

Novi broj „Vremena“
Pobuna i defetizam: Ko bi to da digne ruke?
Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati




Predsednik Srbije rekao je da je on doneo odluku o rušenju objekta u Hrecegovačkoj ulici. "Mi se sada suočavamo sa jednom izjavom kojom on zapravo štiti ljude koji su najdirektnije odgovorni", kaže Šabić.
Na dan kad su pre sedam godina maskirane osobe sa „fantomkama“ na glavama u izbornoj noći porušile objekte u Savamali, predsednik Srbije Aleksandar Vučić rekao je da je on lično doneo odluku o rušenju.
Advokat Rodoljub Šabić, koji je u to vreme bio Poverenik za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka, kaže za portal „Vremena“ da je Vučić tako formulisao svoju izjavu, da se ne može reći da je priznao krivično delo, ali da bi tužilaštvo trebalo da zatraži informacije od njega ko su „kompletni idioti“, kako je on tada nazvao ljude koji su rušili objekte u Hercegovačkoj i njihove nalogodavce..
“Sa ponosom vam saopštavam”
Upitan na konferenciji za novinare o tome ko su kompletni idioti koji su rušili u Savalami, Vučić je prkosno odgovorio da je on sam doneo tu odluku.
„Sa ponosom vam saopštavam, ja sam bio čovek koji je doneo odluku da se ruše protivpravne udžerice u kojima su neki pravili ekstraprofit za sebe i da se gradi Beograd na vodi. Ja negativno rođen, otac kriminalaca, brat kriminalaca, zlikovac i zločinac, fašista, radikalski nepomenik, ja. A kompletni idioti su oni koji me nisu poslušali i to sve srušili u sred bela dana i mene pozovu da vozim buldožer da sve srušim i napravimo grad u gradu i ponos nacije“, rekao je Vučić.
Kako je dodao, nadležni organi pokušavaju da utvrde ko su kompletnmi idioti, a ideja je bila idiotksa da to učine tokom noći.
Odluka bez pravnog osnova
Rodoljub Šabić kaže da ne postoji nijedna odredba koja bi funkcioneru ranga kakav Vučić ima danas i kakav je imao 2016. godine davala bilo kakva ovlašćenja da odlučuje o tome šta će da se ruši u Beogradu.
“Nikakva ovlašćenja nije imao da olučuje o rušenju. Da se zaista u po bela dana pojavio sa bagerima i rušio u Savamali, on bi počinio krivično delo. I to ne jedno, nego nekoliko. Mi se sada suočavamo sa jednom izjavom kojom on zapravo štiti ljude koji su najdirektnije odgovorni, za koje je i sam Vučić pre nekoliko godina rekao da su kompletni idioti i da bi trebalo da snose odgovornost. I to što je Vučić danas rekao njih ne oslobađa odgovornosti”, kaže Šabić.
Prema njegovom mišljenju, oni su bez sumnje učinili ne jedno, nego više krivičnih dela.
“Vučićeva izjava ne može da ih amnestira, bilo kao inspiratore, bilo kao organizatore, bilo kao neposredne izvršioce. Po zakonima ove zemlje oni bi morali da snose odgovornost. Iz njegove izjave, tako sročene, ne može se zaključiti da je on bio inspirator te akcije koja se desila, kako god stvari u suštini stajale. On je doneo odluku. Ne znamo šta to tačno znači. To zvuči apsurdno i samo po sebi nije krivično delo. U pitanju je situacija u kojoj funkcioner najvišeg ranga donosi odluke koje bez sumnje nisu u njegovoj nadležnosti. To je pre svega pitanje političke odgovornosti, pitanje koje bi trebalo da se otvori u parlamentu. A što se tiče tužilaštva, ono bi trebalo da zatraži informacije o kompletnim idiotima”, smatra Šabić i dodaje da to što Vučić tvrdi da se radilo sa nelegalnim objektima ništa ne menja.
Danas se navršava sedam godina od kako je u noći između 24. i 25 aprila 2016. porušen ceo kvart u Beogradu.
B.G./FoNet
Čitajte dnevne vesti, analize, komentare i intervjue na www.vreme.com


Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati


Može se reći da su izbori koji se održavaju u deset lokalnih samouprava – najskuplji lokalni izbori u istoriji svetskog višestranačja. Upregli su naprednjaci sve svoje resurse da bi pobedili na tim izborima, ne bi li održali utisak nepobedivosti. Represija koju svakodnevno sprovode ima pre svega za cilj da stvori percepciju režimske moći i odlučnosti. Bitka se, kako stvari stoje, vodi pre svega na psihološkom planu. Ključno je pitanje da li će utiske koje produkuju naprednjaci uspeti da nametnu većini građana i da im oduzmu svaku nadu da su političke promene moguće


Šta se zaista dešava u poslednjih nedelju-dve na Kosovu? Da li je zaista rešeno pitanje boravišnih dozvola i da li je uzimanje, odnosno dobijanje kosovskih dokumenata veliki ili mali korak i ka čemu? Da li je srpskoj zajednici na Kosovu išta lakše ili ne? Kako na to gleda, ako uopšte gleda, Brisel? Hoće li Srbija zatvoriti makar jedno pregovaračko poglavlje u okviru onog čuvenog i sve daljeg puta ka članstvu u EU? I kakve veze, ako ikakve, sa tim imaju predlozi Aleksandra Vučića


Status Kosova ostaje centralno pitanje za Srbiju. U takvom kontekstu, dinamika evropskih integracija susednih država dobija poseban značaj. Brza integracija Crne Gore značila bi dodatno razdvajanje političkih tokova u regionu i smanjenje manevarskog prostora Beograda u odnosima sa Evropskom unijom


Naša prva adresa je zgrada iz pedesetih godina – verovatno neokrečena od tada. Gospođa u penziji: “Mi smo aktivisti za studentsku listu. – Izvinite, ja vas ne podržavam.” Entuzijazam blago opada. Ulazimo u sledeću zgradu. Građena je kasnih sedamdesetih, fasada je od betona i crvene cigle, osam spratova, bez lifta. “Oooo, pa gde ste vi meni, znam sve, vidimo se na glasanju”
Propagandne strategije režima
Ima li pobunjeno društvo razlog za defetizam Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve