radom, likom i delom, pa je otklonio mogućnost da mu u bilo kom pravcu sude čitaoci „e-novina“ koje od čitalaca sajta NSPM razlikuje jedino sasvim oprečna vrsta političke strasti a spaja ih pomanjkanje sposobnosti funkcionalnog čitanja.
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve