Bojkot Srba
Referendum na severu Kosova završen mirno i bez glasača
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
Poznati politički tok-šou održan u prostorijama UNS-a, uz direktan prenos na internetu
U ponedeljak 21. oktobra, u redovnom terminu od 21h, novinar Predrag Sarapa vodio je, kao i prethodnih devet godina, autorsku emisiju „Sarapin problem“. Međutim, ovu emisiju gledaoci prvi put nisu mogli da gledaju na televiziji Studio B, već je „Sarapin problem“ bio održan u prostorijama Udruženja novinara Srbije u centru Beograda, u organizaciji UNS-a i nedeljnika „Vreme“. Nova glavna urednica gradske televizije Ivana Vučićević ranije je izjavila da je Sarapina emisija ukinuta zbog slabog rejtinga, te da je „odlučeno da se Studio B okrene nekim vedrijim temama, koje ne podrazumevaju emisije takvog tipa“, a „koga zanima politika, od 1. oktobra startovaće nova emisija (‘Beograd na vodi’), u kojoj će gosti biti državnici i čelnici gradske politike“.
Tako je zahvaljujući „cenzuri koja ne postoji“, još jedan politički tok-šou ukinut, te su gledaoci koje ne zanimaju vedrije teme, nešto više od 14 godina nakon Petog oktobra, morali da jure internet-strim i „Sarapin problem“ direktno gledaju na internetu.
Tema emisije bila je „Medijske slobode i ljudska prava na srpskom evropskom putu“. Sala Press centra UNS-a bila je puna i nije mogla da primi sve zainteresovane, pa su oni koji su ostali izvan sale, Sarapu i njegove goste – predsednika Nezavisnog udruženja novinara Srbije Vukašina Obradovića, urednika „Nove srpske političke misli“ Đorđa Vukadinovića i pisca Marka Vidojkovića – gledali live ispred sale u, takođe punom, Press Caffeu. Među gledaocima bili su i Vesna Pešić, Zoran Živković, Čedomir Čupić, Vladimir Pavićević, Gordana Suša, Slobodan Marković…
„Ova večerašnja slika nam govori da smo u ozbiljnom problemu“, rekao je na početku Vukašin Obradović. „U odnosu na ono što piše u izveštaju Evropske komisije i ono što se proklamuje u zvaničnoj politici vlasti, mi imamo sasvim suprotnu sliku, sliku u ogledalu. Imamo razorenu medijsku scenu, proteste ispred medijskih kuća, peticije – sve ono što nas podseća na neka davna vremena za koja smo mislili da se više neće vratiti. Ali to je posledica činjenice da nijedna vlast, ni Miloševićeva ni sve one posle njega, nije shvatala medije kao stub demokratije i deo demokratskog procesa, već kao sredstvo da se dođe i da se ostane na vlasti. Ono što se čini sa medijima jeste posledica nečije želje da se uguši svaka kritička misao ovoga društva i kritička javnost da bi se te takozvane bolne reforme sprovodile u grobnoj tišini.“
Đorđe Vukadinović se nadovezao: „Naš problem je takav da se neće završiti ni brzo ni srećno. Pominju se reči cenzura i diktatura, ali mislim da je najtačniji termin – tortura, nad slobodnim medijima i javnosti. Pomenuli ste u uvodu ‘Utisak nedelje’.
‘Utisak’ nije ukinut zbog mana, već je ukinut zbog vrlina i hrabrosti Olje Bećković, jer je ona jedna od malobrojnih poslanica javne reči koja je imala snage, petlje i još ponečega da vrh i predstavnike vlasti preznoji neprijatnim pitanjima i insistiranjem na njima. I zato je slučaj Olje Bećković egzemplaran. Posle nje, apsurdno je pričati o bilo kakvoj slobodi javnosti i govora, jer kad ona, kao takav medijski fenomen, može da bude ugašena i ugušena jednim za zdrav razum ponižavajućim obrazloženjem, čemu se mogu nadati oni drugi koji nemaju takav proizvod i takvu karijeru u medijima iza sebe? Takođe, i medijski poslenici pokazuju takvo odsustvo solidarnosti i spremnosti da se bore za sebe, da su tri koplja ispod advokata, o taksistima da i ne govorimo, i da slučajno ne znam kakvi su naši intelektualci, rekao bih da su novinari u pogledu građanske hrabrosti najgori.“
Marko Vidojković je rekao da ga ova situacija ne čudi, „pošto na vlasti imamo radikale koji su odradili nekoliko poslova za EU i sad sa Srbijom mogu šta hoće“. „Mislim da Vučić više vremena provodi na Fejsbuku nego čitajući izveštaj Evropske komisije, zato se toliko i nervira. Davenport je živi svedok Vučićevog maltretiranja novinarke. Situacija je takva da više ni tajkuni ni kriminalci nisu u sprezi sa vlašću – vlast sada otima direktno od građana, što samo govori o ogromnom siromaštvu u kojem se nalazi ovo društvo.“
Sarapa se osvrnuo na montirane i režirane konferencije za novinare: „Da li novinar na konferenciju nosi svoju glavu ili naručena pitanja? I uz to, kad god političaru postavite pitanje, odgovor političara je ‘A da pitam ja vas’. To je Kalimero sindrom. Što su se kandidovali i došli na vlast, ako im je toliko teško? Dokle će da patetišu?“
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve