

Crowdfunding
Podrži „Vreme“, podrži pravo novinarstvo
„Vreme“ zavisi samo od vas, jer je čvrsto rešilo da ne pravi trule kompromise. Zato smo pokrenuli crowdfunding kampanju. Uključite se u važan posao očuvanja nezavisnog novinarstva




Tek kada rasformiramo propagandnu mašineriju mržnje i nasilja, stičemo preduslove da zajedno sa građanima gradimo pravednu, bezbednu, demokratsku i ekološki čistu Srbiju. Srbiju slobodnih medija i slobodnih ljudi. Srbiju samostalnog tužilaštva i nezavisnog sudstva. Srbiju u kojoj se vlast deli, smenjuje, kontroliše i ograničava. Zemlju koja pripada građanima, a ne jednom čoveku i njegovim “kumovima”


Ove nedelje opozicija je predala Vučiću zahtev za održavanje vanrednih parlamentarnih izbora. Trudićemo se da čitavu evropsku opoziciju okupimo na jednoj listi. Embrion šireg opozicionog okupljanja u budućnosti je savez koji čine Zajedno, DS i Srce jer pokazuje na delu ono o čemu svi govore: ukrupnjavanje, zajedničko delovanje i saradljivost. Dovoljno za početak.
Mnogo prijatelja me je pitalo: odakle sada ideja da izbori budu raspisani što pre? Zato što građani više ne mogu da čekaju, zato što je vreme da hitno zaustavimo ovu inflaciju nasilja, inflaciju cena, inflaciju otimačine i razaranja institucija. U Srbiji se nikada nije teže živelo. Od samovozećih automobila koji su nam nuđeni prošle nedelje, stvar se svela na pojeftinjenje parizera. I to samo onog ortačkog. Parizer je paradigma Vučićeve politike. Sastavljen od svakakvih restlova, nezdrav, teško se vari i loše utiče na decu, ali se redovno služi u vrtićima i bolnicama. Ako želimo da budemo zdravi, vreme je ga izbacimo iz naših frižidera.
Zahtevi protesta “Srbija protiv nasilja” se nakon izbora odmah moraju ispuniti, a to traže i mnogi građani koji glasaju za vlast. Oslobađamo REM. Ukida se nacionalna frekvencija Pinku i Hepiju. Bira se profesionalno rukovodstvo RTS-a, Gašić neće biti ministar. Vulin do tada ionako neće ostati na čelu BIA, već ide u Rusiju, za ambasadora. To je za njega udobno okruženje gde se špijunira opozicija. Zabranjuje se LGBT i nevladin sektor. Likvidiraju se svi kritizeri Putina. Ma snaći će se odlično, kao i njegova Mira Marković.
Tek tada, kada rasformiramo propagandnu mašineriju mržnje i nasilja, stičemo preduslove da zajedno sa građanima gradimo pravednu, bezbednu, demokratsku i ekološki čistu Srbiju. Srbiju slobodnih medija i slobodnih ljudi. Srbiju samostalnog tužilaštva i nezavisnog sudstva. Srbiju u kojoj se vlast deli, smenjuje, kontroliše i ograničava. Zemlju koja pripada građanima, a ne jednom čoveku i njegovim “kumovima”. Za takvu Srbiju se moramo izboriti. To je Srbija kakvu želim da ostavim svojoj deci. U Evropskoj uniji kao deo razvijenog i demokratskog sveta gde se u školu ide po obrazovanje, u bolnicu po ozdravljenje, a u sud po pravdu, dok na pijaci možemo kupiti zdravu i jeftinu hranu.
Čeka nas globalna nestašica hrane, meso će moći da priušte samo bogati, voda će biti najvažniji resurs budućnosti, a mi umesto da se prilagođavamo podivljaloj klimi koja se menja, da zovemo struku u pomoć i planiramo održivi razvoj gradova i prirodnih dobara, da upumpamo ogromne subvencije u poljoprivredu, i u zelenu energiju, da obezbedimo energetsku ali i geopolitičku nezavisnost – mi se bavimo parizerom. Jer nužno je sakriti da bahati fudbaleri ruše istorijske građevine zbog profita – dok se ljudi lancima vezuju za tezgu od koje žive.
Odmah nakon parlamentarnih izbora, dolaze beogradski. Sukob između Vučića i Šapića postaje vidljiv golim okom i taj sukob će biti glavni razlog za pad vlasti SNS-a u Beogradu.
Sa nestrpljenjem iščekujem trenutak kada će sve Šapićeve afere, o kojima sada ćute policija i tužilaštvo, biti izručene na njega preko Vučićevih “blatoida”. Kao kada Cezar okrene palac nadole. To će biti veselo.
Šapić, na snimku koji je čula cela Srbija, preti samohranoj majci da je njen i život njene dece ugrožen. Čovek koji gradi kuću bez dozvole u gradu gde mu je najvažniji posao da zaustavi nelegalnu gradnju, čovek koji je od državnih organa sakrio svoje račune u stranim bankama i vilu u Trstu, čovek čiji saradnici u snimljenim razgovorima nameštaju tendere. I na kraju, čovek koji je spreman da fizički ugrozi bezbednost nečije dece – u mojoj Srbiji – taj čovek ne može da bude gradonačelnik.
Pre neki dan me zaustavila starija gospođa u Maksiju na Cvetnom trgu i pita me: zašto se svađaš sa Ćutom? Objasnio sam joj da se ja ne svađam. Razlog je jednostavan. Vaspitan sam tako da se sa prijateljima, pa makar i bivšim, ne prepucavam u medijima, što očito nije slučaj sa njim. Pita me šta je sa tom Fejsbuk stranicom? Odgovaram da će se pravi razlog njegovog izlaska iz stranke uskoro videti, a da je stranica ugašena i da će se vratiti prvobitnoj nameni. Biće glasilo građanskog i ekološkog aktivizma, a ne samo jednog aktiviste. Eto, deco, samo nemojte da se svađate, sa tom smo se rečenicom rastali uz stisak ruke.


„Vreme“ zavisi samo od vas, jer je čvrsto rešilo da ne pravi trule kompromise. Zato smo pokrenuli crowdfunding kampanju. Uključite se u važan posao očuvanja nezavisnog novinarstva


Antirežimski blok veoma dobro stoji u Sevojnu, Boru, Kuli, Bajinoj Bašti i Aranđelovcu. Nešto je slabiji u Smederevskoj Palanci, Kladovu, Majdanpeku, Knjaževcu i Lučanima. Manje zbog toga što se nije baš najbolje organizovao, više usled visoke startne pozicije režima u pojedinim delovima zemlje – analitičari kažu da je SNS najmanje oslabio na jugu i istoku Srbije


Kada vlast ignoriše posledice svojih odluka, ne samo da zanemaruje sadašnje žrtve, nego i stvara kulturu u kojoj svaka buduća katastrofa postaje legitimna


Slučaj u kome se patrijarh Porfirije (na slici) suočava sa mogućnošću da protiv njega bude pokrenut postupak zbog mobinga – koji je u krajnjoj suprotnosti sa hrišćanskim vrednostima – ostavio je gorak utisak u delu javnosti u Srbiji, najpre među onima koji, ruku na srce, naivno veruju da se takve stvari u Crkvi ne događaju. Međutim, poznavaoci crkvenih prilika odavno znaju da su slučajevi mobinga nad sveštenicima koji izađu u javnost nažalost samo vrh ogromnog ledenog brega o kojem se malo govori


U kojoj meri su istinite informacije da se Vojska Srbije ozbiljno “bilduje” oružjem? Čemu služi jačanje oružanih kapaciteta i, samim tim, kakve se poruke šalju za unutrašnju upotrebu, a kakve su poruke namenjene okruženju? Da li vojna saradnja Zagreba, Tirane i Prištine zaista plaši režim i Vučića ili je sve to predstava koja hrani sujetu jednog čoveka? Zašto se u ovom tenutku preko prorežimskih medija tendenciozno plasira vojna “moć”, kakva je korelacija ovog propagandnog paketa sa izborima, a kakva je u širem kontekstu geopolitičkih prilika? Na ova pitanja odgovaraju Vojkan Kostić, Petar Bošković i Boško Jakšić
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve