
Novi broj „Vremena“
Rat oko KK Partizan: Između režima i navijača
Tuče na tribinama, režimski napadi na partijskog saborca Ostoju Mijailovića, navijačko negodovanje… „Vreme“ istražuje šta se dešava oko košarkaškog kluba Partizan
Foto: Jadranka Ilić/Tanjug
Tek kada rasformiramo propagandnu mašineriju mržnje i nasilja, stičemo preduslove da zajedno sa građanima gradimo pravednu, bezbednu, demokratsku i ekološki čistu Srbiju. Srbiju slobodnih medija i slobodnih ljudi. Srbiju samostalnog tužilaštva i nezavisnog sudstva. Srbiju u kojoj se vlast deli, smenjuje, kontroliše i ograničava. Zemlju koja pripada građanima, a ne jednom čoveku i njegovim “kumovima”

Ove nedelje opozicija je predala Vučiću zahtev za održavanje vanrednih parlamentarnih izbora. Trudićemo se da čitavu evropsku opoziciju okupimo na jednoj listi. Embrion šireg opozicionog okupljanja u budućnosti je savez koji čine Zajedno, DS i Srce jer pokazuje na delu ono o čemu svi govore: ukrupnjavanje, zajedničko delovanje i saradljivost. Dovoljno za početak.
Mnogo prijatelja me je pitalo: odakle sada ideja da izbori budu raspisani što pre? Zato što građani više ne mogu da čekaju, zato što je vreme da hitno zaustavimo ovu inflaciju nasilja, inflaciju cena, inflaciju otimačine i razaranja institucija. U Srbiji se nikada nije teže živelo. Od samovozećih automobila koji su nam nuđeni prošle nedelje, stvar se svela na pojeftinjenje parizera. I to samo onog ortačkog. Parizer je paradigma Vučićeve politike. Sastavljen od svakakvih restlova, nezdrav, teško se vari i loše utiče na decu, ali se redovno služi u vrtićima i bolnicama. Ako želimo da budemo zdravi, vreme je ga izbacimo iz naših frižidera.
Zahtevi protesta “Srbija protiv nasilja” se nakon izbora odmah moraju ispuniti, a to traže i mnogi građani koji glasaju za vlast. Oslobađamo REM. Ukida se nacionalna frekvencija Pinku i Hepiju. Bira se profesionalno rukovodstvo RTS-a, Gašić neće biti ministar. Vulin do tada ionako neće ostati na čelu BIA, već ide u Rusiju, za ambasadora. To je za njega udobno okruženje gde se špijunira opozicija. Zabranjuje se LGBT i nevladin sektor. Likvidiraju se svi kritizeri Putina. Ma snaći će se odlično, kao i njegova Mira Marković.
Tek tada, kada rasformiramo propagandnu mašineriju mržnje i nasilja, stičemo preduslove da zajedno sa građanima gradimo pravednu, bezbednu, demokratsku i ekološki čistu Srbiju. Srbiju slobodnih medija i slobodnih ljudi. Srbiju samostalnog tužilaštva i nezavisnog sudstva. Srbiju u kojoj se vlast deli, smenjuje, kontroliše i ograničava. Zemlju koja pripada građanima, a ne jednom čoveku i njegovim “kumovima”. Za takvu Srbiju se moramo izboriti. To je Srbija kakvu želim da ostavim svojoj deci. U Evropskoj uniji kao deo razvijenog i demokratskog sveta gde se u školu ide po obrazovanje, u bolnicu po ozdravljenje, a u sud po pravdu, dok na pijaci možemo kupiti zdravu i jeftinu hranu.
Čeka nas globalna nestašica hrane, meso će moći da priušte samo bogati, voda će biti najvažniji resurs budućnosti, a mi umesto da se prilagođavamo podivljaloj klimi koja se menja, da zovemo struku u pomoć i planiramo održivi razvoj gradova i prirodnih dobara, da upumpamo ogromne subvencije u poljoprivredu, i u zelenu energiju, da obezbedimo energetsku ali i geopolitičku nezavisnost – mi se bavimo parizerom. Jer nužno je sakriti da bahati fudbaleri ruše istorijske građevine zbog profita – dok se ljudi lancima vezuju za tezgu od koje žive.
Odmah nakon parlamentarnih izbora, dolaze beogradski. Sukob između Vučića i Šapića postaje vidljiv golim okom i taj sukob će biti glavni razlog za pad vlasti SNS-a u Beogradu.
Sa nestrpljenjem iščekujem trenutak kada će sve Šapićeve afere, o kojima sada ćute policija i tužilaštvo, biti izručene na njega preko Vučićevih “blatoida”. Kao kada Cezar okrene palac nadole. To će biti veselo.
Šapić, na snimku koji je čula cela Srbija, preti samohranoj majci da je njen i život njene dece ugrožen. Čovek koji gradi kuću bez dozvole u gradu gde mu je najvažniji posao da zaustavi nelegalnu gradnju, čovek koji je od državnih organa sakrio svoje račune u stranim bankama i vilu u Trstu, čovek čiji saradnici u snimljenim razgovorima nameštaju tendere. I na kraju, čovek koji je spreman da fizički ugrozi bezbednost nečije dece – u mojoj Srbiji – taj čovek ne može da bude gradonačelnik.
Pre neki dan me zaustavila starija gospođa u Maksiju na Cvetnom trgu i pita me: zašto se svađaš sa Ćutom? Objasnio sam joj da se ja ne svađam. Razlog je jednostavan. Vaspitan sam tako da se sa prijateljima, pa makar i bivšim, ne prepucavam u medijima, što očito nije slučaj sa njim. Pita me šta je sa tom Fejsbuk stranicom? Odgovaram da će se pravi razlog njegovog izlaska iz stranke uskoro videti, a da je stranica ugašena i da će se vratiti prvobitnoj nameni. Biće glasilo građanskog i ekološkog aktivizma, a ne samo jednog aktiviste. Eto, deco, samo nemojte da se svađate, sa tom smo se rečenicom rastali uz stisak ruke.

Tuče na tribinama, režimski napadi na partijskog saborca Ostoju Mijailovića, navijačko negodovanje… „Vreme“ istražuje šta se dešava oko košarkaškog kluba Partizan

Najmoćniji čovek u državi, Aleksandar Vučić, potpuno je nemoćan pred Dijanom Hrkom, ožalošćenom ženom čija je pojava još ogolila čemu služi Ćacilend. To je naslovna tema novog „Vremena“

Odluka Dijane Hrke da stupi u štrajk glađu mora se posmatrati u dva konteksta, ljudskom i političkom. Sa ljudske strane, apsolutno svako ko stoji uz nju želi da prekine štrajk glađu i da sačuva zdravlje. Sa političke strane, njen potez je nešto na šta Aleksandar Vučić nema odgovor

Na početku je propagandno-bezbednosni kamp u Pionirskom parku bio mesto “studenata koji žele da uče”, a sada ga Vučić naziva “ostrvom slobode”. Ispada da vlast kreće u oslobađanje države. Od koga? Pa valjda od studenata i građana, nikog drugog

Veliki režimski poraz je i to što su građani, zajedno sa studentima, politički sazreli – bar ogromna većina njih. To se videlo se u Novom Sadu, čulo iz izjava građana i studenata. Sve je manje onih nestrpljivih koji očekuju da se nešto može tokom jedne noći ili jednog dana promeniti. Cilj je blizu, ali valja do njega još tabanati, sve sa ranjenim nogama. Oni studenti koji su sa od žuljeva krvavim čarapama umarširali u Novi Sad simbolički su pokazali da odlučnost postoji i da ih ništa ne može zaustaviti
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve