Bojkot Srba
Referendum na severu Kosova završen mirno i bez glasača
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
Čak 61 procenat Roma nema osnovnu školu, dok je visokoobrazovano tek 0,3 odsto. Svega 14 odsto Roma živi duže od 65 godina. To ukazuje na potrebu za podrškom u obe oblasti, i obrazovanja i zdravstva
Odabir studenata koji će ove godine biti stipendisti Programa stipendiranja obrazovanja romskih studenata u oblasti zdravlja okončan je ovog meseca. Od 97 stipendista koji su odabrani, njih 35 su studenti, dok ostatak čine srednjoškolci koji pohađaju srednje škole iz oblasti zdravstva.
Ovaj program, o kom je „Vreme“ već pisalo (videti br. 1119), realizuju Fondacija za otvoreno društvo Srbija i Fondacija za otvoreno društvo iz Mađarske, u okviru Programa javnog zdravlja u saradnji sa Stipendijskim programom Romskog obrazovnog fonda. Program je namenjen pripadnicima romske nacionalne manjine koji završavaju osmi razred osnovne škole i žele da upišu srednju školu u oblasti medicine, farmacije, stomatologije i drugih zdravstvenih oblasti, kao i srednjoškolcima koji se obrazuju na privatnim i državnim srednjim školama i studentima koji studiraju po bolonjskom principu na privatnim i državnim akreditovanim visokim školama i fakultetima u oblasti medicine, farmacije, stomatologije i drugih zdravstvenih oblasti. Ovo je treća godina sprovođenja programa, koji se, osim u Srbiji, sprovodi u Rumuniji, Bugarskoj i Makedoniji. Stipendija iznosi oko 2000 evra godišnje.
Prema mišljenju realizatora projekta, povećanje broja medicinskih radnika romske nacionalnosti jedan je od najefikasnijih načina borbe protiv diskriminacije i kršenja ljudskih prava u oblasti zdravlja. Pretpostavka je da će pripadnici romske zajednice, znajući da u medicinskim službama postoje i stručnjaci romske nacionalnosti, biti spremniji da u većoj meri traže i ostvaruju svoja prava u oblasti zdravlja. Prema rečima Jelene Savić, koordinatorke projekta, po popisu iz 2002. godine, u Srbiji živi 108.000 Roma. Čak 61 procenat njih nema ni osnovnu školu, dok je visokoobrazovano tek 0,3 odsto, u odnosu na 6,5 procenata u većinskoj populaciji. Tome treba dodati i činjenicu da je prosečan životni vek pripadnika romske populacije kraći od onog u većinskoj, jer tek 14 odsto Roma živi duže od 65 godina. „To ukazuje na potrebu za podrškom u obe oblasti, i obrazovanja i zdravstva, tako da je cilj ovog programa da pomogne u kreiranju jedinstvenog rešenja za oba problema“, kaže Savićeva.
Program čine četiri komponente koje sprovode partnerske organizacije i institucije. Selekciju i dodelu stipendija kandidatima koji su upisani u srednje škole, visoke škole i fakultete u oblasti medicine, farmacije i stomatologije obavlja Romski obrazovni fond. Medijsku kampanju ovog programa, distribuciju informacija o mogućnosti konkurisanja, obimu i uspehu programa široj javnosti, nadležnim vlastima i potencijalnim korisnicima osmišljava i sprovodi Medija centar iz Beograda. Tu je i tutorska komponenta, čija je funkcija pružanje pomoći kandidatima u pripremi prijemnih ispita za fakultete. U okviru ove komponente uspostavljena je saradnja sa najrelevantnijim institucijama obrazovanja u oblasti medicine koje sprovode pripremne kurseve da bi se olakšao upis korisnicima stipendije na njihove studijske programe. Izbor stručnjaka koji mogu biti mentori korisnicima i koji bi ih vodili i pružali im pomoć u akademskom i profesionalnom smislu, što bi doprinelo povećanju broja mladih Roma i Romkinja u medicinskim strukama, a time i poboljšanju pristupa zdravstvenim uslugama celokupnoj romskoj zajednici, organizuje Škola javnog zdravlja i zdravstvenog menadžmenta pri Medicinskom fakultetu u Beogradu. Trening u oblasti javnog zagovaranja u vidu škole na kojoj će se raditi na ličnom razvoju, jačanju liderskih veština, upoznavanju korisnika sa procesom javnog zagovaranja u oblasti zdravlja, informisanju o pravu na zdravlje, specifičnostima romske kulture i tradicije, a što bi doprinelo stvaranju mreže eksperata romske nacionalnosti u oblasti zdravlja koja bi bila važan partner u razvoju i implementaciji javnih politika i šire u sprovođenju procesa inkluzije, sprovodi Udruženje romskih studenata iz Novog Sada.
Mentorska komponenta, možda najdragocenija u projektu, ima funkciju da stipendistima koji studiraju omogući lakši prolazak kroz proces obrazovanja. Profesorka Snežana Simić, koordinatorka mentorske komponente ističe da su ona i njeni saradnici naročito ponosni na stalno povećanje broja studenata koji ulaze u program: „Prve godine je ih je bilo desetak, druge dvadeset, a evo, sada, u trećoj godini programa, imamo 35 studenata.“ Ona kaže da se svaki mentor stara o dvoje studenata, pomaže im u pedagoškom smislu, u pripremi ispita, kod zakazivanja konsultacija i, ako se za to odluče, i u naučno-istraživačkom radu. „Ipak, studije medicine su teške, pa se studenti retko odlučuju za naučna istraživanja iz prostog razloga što učenje i priprema ispita zahtevaju mnogo truda i vremena“, kaže profesorka Simić. Mentori pomažu studentima i u javno-zdravstvenim aktivnostima, jer je dobar deo studenata aktivan i u romskim nevladinim organizacijama. Mentori su profesori, docenti, asistenti i saradnici u nastavi na fakultetima zdravstvenih struka u Beogradu, Nišu, Kragujevcu i Novom Sadu. Rade po jasno definisanim pravilima, pa je viđanje sa studentima obavezno bar jednom nedeljno, a strogo je preporučeno i šest do osam kontakata drugim sredstvima komunikacije. Prema rečima Snežane Simić, vrlo je važno da mentori budu aktivno angažovani, a oni među njima koji svoje zadatke u programu prosto odrađuju, bivaju isključeni iz programa i zamenjeni drugima.
Što se tiče prolaznosti studenata koji su obuhvaćeni ovim programom, u proseku ne odudaraju od većinske studentske populacije, jer je oko dve trećine njih uspelo da bez većih problema pređe u narednu godinu. „Zbog težine studija, događa se da neki od njih padnu godinu, zbog čega ispadaju iz programa, ali naši mentori nastavljaju da rade i sa njima“, kaže Snežana Simić i dodaje da je veliki broj studenata upisan i zahvaljujući afirmativnoj meri Vlade Srbije, iako je to prepušteno slobodnoj proceni dekana fakulteta: „Iako ti studenti nisu naši stipendisti, uspeli smo da sa dekanima postignemo dogovor da budu primljeni na studije u onim slučajevima gde su položili prijemni, ali su ostali ispod crte. Nadamo se da ćemo uspeti da postignemo dogovor da svi romski studenti koji su položili prijemne ispite budu primljeni na studije.“
Jedan od stipendista, student treće godine medicine, Damir Bahtijarević, kaže da je stipendiju dobio iz drugog pokušaja i da je ona ogromna pomoć u studijama: „Suma je velika, omogućava mi kupovinu svih potrebnih knjiga i materijala, tako da sam pošteđen brige kada je reč o tome. U isto vreme, stipendija deluje na mene podsticajno, jer me obavezuje da budem sve bolji i bolji, kako bih ostao u programu.“ On dodaje da je cilj programa da oformi nešto što bi se moglo nazvati „romskom elitom“, koja će kasnije moći da bude aktivna u sopstvenom okruženju: „Drago mi je što je romskih studenata sve više, jer ćemo sutra moći da pomognemo svom narodu.“
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve