Kako je ćelavi beli mladić odlučio da pokaže svoju "snagu" i nadmoć nad jednom ženom i njenim detetom koji su imali drugačiju boju kože
NA METI: Romi
Da je i pismen osim što je „snažan“, Dušan Đorđević (19) je pokazao ispisujući na zidovima osnovne škole „Vuk Karadžić“ grafite poput „I ova škola goreće kao džamija polazimo od najmlađih“, „Ni murija vam nije dovoljna“ uz kukaste krstove i oznake skinhedsa.
Đorđević za koga je policija u Nišu potvrdila da je pripadnik skinhedsa nakon pretresa stana u kojem je pronašla „određenu literaturu“, napao je najpre Esmu Jusufović sa troje maloletne dece, a potom, istog dana, i njenog supruga.
Protiv Dušana Đorđevića niška policija podnela je dve prekršajne prijave zbog napada na porodicu Jusufović, okvalifikovane kao remećenje javnog reda i mira ali i krivične prijave zbog nasilnog ponašanja prema porodici Jusufović i zbog izazivanja rasne, nacionalne i verske netrpeljivosti ispisivanjem rasističkih grafita.
„Taj Dušan Đorđević nas je dva puta napao u centru Niša, bez ikakvog povoda. U podne je bio sa drugom, pored Nišavskog keja, a uveče je bio sam na Trgu oslobođenja u centru grada. Psovao nam je ‘majku cigansku’. Rekao je da ‘smrdimo’ i da će nam ‘odrati kožu cigansku’“. Pre podne je udarao i šutirao mene i moju decu Alisu (4) i Aleksandra (14), a Sebastijan (10) je od udaraca pao, slomio zub i povredio glavu. Uveče je napao i mog supruga Zorana. Krvnički. Moja deca su sada preplašena, posebno Sebastijan. Ne želi nikuda iz kuće“, kaže Esma Jusufović koja nepotrebno objašnjava da njena porodica nikome ništa nažao nije učinila.
„Ljudi smo od krvi i mesa, kao svi drugi. Koža je koža, bela ili tamna, svejedno. Ne razumem zašto nam to rade. I šta da nisam bila zajedno sa decom? Da ih nisam zaštitila? Da li bi ih ubili, kao što su ubili malog Dušana Jovanovića u Beogradu?“, kaže ona.
Iako u Nišu na više mesta postoje rasistički grafiti usmereni protiv romske nacionalne manjine, oni nisu izazivali previše pažnje građana dok slični nisu osvanuli na osnovnoj školi i dok mediji nisu primetili da bi pretnje Romima, a naročito ona u kojoj se pominje džamija koja je izgorela do temelja 17. marta ove godine, mogle da budu ozbiljne. Inače, u školi „Vuk Karadžić“ oko sedamdeset odsto učenika čine Romi i u njoj se sprovodi program „Jednake šanse“.
Profesor Niškog univerziteta Dragoljub Đorđević, koji se inače bavi problemima romske manjine, kaže da su učestali napadi na Rome posledica društvene i političke klime u Srbiji. „To sve sigurno nije slučajnost, jer ponovo dolazi do favorizovanja nekih vrednosti i ponovnog rasta nacionalističkog raspoloženja“, objašnjava Đorđević.
Potpredsednik opštinske vlade Niš i predsednik YUROM centra Osman Balić zatražio je od ministra policije da država „pruži bezbednosne garancije romskoj zajednici“ kako bi živeli bar približno bezbedno kao drugi građani Srbije.
„Napadi na Rome su sve češći, ali ih oni ne prijavljuju. U gradskom jezgru postoji više od stotinu grafita rasističkog sadržaja“, kazao je Balić uz ocenu da ukoliko nadležni državni organi nastave da tolerišu rasističke ispade, Romi imaju pravo na samoorganizovanje.
„Nadležni organi, a pre svega policija, preterano tolerišu napade na Rome. Rasistički ekscesi skinhedsa prečesto se kvalifikuju kao saobraćajni prekršaji i završavaju novčanim kažnjavanjem. Učestali i dugotrajni napadi na Rome predstavljaju kršenje Ustava i izazivanje nacionalne mržnje. Oni više nisu rasizam, već fašizam. Iako nova vlada Srbije i krugovi oko nje umeju da emituju nacionalističke poruke, to se ne sme dozvoliti. Ne samo zbog interesa Roma, već i zbog toga što ovakvi ispadi nanose štetu državi, a vređaju i većinu Srba“, kaže Balić, koji je i funkcioner GSS-a.
Iživljavanje skinhedsa i njihove pretnje Romima kod Nišlija su uglavnom izazvale osudu ali postoje i oni ravnodušni ili oni koji, kao što je jedan od roditelja iz škole „Vuk Karadžić“ primetio, iza svega vide zaveru. „Incident u školi je naduvan kako bi Romi dobili čistu etničku školu. Srbi su u ovoj školi nacionalna manjina“, tvrdi on.
Romi na jevrejskom groblju
Niški Romi dele opštu sudbinu srpskih. Niš jeste, što mu je jedna od osobenosti, i „ciganjski grad“ jer ima oko 30.000 „garavih momaka“. „Žive oni vekovima na obalama Nišave: po udaljenim selima, u prigradskim naseljima, na obodima grada, po izdvojenim malama ili duboko utkani u urbano jezgro; etnički i kulturno raznoliki, veroispovedno pravoslavni i muslimani, imućni i bedni, školovani i nepismeni, poznati i anonimni, vrsni muzikanti i obični skupljači stare hartije, uposleni u teškoj industriji i napoličari, radnici za trakom i sitni preprodavci, mirni građani i bučni huligani“, opisao je život Roma u Nišu profesor Dragoljub Đorđević u studiji „Živeti sa Romima“. Ipak jedno romsko naselje pre poslednjih napada na Rome u Nišu izazvalo je pažnju javnosti. Dok je napad skinhedsa uglavnom izazvao osudu i sažaljenje prema Romima, činjenica da jedan deo Roma živi na jevrejskom groblju iz XVII veka u Nišu je izazvala osudu i zgražavanje. Kapela i grob niškog rabina Rahamima Naftalija Gedalje, Romima Ljubinki i Džemi i njihovoj deci postala je dom. Kad su je pronašli, bila je ruinirana, ali su je okrečili, betonirali pod i rešili da se usele. Sad im sarkofag čuvenog niškog rabina služi kao dvorišni sto na kome odlažu svoje stvari, a iznad ploče suše veš. „U ovom gradu je pre Drugog svetskog rata bilo 1100 Jevreja, a samo se jedan Jevrejin vratio živ iz rata. Trenutno u Nišu živi 40 Jevreja, članova Jevrejske zajednice u Nišu i faktički oni nemaju svoje groblje. Kad neko umre sahranjuje se na pravoslavnom groblju, jer je jevrejsko zatvoreno zbog toga što su se na njemu naselili Romi. Oni su tu došli i napravili ilegalno naselje koje se sve više širilo. To nisu kućice od kartona i dasaka, već zidane zgrade koje su postavljene u prostoru groblja, nad grobovima. Narod koji tu živi vodi svoj život kako ume, bez ikakvih sanitarnih uslova. To je postalo ruglo i sramota Niša“, kaže Davor Salom, sekretar Saveza jevrejskih opština SCG.
Zemunski napad
Prošle nedelje su u zemunskim naseljima Vojni put i Bački Ilovik osvanuli plakati sa nacističkim porukama usmerenim na romsko stanovništvo koje čini većinu u pomenutim delovima beogradske opštine Zemun.
Romima se preko plakata poručuje da ne napuštaju mesta stanovanja, plakati su ukrašeni kukastim krstovima, i to saopštava organizacija koja sebe naziva Grofaš i o kojoj u policiji nemaju za sada nikakvih podataka.
Stanovnici romske nacionalnosti su izjavili medijima da su u strahu i da se plaše da svoju decu šalju u školu jer ih neprestano presreću mladići koji im prete i maltretiraju ih.
Predsednik zemunske opštine saopštio je da je pretnji bilo, ali da nisu toliko drastične, i da je policija preduzela određene mere postavljajući u školama pozornike.
Pre nekoliko godina u Beogradu su pripadnici neformalne omladinske grupe skinheds na smrt pretukli malog Roma Dejana Jovanovića. Iako je ovoj etničkoj zajednici poslednjim zakonom priznat status nacionalne manjine, nema pokazatelja da se stanje Roma poboljšalo i da su uslovi života podignuti na viši nivo.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Svi Vučićevi izbori
17.april 2024.Đorđe Vukadinović, glavni urednik Nove srpske političke misli
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
“Za građane Republike Srpske bilo bi poražavajuće da im negiranje ratnih zločina bude preovlađujući detalj za političko opredjeljivanje”, kaže za “Vreme” predsjednik Helsinškog odbora iz Bijeljine Branko Todorović. “Valjda mogu vidjeti kuda ih je ta demagoška i šovinistička retorika dovela – u bijedu, siromaštvo, odlazak. Oni moraju shvatiti da vlast takvom retorikom želi da udalji pažnju javnosti od enormne korupcije, nedostatka novca i lošeg funkcionisanja institucija RS”
Malograđanski strahovi i interes kriminalaca drže marihuanu u ilegali. Borba protiv trave je i pogrešna i bizarna, kako pokazuje slučaj Sergeja Trifunovića
Fraze „izbora neće biti“ ili „aktivni bojkot“ dobre su za gusle u grupama istomišljenika na društvenim mrežama, ali nisu politika. Ona se vodi neumornom borbom za svaki glas u svakom gradu i selu. Nema drugog načina
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!