Rat za nacionalne televizijske frekvencije ulazi u završnu, dosad najprljaviju fazu
BEZ ORDENA I FREKVENCIJE: Veran Matić
U senci obračuna sa organizovanim kriminalom, državni organi Srbije stigli su da se pozabave još jednim zapuštenim problemom u kome su ulozi, kao i mogući dobitak, možda i veći nego u poslovima beogradskih prigradskih klanova. Reč je o dugo odlaganom formiranju Saveta agencije za radiodifuziju, što je trebalo da bude odlučujući korak u sređivanju haotičnog stanja u domaćem etru. Savet je u stvari upravno telo Agencije, a Agencija bi, prema Zakonu o radiodifuziji, trebalo da ima odlučujuću reč u svemu što se tiče emitovanja radio i televizijskog programa. Najvažnije od svega je što će od pomenute Agencije, odnosno Saveta, zavisiti ko će dobiti takozvane nacionalne televizijske frekvencije, odnosno ko će imati pravo da emituje program na celoj teritoriji Srbije, i da u skladu s tim formira javno mnjenje i ubira lavovski deo prihoda od reklama. Prema ranijim procenama, u etru ima mesta za četiri nacionalna televizijska kanala, od kojih bi dva trebalo da pripadnu državnoj Radio televiziji Srbije (RTS). Preostale dve frekvencije predmet su nadmetanja više kandidata, ali ozbiljnih takmaca ima tri: BK TV, TV Pink i TV B92. Neko će, dakle, morati da ispadne, a onaj ko u ovoj varijanti igre „muzičkih stolica“ ostane na nogama kad muzika stane, moraće da se zadovolji statusom lokalne, ili u najboljem slučaju regionalne televizije. Najmanje je sporna BK TV, a glavna bitka se vodi između Pinka i B92: prvi za sobom vuče reputaciju kuće koja se besomučno ulagivala Miloševiću i supruzi; sa druge strane TV B92, za koju je pokojni premijer Đinđić svojevremeno rekao da im za zasluge treba dati orden ali da to ne donosi i frekvenciju, ima probleme koji proističu iz nekadašnjeg statusa firme u društvenom vlasništvu.
FREKVENCIJEPODTEPIHOM: Stoga su rešavanju pitanja frekvencija vlasti pristupile na isti način kao i svim drugim osetljivim pitanjima nasleđenim od Miloševića: nastojali su da ga gurnu pod tepih. Najpre se mesecima kasnilo sa donošenjem Zakona o radiodifuziji koji reguliše rad Agencije i Saveta. Zakon je posle više odlaganja i izmena u poslednji čas donet na leto prošle godine, a potpredsednik Vlade Žarko Korać nazvao je ovaj korak „istorijskim“. Tom prilikom je izrazio nadu da su „poslanici svesni koliko je predlagač vodio računa da članovi saveta budu nezavisni od kontrola i pritisaka“. Prema prvobitnom predlogu, Savet je trebalo da ima petnaest članova, od kojih bi jedan deo trebalo da predloži Vlada, a drugi nevladine organizacije i društvene institucije. U konačnom, desetom po redu predlogu Zakona, broj članova Saveta smanjen je na devet, od kojih bi većinu trebalo da imenuje Vlada. Prigovori iz novinarskih i nevladinih krugova da se time uspostavlja dominacija politike u etru, odbačeni su sa obrazloženjem da je dovoljno što Zakon direktno zabranjuje narodnim poslanicima, liderima političkih stranaka, ministrima i službenicima Vlade da budu članovi Saveta.
U odnosu na donošenje Zakona, imenovanje i izbor članova Saveta trebalo je da bude lakši korak. Nije bilo tako: U Vojvodini, koja ima pravo na dva člana Saveta, dugo su oklevali da predlože kandidate. U Srbiji se takođe neobjašnjivo kasnilo i počelo je ozbiljnije da se radi tek kada je uočeno da nedostatak regulative predstavlja prepreku za ulaz u Savet Evrope, i kad su međunarodni faktori počeli da vrše pritisak da problem počne da se rešava. Najzad je, na jedvite jade, predloženo šesnaest kandidata od kojih je skupština trebalo da izabere devet. Predsednik Odbora za kulturu i informisanje Skupštine Srbije, Ivan Andrić, rekao je još u oktobru prošle godine kako očekuje da će konačna lista kandidata za Savet „biti formirana naredne nedelje“. Ispostavilo se da je ta nedelja trajala gotovo sedam meseci, a izgovor za kašnjenje bio je zastoj u radu Skupštine usled nedostatka kvoruma i opstrukcije poslanika opozicije. Tek nakon što su početkom ove godine Nezavisno udruženje novinara Srbije (NUNS), Asocijacija nezavisnih elektronskih medija (ANEM) i Udruženje za razvoj privatne radiodifuzije SPEKTAR uputili prilično oštro, otvoreno pismo predsednici Skupštine Nataši Mićić, stvari su krenule sa mrtve tačke i rasprava o kandidatima je počela.
OSAMVELIČANSTVENIH: Sa raspravom su počeli i problemi, jer je kriterijum na osnovu koga je šesnaestoro bilo predloženo, a osmoro izabrano, bio pomalo nejasan. Kao predstavnika Srpske pravoslavne crkve, na primer, skupština je izabrala vladiku jegarskog Porfirija, monaha kome manastirska pravila zabranjuju da prati programe radija i televizije. Profesor Elektrotehničkog fakulteta u Beogradu, Zoran Petrović, odustao je od kandidature, nakon što su mediji objavili da je bio prodekan za vreme bivše vlasti i progona profesora ETF-a zbog njihovog zalaganja za autonomiju univerziteta. Umesto njega, izabran je redovni profesor Univerziteta u Beogradu Vladimir Cvetković. Na predlog Vlade Srbije, izabran je asistent na Filozofskom fakultetu u Beogradu Nenad Cekić, bivši direktor i glavni i odgovorni urednik beogradskog Radija Indeks. Protivkandidat mu je bio režiser Janko Baljak, autor niza nagrađivanih dokumentarnih filmova i asistent na Fakultetu dramskih umetnosti. Deveto mesto, koje je po zakonu bilo rezervisano za osobu koja živi i radi na Kosovu, tada nije bilo popunjeno.
Najviše kontroverze izazvalo je imenovanje Cekića i Cvetkovića, koji su predloženi uoči same sednice, uprkos zakonskoj odredbi koja predviđa stavljanje imena kandidata na jednomesečni uvid javnosti pre samog izbora. Cekić, u čijem je Radio Indeksu Cvetković bio savetnik, godinama je koristio svaku priliku da optuži B92, a naročito osnivača i čelnika Verana Matića, za pokušaj monopolizovanja medija, krađu para od stranih donatora i čitav niz malverzacija uključujući i navodno nelegalnu privatizaciju radija. Iako je izbor čoveka koji očigledno ima lične razloge da mrzi Matića i B92 od početka bilo sumnjivo, Cekić je posle imenovanja osorno izjavio da „u Zakonu nigde ne piše da član Saveta mora da voli Verana Matića“. Prema istom zakonu, međutim, Cekić i Cvetković uopšte nisu mogli da budu izabrani bez pomenutog roka od trideset dana.
Na primedbe oko izbora Cekića i Cvetkovića predstavnici Vlade reagovali su prilično osorno, pravdajući kršenje procedure ionako velikim zakašnjenjem sa izborom članova Saveta. Odmah zatim izbio je novi skandal kada je konačno predložen deveti član, onaj sa Kosova: bio je to Goran Radenović, navodno radnik marketinške firme NBV holding iz Lipljana. Ispostavilo se da pomenuti Radenović još od 1999. ne živi na Kosovu, te da je bio spoljni saradnik crnogorskog ogranka televizije Pink.
Tako su već na početku rata za frekvencije najpre probijeni svi rokovi, da bi potom došlo do otvorenog kršenja zakona. Kako stvari stoje, u završnici će biti još zanimljivije.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Svi Vučićevi izbori
17.april 2024.Đorđe Vukadinović, glavni urednik Nove srpske političke misli
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
“Za građane Republike Srpske bilo bi poražavajuće da im negiranje ratnih zločina bude preovlađujući detalj za političko opredjeljivanje”, kaže za “Vreme” predsjednik Helsinškog odbora iz Bijeljine Branko Todorović. “Valjda mogu vidjeti kuda ih je ta demagoška i šovinistička retorika dovela – u bijedu, siromaštvo, odlazak. Oni moraju shvatiti da vlast takvom retorikom želi da udalji pažnju javnosti od enormne korupcije, nedostatka novca i lošeg funkcionisanja institucija RS”
Predlog koji se našao u Ujedinjenim nacijama da se proglasi dan sećanja na genocid u Srebrenici aktuelna srpska vlast bi morala prva da pozdravi jer bi time pokazala jasan diskontinuitet s režimom Slobodana Miloševića, koji nije uradio ništa da bi genocid u Srebrenici sprečio. Pa zašto to ne čini
Direktan napad Irana na Izrael je presedan u višedecenijskom sukobu dva arhineprijatelja. Ako se Izrael uzdrži od nesrazmerno ubitačnog odgovora, to bi takođe bio presedan
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.