Bojkot Srba
Referendum na severu Kosova završen mirno i bez glasača
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
"Kada kažemo ‘puna saradnja’, onda pod tim podrazumevamo saradnju kakvu vidi Tribunal. Nas ne interesuje šta o tome kažu vaši političari. Kada nam iz Haga budu rekli da puna saradnja postoji, mi ćemo to prihvatiti kao činjenicu"
„VREME„: Vi uskoro odlazite, ali ste u Beogradu, praktično, od trenutka kada je ova zemlja načinila prve korake ka Evropi. Osetili ste euforiju nakon promena u oktobru 2000, ali ste bili ovde i kada je komesar Kris Paten ocenio našu zemlju kao „tragičan slučaj„. Da li možete da navedete momenat kada se euforija pretvorila u zamor, kada su Srbija i Crna Gora posustale na putu ka Evropi?
DžEFRI BARET: Da, tačno je da sam tu od oktobra 2000, i dobro se sećam euforije. I za nas je to bio čudesan događaj. Mi, iz međunarodne zajednice, tome smo se nadali, ali niko, takoreći, nije smeo da poveruje da će do promene doći. Želeli smo da damo sve od sebe da Srbija ponovo stane na svoje noge, i dali smo ogromnu pomoć. Zaista su u početku reforme napredovale neverovatnom brzinom, pre svega u ekonomskoj sferi. Nažalost, reforme pravosuđa, policije i institucija, čak ni od početka, nisu ni izbliza išle istom brzinom. Ali, zemlja je neverovatno brzo obnovila veze sa susedima, na tom planu je zaista postignut veliki uspeh. Ali, nakon godinu i po dana, ovi procesi su počeli da se usporavaju, što je prilično tipično za zemlje u tranziciji. Tada smo bili zabrinuti što taj voz usporava, ali smo ubrzo svi bili duboko uzdrmani tragičnom pogibijom premijera Đinđića. Za sve nas je to bio poziv na uzbunu – zemlja koja je do tada napredovala odjednom se suočila sa mračnim snagama iz prošlosti. Pa, opet, vlasti su, uz sve manjkavosti, preduzele odlučnu akciju da zemlju održe na pravom putu.
Ali, na izborima u decembru ponovo je proradio alarm, zbog uspeha radikala na izborima. Očigledno, ni demokratske snage, uz svu pomoć međunarodne zajednice, nisu bile dovoljne da se veliki deo stanovništva privoli za reforme koje će zemlju odvesti u EU. Dobro je što je Tadić pobedio na izborima, ali čekaju nas novi, i ne smemo da se opustimo. Bilo bi jako loše kada bi radikali ponovo osvojili vlast. To vam je nalik na čudovište iz Loh Nesa, koje malo-malo diže glavu iz vode. Ali, zadovoljni smo što je pobedio predsednik koji se iskreno zalaže za evropske vrednosti, i što predstavnici demokratskih snaga danas zauzimaju sve položaje vlasti, i to je pozitivan signal, kod kuće i u inostranstvu.
Prema tome, ne bih rekao da ste tragična priča.
Svejedno, i dalje je mnogo onih kojima je bliža druga opcija…
Da, i to samo pokazuje koliko je napora neophodno uložiti da se krene tim strmim putem ka EU-u. I tu vlada mora da zapne više, da pokaže šta je sve neophodno da se uradi da se do tog cilja stigne. Ljudi ove zemlje moraju da znaju da je put ka EU-u težak, i vlada mora da se drži principa i vrednosti koje vladaju u EU-u, a koje nisu uvek po volji svim građanima.
Evo primera. Ako nema saradnje sa Tribunalom u Hagu, uprkos neprekidnim upozorenjima sa najviših mesta u vlasti, onda nastaje veoma ozbiljan problem. Mi bismo jako voleli da završimo studiju o izvodljivosti i da započnemo pregovore o Sporazumu o stabilizaciji i asocijaciji. Ali, da bi se to desilo, neophodno je da se reše tri ključna pitanja. Prvo je potpuna saradnja sa Haškim tribunalom, koja je praktično zamrla. A kada kažemo „puna saradnja“, onda pod tim podrazumevamo saradnju kakvu vidi Tribunal. Nas ne interesuje šta o tome kažu vaši političari. Kada nam iz Haga budu rekli da puna saradnja postoji, mi ćemo to prihvatiti kao činjenicu.
Drugo ključno pitanje jeste harmonizacija carinskih stopa između Srbije i Crne Gore, i to je takođe stara priča. A treća velika stvar koju očekujemo je konsolidacija državne zajednice. Tu, priznajemo, ima izvesnog napretka. Ali, državna zajednica je još nedonošče. A ako hoćemo s vama da pregovaramo, želimo da pregovaramo sa državom koja funkcioniše i koja ima učvršćene institucije. A za to je neophodna politička volja. I zato još nismo završili studiju o izvodljivosti.
Ima i onih koji veruju da će saradnja sa Haškim tribunalom biti lakša od usaglašavanja i harmonizacije tarifnih sistema…
Verovatno ih ima, ali za to nema razloga. To je tehničko pitanje. Imate Ustavnu povelju, imate Akcioni plan o zajedničkom tržištu koji su usvojili i vlada i parlament. Pa, poštujte ga! Koliko još da čekamo? Ako političari ovde i u Crnoj Gori gube vreme pričajući o referendumu, i misle da će se stvari tako brže pokrenuti, onda su u zabludi. Srbija i Crna Gora mogu lako napred, pod uslovom da se stvori politička volja da se ispune ova tri uslova koje sam naveo. Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju mogao bi da vam se smeši već za godinu dana. Ali, to sada samo od vas zavisi. Mi ove uslove uporno ponavljamo, a ovde se uporno ništa ne radi po tim pitanjima. Čist gubitak vremena, i zato vaša zemlja zaostaje. Ugledajte se na Hrvatsku. Ona je izvanredan primer.
Motivacija za taj dug put ka EU–u naglo bi porasla ukoliko bi se našim građanima ukinule vize. Koliko smo daleko od toga?
To u potpunosti razumemo. Nažalost, moram da kažem bez uvijanja da to još nije na dnevnom redu. Treba i vi da razumete da je i evropskim zemljama sve teže da liberalizuju vizni režim. Da bi to učinile, neophodne su zaista veoma čvrste garancije da vaša zemlja ispunjava čitav niz kriterijuma. Još je rano da se govori o ukidanju viza.
Mnogo ste putovali po Srbiji i Crnoj Gori, susretali se s najrazličitijim ljudima. Jednom ste čak rekli da su vam tinejdžeri najbolji sagovornici. Koliko jako morate da zažmurite pa da te predele zamislite jednog dana u EU–u?
Istina, mladi jesu bili moji najomiljeniji sagovornici, i ovde sam osetio jednu snažnu vitalnost. Ovo je strašno dinamična zemlja, ali je njena nedavna prošlost bila veoma rđava, i s njom mora da se suoči da bi krenula napred. I ti mladi su me fascinirali, uprkos svoj izolaciji, uprkos tome što nisu mogli da putuju, kod njih postoji ogromna žeđ za znanjem. Zato, ne moram da žmurim da bih vas zamislio u EU-u. Vi ćete biti u EU-u. Ali, vaši lideri moraju snažno da se uključe u tu kampanju.
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve