

Novi broj „Vremena“
Pobuna i defetizam: Ko bi to da digne ruke?
Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati




Strategija srpskog glavnog pregovarača dovela je do toga da Srba nema u sudovima, i policiji, a na čelu četiri opštine na severu Kosova sa srpskom većinom su sada albanski političari
U sudovima na Kosovu više ne sude srpske sudije. Policiju čine samo albanski policajci. Na čelu četiri opštine na severu Kosova sa srpskom većinom su sada albanski političari.
Ovo su ukratko rezultati strategije srpskog glavnog pregovarača zbog koje su Srbi prvo u novembru napustili sve institucije, a onda u aprilu i bojkotovali lokalne izbore. Najvažnija poruka koja im se ovih dana šalje je: nastavite da živite na Kosovu, a vidimo se na mitingu u Beogradu 26. aprila.
Preostala tri albanska gradonačelnika u opštinama sa većinski srpskim stanovništvom zvanično su u četvrtak položili zakletvu i preuzeli vođenje ovim opštinama nakon održanih vanrednih lokalnih izbora na severu Kosova prošlog meseca.
Novi gradonačelnik Zubinog Potoka to je učinio u lokalnoj kancelariji u Čabri, dok je „inauguracija“ predsednika Zvečana obavljena u osnovnoj školi u selu Boljetin. Novi gradonačelnik Leposavića zakletvu je položio u lokalnoj kancelariji u selu Bistrica.
Kako to ovakve formalnosti i podrazumevaju, sva trojica su se zaklela da će „svoje dužnosti kao gradonačelnici obavljati časno, lojalno, nepristrasno, savesno i u skladu sa zakonom, kako bi se obezbedili uslovi i miran život za sve“. Zakletve i obraćanja za medije na srpskom nije bilo.
Prošle nedelje ista ceremonija obavljena je i u Severnoj Mitrovici gde je Erden Atić iz Kurtijevog Samoopredeljanja položio zakletvu. Osim novog gradonačelnika, prvi put Albanca, na zgradi opštine Severna Mitrovica viore se i kosovske zastave.
Odgovor zvaničnog Beograda bio je da su te zastave „krpe“ i „simbol okupacije“, ali da se narod strpi jer „mnogo je bilo okupacionih zastava za sto godina, ali ih je sve nadživela srpska trobojka“.
Da novi albanski gradonačelnici nišu rešenje, s obzirom da su izabrani sa svega nekoliko stotina glasova na izborima na kojima je glasalo 3,47 odsto birača, poručuje i međunarodna zajednica. Iako je izaslanik EU za Kosovo Miroslav Lajčak demantovao navode da je Brisel zamolio prištinske vlasti da novoizabrani gradonačelnici ne preuzimaju funkcije, više puta je iz EU saopšteno da održani izbori ne nude političko rešenje.
Neizvesna budućnost
„Šta i kako dalje?“ – logično je pitanje koje ovih dana mogu da postave Srbi sa Kosova. Njih više nema u sudovima, policiji, opštinskoj administraciji, kosovskim institucijama… Specijalne jedinice kosovske policije i dalje su na severu, a za davno obećanu Zajednicu srpskih opština (ZSO) nudi se sada „hrvatski model“.
Zastava Kosova na zgradama srpskih opština pre bi mogla da bude simbol koliko strategija glavnog srpskog pregovaračka, Aleksandra Vučića, najpre da Srbi napuste institucije u novembru, a nakon toga i bojkotuju izbore, nije dala baš nikakav rezultat.
Najvažnija poruka koja im se ovih dana šalje je: nastavite da živite na Kosovu, a u Beogradu se vidimo na mitingu 26. aprila. Po ko zna koji put, Srbi sa Kosova politički su razvlašćeni, prepušteni sami sebi, a za njih ne mari ni Beograd ni Priština.
Miodrag Milićević iz nevladine organizacije „Aktiv“ za Kosova kaže za portal Vremena ovih dana postavlja pitanje koliko je politička odluka da Srbi napuste sve institucije na Kosovo, uključujući sudove i policiju, bila pametna i promišljena.
„Sve ovo danas jesu posledice te političke odluke, koja nije samo ishitrena, nego donesena ad hoc bez neke dublje analize i promišljanja. Umesto napuštanja svih institucija, ovde na terenu se očekivalo da će Srbi napustiti svoje političke funkcije i time poslati poruku ne samo kosovskim vlastima, nego i međunarodnoj zajednici da ovako više ne može i da se moraju stvari promeniti iz temelja“, kaže Milićević.
Dodaje da je odluka o napuštanju svih institucija bila suprotna tim očekivanjima i da su sada Srbi na Kosovu u mnogo većem problemu, nego kada su bili u institucijama.
„Posebno su srpski policajci morali da ostanu jer se time na neki način pružao određeni stepen integriteta i poverenja u ionako krhke kosovske institucije na severu. Desilo se upravo suprotno i upitno je u kom momentu ćemo moći da pričamo o smirivanju tenzija i stabilizaciji stanja stvari na severu Kosova“.
Kao zajednički imenitelj za sve četiri opštine na čija čela su došli novi gradonačelnici vidi disfunkcionalne lokalne samouprave, uz veliku opasnost od povlačenja jednostranih poteza.
Milićević smatra da je i isticanje zastave na zgradi opštine takav potez zbog osetljive političke situacije na severu. „To bi u jednom momentu zaista moglo da bude okidač za jednu vrstu pojačanih tenzija ili čak i konfrotacija, što se nikako ne može isključiti ako se uzme u obzir stanje na terenu“.
Uzimajući u obzir da poništavanje izbora nije ni u opticaju, a povratak Srba u institucije neće biti ni brz ni lak, Milićević rešenje vidi u političkom dijalogu. Međutim, kako kaže, on je sada opterećem mnogim dešavanjima na severu i pravo je pitanje vremenskog momenta kada će moći da se govori o spuštanju tenzija.
Čitajte dnevne vesti, analize, komentare i intervjue na www.vreme.com


Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati


Može se reći da su izbori koji se održavaju u deset lokalnih samouprava – najskuplji lokalni izbori u istoriji svetskog višestranačja. Upregli su naprednjaci sve svoje resurse da bi pobedili na tim izborima, ne bi li održali utisak nepobedivosti. Represija koju svakodnevno sprovode ima pre svega za cilj da stvori percepciju režimske moći i odlučnosti. Bitka se, kako stvari stoje, vodi pre svega na psihološkom planu. Ključno je pitanje da li će utiske koje produkuju naprednjaci uspeti da nametnu većini građana i da im oduzmu svaku nadu da su političke promene moguće


Šta se zaista dešava u poslednjih nedelju-dve na Kosovu? Da li je zaista rešeno pitanje boravišnih dozvola i da li je uzimanje, odnosno dobijanje kosovskih dokumenata veliki ili mali korak i ka čemu? Da li je srpskoj zajednici na Kosovu išta lakše ili ne? Kako na to gleda, ako uopšte gleda, Brisel? Hoće li Srbija zatvoriti makar jedno pregovaračko poglavlje u okviru onog čuvenog i sve daljeg puta ka članstvu u EU? I kakve veze, ako ikakve, sa tim imaju predlozi Aleksandra Vučića


Status Kosova ostaje centralno pitanje za Srbiju. U takvom kontekstu, dinamika evropskih integracija susednih država dobija poseban značaj. Brza integracija Crne Gore značila bi dodatno razdvajanje političkih tokova u regionu i smanjenje manevarskog prostora Beograda u odnosima sa Evropskom unijom


Naša prva adresa je zgrada iz pedesetih godina – verovatno neokrečena od tada. Gospođa u penziji: “Mi smo aktivisti za studentsku listu. – Izvinite, ja vas ne podržavam.” Entuzijazam blago opada. Ulazimo u sledeću zgradu. Građena je kasnih sedamdesetih, fasada je od betona i crvene cigle, osam spratova, bez lifta. “Oooo, pa gde ste vi meni, znam sve, vidimo se na glasanju”
Propagandne strategije režima
Ima li pobunjeno društvo razlog za defetizam Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve