Prilog za biografiju – Milorad Dodik i Vašington

Saveznik, štićenik, odmetnik 2

foto: ap photo

Saveznik, štićenik, odmetnik

U odnosima sa Sjedinjenim Američkim Državama, Milorad Dodik prešao je put od “svježeg daška povjetarca” do stavljanja na američku “crnu listu” zbog udara na državu i korupcije, te “secesioniste koji negira genocid”. Takođe se za tri decenije transformisao se od “čovjeka Vašingtona” do “čovjeka Moskve”. Šta se desilo u međuvremenu

“Činjenica je da su se Dodikova politika i retorika promijenile za 180 stepeni”, kaže za “Vreme” socijalni psiholog Srđan Puhalo. “Otkako je 2006. došao na vlast, naglo je počeo da koristi nacionalnu retoriku i daje manje ili više vjerovatna obećanja po budućnost i Republike Srpske i Bosne i Hercegovine. Činjenica je i da od tada prilično lako dobija izbore.”

Isto tako, činjenica je i da bi bilo koji drugi političar odavno bio uklonjen sa političke scene da kao Dodik zvecka referendumom o nezavisnoj RS. I dok su Amerikanci ulagali u Dodika, on je ulagao novac poreskih obveznika entiteta u lobiranje u SAD unatoč tome što mu se “fućka” za “takvu laž kakva je danas Amerika”.

“Amerika je uložila mnogo više truda da Milorad Dodik dobije moć koju ima nego što ulaže u sankcije”, kaže urednik banjalučkog onlajn magazina BUKA Aleksandar Trifunović. “Ove sankcije su samo proširenje prethodnih nakon kojih je Dodik dobio izbore. Postoji specifičan odnos između Dodika i američke administracije pošto je on najuspješniji njihov politički projekt u BiH – od političara koji je imao dva poslanika u parlamentu RS postao je premijer i dobio gotovo apsolutnu moć. On je uložio desetine miliona maraka našeg novca u lobiranje, svjestan iz svog primjera da kad Amerika nešto želi, ona to i ostvari.”

Dodikov referendum o Danu RS, održan 25. septembra 2016. godine, SAD su proglasile “neustavnim i antidejtonskim” činom. Prethodno je Sabor SNSD-a 2015. godine usvojio Deklaraciju kojom najavljuje referendum o samostalnosti RS. Socijalni psiholog Srđan Puhalo smatra da je upravo takva retorika pozicionirala Dodika kao “najvećeg zaštitnika Srba i Republike Srpske”:

“Čini mi se da je za tu retoriku, koja je bila sve jača, sve nedomjerenija, međunarodna zajednica imala razumijevanja dok je to bila samo retorika. Ali, Dodik je prešao sa riječi na djela. Referendum je vjerovatno bio crvena linija, koju zapadne zemlje više nisu htjele da tolerišu. Tako je veoma teško reći da li je ovo ‘igra’ Milorada Dodika u kojoj se on možda preigrao.”

NIŠTA OD TRAMPA

Često se u ovdašnjoj javnosti spominje da su čak američke nevladine organizacije savjetovale Dodika da pojača nacionalnu retoriku kako bi dobio izbore.

Naime, 2017. SAD su stavile Dodika na crnu listu zbog narušavanja Dejtonskog sporazuma: em nije dobio diplomatsku vizu za odlazak na jednu od gala večera koja se u Vašingtonu organizovala povodom inauguracije Donalda Trampa, em mu ni zahtjev za redovnom nije odobren u američkoj ambasadi u Sarajevu. Sa tadašnjom američkom ambasadorkom u BiH Marin Kormak Dodik se nije htio rukovati u Donjoj Gradini prilikom odavanja počasti žrtvama u Jasenovcu, a po objavljivanju sankcija proglasio ju je personom non grata. Inače, ona je ovako objasnila razloge sankcionisanja: “Kao što znate, referendum je bio izravno kršenje odluke Ustavnog suda BiH. Smatramo da je ključni problem bio sam čin nepoštovanja odluke Suda.”

Dodik danas nastoji uvjeriti svjetsku i domaću javnost kako sve akcije o povratu prenesenih nadležnosti isključivo znače poštovanje Ustava BiH, istovremeno ne priznavajući državu BiH pa tako ni njen ustavni sud i upoređujući je sa nekadašnjom Nezavisnom Državom Hrvatskom (NDH).

Iako je zajedno sa najbližim saradnicima vjerovao da će ga bivši predsjednik SAD Donald Tramp skinuti sa crne liste, danas ih slavi sa partijskim drugovima u kafani i zbija šale na račun Amerikanaca – barem pred očima javnosti: “Od Amerikanaca očekujem još da me ubiju, da me smaknu. Pa želim javnosti da kažem ako se to desi da su to uradili Amerikanci uz asistenciju Britanaca.”

Dodikovi propagandisti su ga prije pet godina stavljali u rang sa Trampom i Putinom. Prema njihovim teorijama, trebao je da bude posrednik između Vašingtona i Moskve. Po kuloarima u Dodikovom okruženju raspredane su priče da je tokom nesuđenog boravka u Americi Dodik trebao Trampu uručiti pismo koje mu je lično poslao Putin.

Dodik je otvoreno navijao za Trampa u utrci za drugi mandat u Bijeloj kući 2020. godine. Nadao se da će “drugi mandat američkog predsjednika Donalda Trampa predstavljati šansu za reintegraciju Republike Srpske sa Srbijom i njezinu veću nezavisnost”. Prethodno je Trampov bivši savjetnik Stiv Benon proveo dosta vremena u Evropi nastojeći da pomogne desnim populistima da dođu na vlast.

“Desničarski populistički nacionalizam je ono što će se dogoditi. To je ono što će vladati”, isticao je Benon 2018.

On je u svojoj kući u Vašingtonu ugostio Željku Cvijanović, tadašnju predsjednicu Vlade RS. Prema saopštenju Vlade RS, razgovarali su o odnosima SAD–RS, iako je Benon bio otpušten iz Bijele kuće godinu dana ranije. Predstavnici RS su potpisali ugovor sa dvojicom bivših funkcionera u Trampovoj kampanji – Džejsonom Ozbornom i Majkom Rubinom – kako bi pomogli u povezivanju sa republikanskim zastupnicima. Inače, Ozborn je u okviru svog angažmana trebalo da organizuje sastanke za Željku Cvijanović u Vašingtonu sa republikanskim senatorima i kongresmenima, uglavnom onima koji podržavaju etničke grupe koje žele uspostaviti nezavisne države poput Dena Rorabahera, prozvanog i “Putinovim omiljenim kongresmenom”.

DRŽ’TE LOPOVA I AMERIKANCA

“Svježim daškom vjetra na Balkanu” Dodika je nazvala bivša državna sekretarka SAD Medlin Olbrajt. Ona je i odigrala ključnu ulogu u dovođenju Dodika na vlast 1998. godine.

Olbrajt je nedavno izabrana za predsjednicu Odbora za odbranu SAD, savjetodavnog tijela Pentagona, čime se ponovno vratila u igru u regiji. Krajem devedesetih godina Dodik je bio nada Zapada i zbog toga što se gotovo kao jedini političar iz Republike Srpske zalagao za multietničku BiH, oštro se suprotstavljao politici Srpske demokratske stranke i tražio izručenje Radovana Karadžića i Ratka Mladića Haškom tribunalu. Sada su oni za njega heroji.

U regiju su se vratili i neki drugi važni dužnosnici, koji su pomogli da Dodik dođe na vlast.

Saveznik, štićenik, odmetnik 3
TEŠKE REČI: Sastanak Milorada Dodika i Gabriela Eskobarafoto: ap photo

Kada je Dodik 1998. uz obilatu pomoć međunarodne zajednice postao premijer, Gabriel Eskobar je bio na čelu Kancelarije Visokog predstavnika (OHR-a) u Banjaluci, a kasnije i šef Kancelarije američke ambasade u ovom gradu. Sada je Eskobar novi specijalni izaslanik američkog predsjednika Bajdena za zapadni Balkan, čovjek koji se posljednjih nekoliko mjeseci žestoko i javno svađao sa Miloradom Dodikom, upozoravajući ga na sankcije koje su otvorene i čekaju u ladici.

Eskobar je nedavno u razgovoru sa Mirkom Šarovićem, predsjednikom SDS-a, istakao kako je Dodik “profitirao na sankcijama i bonskim ovlašćenjima, koja su korišćena protiv SDS-a i kadrova ove stranke. Danas Dodik osporava OHR i Visokog predstavnika u BiH, samim tim i bonske ovlasti; osnažen je i podrškom iz Rusije. Između Eskobara i Dodika pale su teške riječi.

“Ako poznajete Milorada Dodika, on je na samom početku bio veoma vezan za Dejton. Bio je za SAD, Evropsku uniju, za Visokog predstavnika. On je, zapravo, bio jedan od lidera koji je pomogao SFOR-u da uhapsi više ljudi osumnjičenih za ratne zločine nego bilo ko drugi u regionu. Ono što je drugačije jeste to da je sada duboko korumpiran i da traži da to nastavi”, ocijenio je Eskobar.

Dodik mu je poručio da mu se “j… za sankcije”, jer je to već prošao. “Ako hoćeš sa mnom razgovarati, nemoj mi prijetiti”.

Ovogodišnju američku zabranu raspolaganja imovinom Milorad Dodik naziva farsom.

“Ja nikad ništa nisam imao u Americi, nisam imao račun u Americi, nikakve poslove nisam imao u Americi, nemam namjeru da idem u Ameriku, čak i da mi skinu sankcije, ne bih otišao”, tvrdi on, i dodaje: “Amerika neskriveno podržava muslimane u BiH, što se najbolje pokazalo ovom odlukom.”

Za Eskobara Dodikova retorika nije odraz želje za nezavisnošću RS, već pokušaj zaštite “svoje korupcije eliminacijom svih federalnih struktura koje bi to istraživale. Savršeno iskreno, on se okreće Rusiji kako bi zaštitio vlastiti novac, tako da je ista osoba koja se žali na bonska ovlaštenja osoba koja ih je iskoristila u svoju korist, osoba čija je politička karijera započela uklanjanjem radikalnih stranaka i tako što mu je dopušteno da preuzme kontrolu nad vlašću u RS.”

Na drugoj strani, za Dodika u BiH “sila međunarodnog faktora više ne prolazi jer se na batine na ovom prostoru oguglalo, i zato ni sila ni prijetnje ne mogu da poluče rezultat”. On izjave o “korupciji, ruskom uticaju, navodnom bogatstvu političara u BiH” ocjenjuje omiljenom poštapalicom zapadnjaka.

“Dodik je bio omiljeni đak Zapada negdje do 2010, kada počinje sticati apsolutnu kontrolu nad sistemom a čime počinje i demografski i ekonomski krah Republike Srpske”, kaže za “Vreme” politikolog Darko Kuzmanović. “Danas su ti odnosi postali maksimalno zategnuti, a predsjednik SNSD-a se suočava sa sankcijama i osudama koje dolaze iz istih onih zemalja, pa čak i od pojedinaca koji su bili sponzori njegovog strelovitog političkog uspona krajem devedesetih godina prošlog vijeka. Upravo zbog toga ogroman dio javnosti u RS sankcije koje su prije nekoliko dana nametnute Dodiku posmatra skroz ravnodušno – kao sukob nekada starih dobrih drugara koji su se u međuvremenu posvađali. Uspon Dodikove političke karijere počeo je zahvaljujući podršci Zapada, a sada, kada se njen dalji opstanak dovodi u pitanje intervencijom tog istog Zapada koji ga je i doveo na vlast, stiče se utisak da je, osim određene interesne grupacije, za to malo koga briga.”

U regiju se vratio i Džejms O’Brajan u ulozi koordinatora za politiku sankcija američkog Stejt departmenta. O’Brajan je bio Klintonov savjetnik za Balkan, a smatra se ključnim američkim čovjekom u sastavljanju Dejtonskog mirovnog sporazuma. Njemu se pripisuje da je napisao Ustav BiH (Aneks IV u mirovnom sporazumu). Milorad Dodik se obrušio na njega pojašnjavajući kako “trenutno ne postoje nikakve vrste aspiracije, vojne ili neke druge, sem političkih kojima se nastoji Srbima osigurati ravnopravan status. “Srbi se zalažu za mir. Muslimani misle da im je ovo sada odlučna tačka u kojoj mogu nešto završiti, računajući na Bajdenovu administraciju koja se vratila iz vremena Klintona. Vidjećete uskoro O’Brajana koji će hodati ovuda i govoriti ko je lopov, a ko pošten. Ali većeg lopova i većih otimača na svijetu nema od Amerikanaca.”

ČLANOVI PARTIJE KAO NAROD

Početkom januara ove godine SAD su objavile dugo najavljivane sankcije Miloradu Dodiku, ovog puta proširene na Alternativnu televiziju, Milana Tegeltiju, bivšeg predsjednika Visokog sudskog i tužilačkog savjeta, sada Dodikovog savjetnika, kao i njegovu suprugu, te Mirsada Kukića, zastupnika Partije demokratske akcije u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH. Dodiku i ATV-u sankcije su usmjerene na imovinu i finansijske tokove, Tegeltiji i Kukiću na viznu politiku. Novim sankcijama Dodik je kažnjen zbog ugrožavanja Dejtona, urušavanja državnih institucija i uspostavljanja patronažne mreže u BiH, od koje imaju koristi on i njegovi saradnici. U obrazloženju odluke navodi se kako se “Dodik svojim koruptivnim prihodima bavio podmićivanjem, te dodatnim koruptivnim aktivnostima kako bi ostvario svoje lične interese na štetu građana u Republici Srpskoj”.

Ove sankcije znače da niko iz SAD, kao ni bilo koji američki državljanin u svijetu, neće moći poslovati sa sankcionisanim osobama i sa njima povezanim firmama. Amerikanci se nadaju da će ih Evropljani pratiti u kažnjavanju neposlušnih i korumpiranih političara na Balkanu, najavljujući objavljivanje imena još sankcionisanih osoba, spekuliše se najviše onih iz Dodikovog poslovnog okruženja.

Za sudiju Suda BiH Branka Perića nema sumnje da je Dodik obilježio 2021. godinu kao najnegativnija politička ličnost u Evropi:

“Za sobom je zatvorio sva vrata moćnih država Zapada. Sve su prilike da će uložiti svu svoju pamet da to bude i u 2022. godini. Nije se Milorad Dodik nijednog trena potrudio da u politici pokaže bar malo mudrosti i diplomatskog talenta. Njegova politika je bila politika nabusitosti, nadmenosti i najprimitivnijeg vrijeđanja. Častio je uvredama sve redom, od državnika do novinara. Na udaru su svakodnevno bili njegovi politički protivnici. Sa neskrivenim nipodaštavanjem o njima je govorio kao o izdajnicima naroda, stranim plaćenicima, kriminalcima i lažovima. Njegov narod bili su samo članovi njegove partije. Sve ostale je pljuvao, šutao i vrijeđao.”

Iz istog broja

Intervju – Goran Marković, ličnost godine

Ne možete se baviti umetnošću, a podržavati tiranina

Nedim Sejdinović

Pandemija, rekordne brojke

Prepušteni sami sebi

Jovana Gligorijević

Fudbal (i biznis)

Kada Sautemptonski Sveci marširaju

Vojislav Milošević

Promena naziva ulica

Pretvaranje metropole u provinciju

Sonja Ćirić

Arhiva nedeljnika Vreme>

Pogledajte arhivu