Nakon perioda ćutanja, reforma visokoškolskog obrazovanja je ponovo stavljena na dnevni red. Datum provere učinjenog u poslednjih godinu dana neumitno se približava, a zakon koji bi trebalo da reguliše celu oblast još nije došao pred poslanike
Novopostavljeni ministar prosvete i sporta dr Slobodan Vuksanović, u obraćanju medijima krajem oktobra, najavio je formiranje radne grupe za izradu predloga zakona koja bi svoj posao trebalo da završi do kraja ove ili početka iduće godine. Kako je on objasnio, na čelu te grupe biće novi rektor Univerziteta u Beogradu, dr Dejan Popović. U radu te grupe će učestvovati, pored predstavnika Ministarstva prosvete i univerziteta, i predstavnici studenata. Samo dva dana ranije, zamenik ministra dr Milan Brdar, na zvaničnom sastanku predstavnika Ministarstva i rektora Univerziteta koji je održan na Zlatiboru, izjavio je prilično arogantno da imena članova radne grupe neće biti otkrivena jer je to diskreciono pravo Ministarstva, te da se u međuvremenu to ne tiče javnosti ni studenata.
Ovakav stav je u skladu s rečima Gorana Bogunovića, predsedavajućeg Izvršnog odbora Studentske unije Srbije, koji se u razgovoru za „Vreme“ požalio da je Ministarstvo prosvete u vreme prethodnog ministra najavljivalo razne stvari, te da se radilo „nedemokratski i u najvećoj meri iza zatvorenih vrata“, te da šira javnost i zainteresovane strane nisu imale uvid u njegov rad. Iako novi ministar obećava da će zakon biti usvojen u naznačeno vreme, Bogunović sumnja u to jer po zakonu javna rasprava o predlogu zakona treba da traje najmanje tri nedelje. Tek posle tog perioda zakon ulazi u skupštinsku proceduru, kada počinju rasprave o predloženim amandmanima. Po njemu, teško da će taj proces biti završen pre proleća, a istovremeno je i sam opstanak vlade do tog perioda pod znakom pitanja.
PRAVNISTATUS: Dejan Popović je na zlatiborskom sastanku izjavio da je postignut konsenzus oko većine spornih pitanja, kao i da su se svi prisutni složili s tim da se u budući predlog zakona uvrsti član po kome će fakulteti zadržati status pravnog lica. Popović veruje da će se naći razumevanja za tu našu specifičnost na prolećnoj konferenciji u Bergenu (Norveška), na kojoj će se videti naš napredak u približavanju evropskom modelu studiranja. S druge strane, dr Srbijanka Turajlić, direktor Alternativne akademske obrazovne mreže, nevladine organizacije koja se bavi reformom visokog obrazovanja, upozorava da su poslati upitnici svim ministarstvima prosvete u Evropi sa pitanjem dokle se stiglo sa sprovođenjem reformi i kakva je dinamika ispunjavanja obaveza do proleća 2005. Ona je takođe upozorila „da je država preuzela obavezu da će do tada uspostaviti nacionalne standarde kontrole kvaliteta, da će svi kursevi imati ECTS bodove, da će biti razrađena procedura po Lisabonskoj konvenciji za priznavanje kvalifikacija i da će biti stvoren zakonski okvir po kome će sledećeg septembra ove studije u ovoj zemlji imati dva ciklusa. Ništa od toga nije urađeno. „Što se tiče pravnog statusa fakulteta, ona smatra da „zahtev za zadržavanje statusa pravnog lica pojedinačnih fakulteta nije opravdan“. Takođe dodaje da u prilog njenom mišljenju ide i to da takva organizacija univerziteta ne postoji nigde u Evropi. „Ipak, s jedne strane mogu i da razumem Dejana Popovića jer je to način da se sačuva mir u kući.“ Ovakav slučaj nije i na privatnim univerzitetima, na kojima malobrojni fakulteti nemaju status pravnog lica u okviru moćnog univerziteta. Srbijanka Turajlić to vidi kao prednost privatnih fakulteta „jer oni prave program iz početka, po svetskim standardima, pa tek onda angažuju profesore koji će to da predaju, dok je na državnim fakultetima situacija obrnuta – postoji skup nastavnika koji samoupravnim odlučivanjem na veću pravi program, a svako sebe želi da vidi u tom programu bez obzira je li to što on želi da predaje potrebno ili ne. Studije na privatnim fakultetima jesu kompatibilne sa svetskim, ali to ipak ne znači nužno da su privatni fakulteti kvalitetni, to zavisi od onoga ko vodi fakultet i njegovog uspeha u formiranju stalnog nastavničkog jezgra. Dakle, ne verujem da fakultet može biti kvalitetan ako 70 odsto ljudi nisu na njemu stalno zaposleni i ne provode na njemu minimum osam sati dnevno.“
NOVA TURA: Ministar Vuksanović
DVOSTEPENESTUDIJE: Na državnim fakultetima profesori su u obavezi da nedeljno održe samo četiri časa, objasnio je mr Dragoljub Martinović, direktor Više elektrotehničke škole, dodajući da je na evropskim univerzitetima minimum dvostruko veći – 8 časova. Srbijanka Turajlić je pohvalila više škole rekavši da „one poštuju u potpunosti principe iz Bolonje vezane za strukturu studija i bodove. Kontrolu kvaliteta verovatno niko ne poštuje zato jer još ne postoje standardi u tom području.“ Ovom prilikom treba razjasniti da je diploma prvog stepena strukovna a diploma drugog stepena naučna. Te diplome, po rečima profesorke Turajlić, trebalo bi da budu ravnopravne i nijedna zemlja nije dovoljno bogata da školuje više naučnika nego stručnjaka koji će imati odmah primenljiva znanja.
Takođe je pomenuto da u Evropi ovi procesi traju od 1988. godine i da je bilo otpora koji, slično kao i ovde, nisu bili grupni i institucionalni, već pojedinačni. Prema rečima profesorke Turajlić, najviše otpora dolazi sa pravnih fakulteta čiji bivši studenti i profesori imaju uticaj na sve dosadašnje vlade. Ona još tvrdi da njima odgovara statusquo pre svega iz finansijskih razloga. Na pravnom fakultetu nejednak je status samofinansirajućih i budžetskih studenata tako da se ne održava nastava za samofinansirajuće studente zbog prevelikog broja upisanih studenata. Jedan broj njihovih profesora uporno se trudi da do reforme uopšte i ne dođe, pa njihova komisija za reformu predlaže da izjednače status za budžetske i samofinansirajuće studente što su već obavezni po zakonu. Ali to je još uvek samo predlog koji tek treba da izađe na veće. To je u skladu s komentarom Gorana Bogunovića, koji je izjavio da „ako ne budemo imali zakon što pre, biće mnogo više prostora za pogrešna tumačenja na račun studenata, za pogrešna tumačenja kako se reforma sprovodi. Dakle, ako ne budemo imali komisiju, jasne smernice u zakonu i učešće studenata, imaćemo veliki prostor da se suština reformi ne sprovede.“ Bogunović je tu posebno istakao tumačenja pojedinaca po kojima bi bi prvo trebalo smanjiti broj ispitnih rokova i onemogućiti prebacivanje ispita sa jedne na drugu godinu. On je dodao da je sve to na štetu studenata i da se reforma nastavnih planova i programa u takvim tumačenjima uopšte i ne pominje. Poslednji važan događaj u procesu priključivanja evropskoj univerzitetskoj zajednici je dvodnevna konferencija „Visoko obrazovanje u Srbiji na putu ka Evropi – četiri godine kasnije“, održana 29. i 30. oktobra 2004. u Beogradu. Zaključci se odnose na potrebu da se unutar i između univerziteta intenzivnije razmenjuju iskustva sa konkretnih reformskih projekata, na neophodnost jačanja uloge univerziteta u odnosu na fakultete, na potrebu za nastavkom reformi nastavnih planova i načina ocenjivanja te na potrebu za daljim unapređivanjem institucionalne evaluacije i kontrole kvaliteta. Sem poziva Vladi da imenuje svoje predstavnike u Republičkom savetu za unapređenje visokog obrazovanja, učesnici su istakli neophodnost promene stava državnih organa u smislu da obrazovanje u celini, a samim tim i visoko obrazovanje, postane razvojna a ne socijalna kategorija, dugoročna investicija u razvoj i društva i privrede, a ne trošak.
A može i ovako...
Na Višoj elektrotehničkoj školi u Beogradu urađeno je skoro sve što se moglo uraditi bez novog zakona o visokom školstvu. Po rečima Dragoljuba Martinovića, direktora škole, reforme su za njih počele još ’95–’96. godine, kada su oni počeli da uvode bodovni sistem i izborne predmete u nastavu. On dodaje i da su bili među prvima kojima je Ministarstvo prećutno dozvolilo da naplaćuju školarine na novim smerovima, a već dugi niz godina taj novac ulažu pre svega u infrastrukturu. Ova škola danas ima oko 500 brzih internet priključaka u kabinetima i učionicama, satelitsku i kablovsku vezu sa glavnim internet magistralama u šta je uloženo oko milion evra. U nastavi se koristi preko 160 IBM računara dok npr. Elektrotehnički fakultet raspolaže sa samo 40. Takođe, na prijemne ispite dolazi više zainteresovanih nego na Elektrotehnički fakultet. Danas u budžetu VETŠ-a, preko 80 odsto novca potiče iz školarina i već tri godine funkcioniše ECTS sistem bodovanja, uprkos početnim problemima u podeli predmeta. Takođe, pre tri godine je i trajanje studija produženo na 6 semestara, što dozvoljava Zakon o višim školama. U inostranstvu bi ova diploma bila priznata kao diploma prvog stepena, ali to još nije slučaj zato što zakon propisuje da uprkos trogodišnjim studijama, oni imaju pravo da izdaju jedino diplome više škole.
Prisustvo profesora redovno se prati i evidentira tako da su predavači plaćeni proporcionalno učinku i vremenu provedenom na poslu. Pri tom, predviđeno minimalno vreme provedeno u školi je sto sati, mnogo duže nego na većini fakulteta, a bez čega predavač ne može biti isplaćen.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Svi Vučićevi izbori
17.april 2024.Đorđe Vukadinović, glavni urednik Nove srpske političke misli
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
“Za građane Republike Srpske bilo bi poražavajuće da im negiranje ratnih zločina bude preovlađujući detalj za političko opredjeljivanje”, kaže za “Vreme” predsjednik Helsinškog odbora iz Bijeljine Branko Todorović. “Valjda mogu vidjeti kuda ih je ta demagoška i šovinistička retorika dovela – u bijedu, siromaštvo, odlazak. Oni moraju shvatiti da vlast takvom retorikom želi da udalji pažnju javnosti od enormne korupcije, nedostatka novca i lošeg funkcionisanja institucija RS”
Malograđanski strahovi i interes kriminalaca drže marihuanu u ilegali. Borba protiv trave je i pogrešna i bizarna, kako pokazuje slučaj Sergeja Trifunovića
Fraze „izbora neće biti“ ili „aktivni bojkot“ dobre su za gusle u grupama istomišljenika na društvenim mrežama, ali nisu politika. Ona se vodi neumornom borbom za svaki glas u svakom gradu i selu. Nema drugog načina
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!