Bojkot Srba
Referendum na severu Kosova završen mirno i bez glasača
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
Biblija se može tumačiti na mnogo načina, a Ustav Srbije samo na jedan. Član 63. Ustava Srbije kratak je i jasan: Svako ima pravo da slobodno odluči o rađanju dece. I tačka
U moru brojnih vesti i afera, javnosti Srbije gotovo da je promakla vest da se u Beogradu od 11. do 14. maja održava Međunarodni samit “Za život”. Jedini medij koji je ovoj temi do sada posvetio pažnju jeste Televizija N1. Kako samit tek treba da bude održan, teško je doći do više detalja, pogotovo kada vas “krasi” oznaka slobodnomislećeg medija.
Šta je Međunarodni samit “Za život”? Iz naziva se može zaključiti da je to nešto o čistom vazduhu, zdravoj hrani, zagađenju… E pa nije. To je samit protivnika abortusa. I ne, ne dolaze nam nikakvi američki evangelistički propovednici da nam mudruju, imamo svoje domaće. Neka od imena iz organizacionog odbora ovog samita su: Željko Marjanov, Aleksandra Mitić Paunović, Kosta Stjepanović… O kakvom se skupu radi, najbolje se može ilustrovati kroz biografiju jedne od organizatorki, Marije Stajić, koja je ujedno i jedina osoba sa mejl adresom koja nije na dži-mejl servisu, već ima ekstenziju organizacije (Prolife Worldwide). Reč je o prevoditeljki zaposlenoj u Narodnoj banci Srbije koja u slobodno vreme piše za pravoslavne časopise i publikacije. Takođe, u njenoj zvaničnoj biografiji stoji da je prva licencirana edukatorka u Srbiji za FEMM metodu praćenja plodnosti. FEMM nije metoda nego aplikacija za praćenje menstrualnog ciklusa, sa savetima šta jesti i kako disati, no… Još 2019. godine britanski “Gardijan” otkrio je da ovu aplikaciju finansiraju organizacije koje se zalažu za zabranu abortusa. Uz prikupljanje ličnih podataka o ženi, njenom ciklusu, kalendaru intimnih odnosa, suptilno provlače sumnju u delotvornost kontraceptivnih pilula. To je samo jedan od primera šta sve ova aplikacija radi u pozadini.
No, vratimo se na samit. Ovo je prvi Međunarodni samit “Za život”, a plan je da se svake godine održava u nekoj drugoj zemlji, ako u njoj ima organizacija koje su u Pro-life Worldwide mreži. I tu dolazimo do zanimljivog dela: organizacija ima bezbroj, ali ogromna većina je iz različitih saveznih država SAD. Ostale zemlje iz kojih su organizacije jesu: Poljska (abortus ilegalan), Portugal (abortus legalan od 2007, pod strogim uslovima), Republika Irska (abortus legalan od 2018) i Severna Irska (abortus legalan od 2020. ali, prema pisanju “Gardijana”, i dalje se teško i retko sprovodi). I naravno, tu su Srbija, BiH i Crna Gora.
Dakle, organizacije koje su deo mreže “Za život” dolaze iz zemalja koje imaju dugu i lošu tradiciju zabrana ili ograničavanja prava na abortus i tri zemlje bivše Jugoslavije, koje baštine zakonsko pravo na abortus, a od ustavnih promena u SFRJ 1974. godine i Ustavom garantovano pravo na abortus. Naša tradicija nije konzervativna i “prolajferska”, već možemo da kažemo da smo bili deo jedne od zemalja koje su među prvima u svetu pravo na abortus proglasile za ustavno pravo.
Očekivano je da će na skupu u Beogradu prolajferi da nam pričaju šta piše u Bibliji. Možda nije loš trenutak da im poručimo: Biblija se može tumačiti na mnogo načina, a Ustav Srbije samo na jedan. Član 63. Ustava Srbije kratak je i jasan: Svako ima pravo da slobodno odluči o rađanju dece.
I tačka.
Organizacija “Savez za život”, jedna od organizatora samita, na svom sajtu, baš u najavi ovog događaja, iznosi apsolutno lažan podatak o tome da se u Srbiji polovina trudnoća namerno prekine. Prema podacima Instituta “Milan Jovanović Batut” (najsvežiji su za 2019. godinu) u Srbiji je obavljen 13.901 nameran prekid trudnoće, dok su registrovana 62.372 porođaja.
Naravno, prolajferi vole da naduvavaju broj abortusa, pa se njihove “procene” kreću od 40.000 do 250.000. Uz to i lažu kako privatne klinike ne prijavljuju izvršene prekide trudnoće. Hajde onda da malo računamo: u privatnim klinikama ova intervencija košta oko 300 evra. Ako se u Srbiji zaista obavi 250.000 abortusa godišnje, to je 75 miliona evra. Samo od abortusa… Da je tako, srpski ginekolozi bi bili milioneri, a znamo da nisu. Dakle, dokazana laž, idemo dalje…
Međunarodni samit “Za život” biće održan u istoj nedelji kada se u Beogradu održava manifestacija “Dani porodice”. Te “Dane porodice” smislili su na zajedničkom sastanku u februaru ove godine patrijarh Porfirije i gradonačelnik Beograda Aleksandar Šapić. Već za 7. maj je najavljeno nekakvo porodično voženje bicikala po Novom Beogradu, a onda nas očekuje niz događaja koji nisu nužno povezani sa ovim belosvetskim samitom. Ipak, zanimljivo je da su oba događaja najavljena u februaru i da se održavaju u istoj nedelji maja. Još je zanimljivije sve to povezati sa patrijarhovom uskršnjom poslanicom koja se bakće rodno osetljivim jezikom kao najvećim neprijateljem braka i porodice.
Da li smo paranoične ako pomislimo da je neko ispregovarao sa SPC da ćuti o pregovorima sa Kosovom, ali da slobodno poliva po ženama? Da li su nas trampili za Kosovo? Saznaćemo za nedelju-dve.
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve