Kada je iz ZES-a saopšteno da je ova lista osvojila 36, a SRS 28 odsto glasova, u oba izborna štaba prolomio se smeh novinara. Dvadesetak minuta kasnije, CeSID objavljuje prve procene. Od tog trenutka, kod radikala se više niko nije smejao
NEVERICA I IZNENAĐENJE: Prasetina kod radikala,…
U sedištu Srpske radikalne stranke, pripadnici stranačkog obezbeđenja, krupni momci sa bedževima Vojislava Šešelja ljubazno su propuštali novinare i davali sva raspoloživa obaveštenja. U konferencijskoj sali na prvom spratu Magistrata novinari i snimatelji bukvalno su stajali jedni na drugima. Ipak, svi su saglasni da je ovog puta gužva bila manja nego za prošle parlamentarne izbore. Ni posle više od sat vremena od zatvaranja biračkih mesta, čelnici SRS-a se nisu pojavljivali pred novinarima. U stranku su polako pristizali članovi i simpatizeri. Tu su se našli Brana Crnčević, Lidija Vukićević, bivši menadžer Marije Šerifović Saša Mirković, njegov kolega Zoran Bašanović, Mile Dragić… Nešto veće komešanje nastalo je prilikom ulaska Jadranke Šešelj, koju je obezbeđenje SRS-a sprovelo u prostoriju u kojoj su već sedeli svi viđeniji radikali. Ubrzo stiže i Siniša Vučinić, koji donekle uspavanu atmosferu uspeva da razveseli pitanjem: „Ko je ovde sa B92? Sa koje si ti televizije?“, koje je postavio – fotoreporterki. Nakon što je i Vučinić nestao iza vrata misteriozne sobe kojoj novinari nisu imali pristup, od poznatijih lica, jedino je Ljiljana, supruga bivšeg direktora RTS-a, Dragoljuba Milanovića, ostala u hodniku. Na stolici, odmah uz vrata konferencijske sale, Ljiljana Milanović je palila cigaretu za cigaretom i neprekidno telefonirala. Iako u tom trenutku ni CeSID još nije izašao sa prvim rezultatima, po njenom izrazu lica moglo se naslutiti kakvi će oni biti.
…a kod demokrata Božidar Đelić „kiti“ trubače
Za to vreme, u štabu „Liste za evropsku Srbiju“ (ZES) traje konferencija za novinare – prema njihovim procenama, ZES je osvojio 36, a Srpska radikalna stranka 28 odsto glasova. Ovaj podatak izazvao je salve smeha novinara u oba štaba. Dvadesetak minuta kasnije, CeSID objavljuje prve procene. Od tog trenutka, kod radikala se više niko nije smejao. Oko 22 sata pojavio se Dragan Todorović, koji je potvrdio slabiji rezultat radikala i pokušao da ga opravda rekavši da je SRS i dalje ubedljivo najjača stranka, a da su „žuti“ zloupotrebili izbornu tišinu za dodatnu kampanju. Ali, takvo objašnjenje nije zvučalo dovoljno uverljivo.
Ostatak večeri u radikalskom štabu protekao je u sličnom duhu: smrknuta i zapanjena lica funkcionera i novinari koji čekaju da im se neko konačno obrati. Slično je bilo i ispred Magistrata: pedesetak okupljenih pristalica SRS-a, sa nevericom na licima, stajali su zagledani u osvetljene prozore na prvom spratu, ne primećujući ništa oko sebe. Izborna noć u SRS-u okončana je konferencijom za novinare na kojoj je Tomislav Nikolić upozorio da Boris Tadić nema pravo da slavlje zbog izborne pobede pretvara u slavlje onih koji formiraju vladu. Uobičajena šljivovica i pečenje, pripremljeni za slavlje, na kraju večeri posluženi su novinarima.
Ni u Demokratskoj stranci Srbije nije bilo naročito živo, premda nije bilo ni približno depresivno kao u SRS-u. Ni ovde, do prve konferencije za novinare, nije bilo moguće dobiti neku informaciju, a od poznatih DSS-ovaca, jedino se portparol Andreja Mladenović šetao hodnikom i umesto odgovora na pitanja, novinarima upućivao nonšalantne osmehe. Poznatih lica nije bilo, ili su bili vrlo diskretni, što se ne može reći za slavne ličnosti koje podržavaju Demokratsku stranku.
Na samoj kapiji zgrade u Krunskoj stajao je ministar kulture Vojislav Brajović u društvu glumca Branka Cvejića i reditelja Gorana Paskaljevića. Tu su bili Bajaga, Gordan Kičić, Ivan Tasovac, Bane Trifunović, ukratko, gotovo sve javne ličnosti za koje se zna da podržavaju DS, odnosno listu ZES. Najveseliji je bio poslanik u dosadašnjem sazivu parlamenta, Srđan Milivojević, koji je prvo veselo skakutao na balkonu, držeći u rukama šal na kome je pisalo „pobeda“. Nešto kasnije, kada su stigli trubači, Milivojević se, uprkos tome što je veče bilo toplo ogrnuo dvema zastavama: Srbije i Demokratske stanke, igrajući uz hitove poput Lanemoje i Đurđevdan. Cele večeri, automobili koji su prolazili kroz Krunsku pozdravljali su okupljene trubeći sirenama, što je obavezno izazivalo ovacije i aplauz. Posebnu pažnju privukla su tri momka koji su naišli iz pravca Kalenić pijace, okićeni pomalo zbunjujućim simbolima: nosili su šajkače sa kokardama i zastavu EU. U prvom trenutku, njihovo pojavljivanje izazvalo je čuđenje, a onda su momci izvukli pištaljke i bili pozdravljeni aplauzom. Lista ZES organizovala je slavlje i na Terazijama, ispred prostorija Gradskog odbora DS-a, gde ova partija tradicionalno slavi izborne pobede. Ni ovo slavlje se nije mnogo razlikovalo od prethodnih. Jedino se izdvajao prodavac zastava, koji se žalio da mu loše ide, ne pomišljajući da je razlog to što je robu procenio na 1000 dinara za komad.
Slavlje je, u nešto užem sastavu, nastavljeno u kafiću Demode gde su, između ostalih, svirani i čuveni hitovi studentskih protesta iz zime 1996/97. godine, praćeni nešto modernijim zvukom. Žurci su, osim viđenijih i već navedenih umetnika, prisustvovali i brojni novinari, što u društvu svojih urednika, što bez njih, a nisu izostali ni pojedinci iz CeSID-a. Uglavnom se pijuckalo pivo, a neki od čelnih ljudi DS-a su ispoljili i zavidno plesačko umeće.
Pošto odluka o tome ko će formirati vladu sada isključivo zavisi od koalicije SPS-PUPS-JS, ne čudi što je u izbornoj noći i u njihovom štabu točen šampanjac u kristalnim čašama. Ivica Dačić je svoju stranku proglasio jedinim pravim pobednikom izbora. Dok su pristalice SPS-a aplaudirale, Milutin Mrkonjić je podršku dao u svom stilu – lupajući dlanom o sto. Onda je direktno iz flaše otpio šampanjac koji nije imao prilike da proba Dragan Marković Palma, prema Dačićevim rečima opravdano, jer „Palma slavi u Jagodini“. Izborno veče u štabu SPS-a nije prošlo bez Jovana Krkobabića, Bate Živojinovića, Svetlane Kitić, Žarka Obradovića, Slavice Đukić-Dejanović i ostalih članova Izvršnog odbora SPS-a.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Svi Vučićevi izbori
17.april 2024.Đorđe Vukadinović, glavni urednik Nove srpske političke misli
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
“Za građane Republike Srpske bilo bi poražavajuće da im negiranje ratnih zločina bude preovlađujući detalj za političko opredjeljivanje”, kaže za “Vreme” predsjednik Helsinškog odbora iz Bijeljine Branko Todorović. “Valjda mogu vidjeti kuda ih je ta demagoška i šovinistička retorika dovela – u bijedu, siromaštvo, odlazak. Oni moraju shvatiti da vlast takvom retorikom želi da udalji pažnju javnosti od enormne korupcije, nedostatka novca i lošeg funkcionisanja institucija RS”
Fraze „izbora neće biti“ ili „aktivni bojkot“ dobre su za gusle u grupama istomišljenika na društvenim mrežama, ali nisu politika. Ona se vodi neumornom borbom za svaki glas u svakom gradu i selu. Nema drugog načina
Predlog koji se našao u Ujedinjenim nacijama da se proglasi dan sećanja na genocid u Srebrenici aktuelna srpska vlast bi morala prva da pozdravi jer bi time pokazala jasan diskontinuitet s režimom Slobodana Miloševića, koji nije uradio ništa da bi genocid u Srebrenici sprečio. Pa zašto to ne čini
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!