Ako uporedimo podatke sa izbora na kojima su stranke koje su se zalagale za nezavisnost osvojile oko 200.000 glasova i zahteve po kojima za nezavisnost treba da glasa više od 50 odsto upisanih birača, dolazimo do podatka da bi blok secesionista na referendumu trebalo da osvoji oko 20.000–30.000 glasova više nego što je osvojio na poslednjim izborima
HOĆE LI SE OPET CRNOGORCI PREBROJAVATI: Milo Đukanović
I secesionisti i unionisti u Crnoj Gori slavljenički prihvataju i tumače preliminarno mišljenje Venecijanske komisije o referendumu. U Komisiji se čude kako je Nacrt mišljenja procurio u javnost i ne žele da ga komentarišu. Kažu da je to dokument koji nije za javnost, sve dok u petak 16. decembra na plenarnoj sednici Venecijanske komisije ne bude usvojen. Član Venecijanske komisije Tatjana Mišelova je izjavila da je Komisija pripremila nacrt dokumenta o kojem će se raspravljati na plenarnoj sednici 16. i 17. decembra i da je predviđeno da se tokom rasprave mogu podnositi amandmani.
Informacija o dokumentu Venecijanske komisije, u kojem se daje mišljenje o održavanju referenduma u Crnoj Gori, u toj republici različito se tumači kako u krugu vlasti tako i u redovima opozicije.
Predsednik Crne Gore Filip Vujanović rekao je da je Komisija ukazala na to da je stvar vlasti i opozicije da se dogovore o većini potrebnoj za referendumsku odluku. „Venecijanska komisija donela je odluku, u skladu sa svojim ugledom i dignitetom, i potvrdila da je naš zakon o referendumu u skladu sa standardima međunarodne zajednice. Formalna većina za prihvatanje referendumske odluke morala bi da bude stvar dogovora vlasti i opozicije.“ Vujanović je dodao da očekuje dijalog sa opozicijom.
Iz opozicionog SNP-a kažu da će na plenarnoj sednici Venecijanske komisije objasniti da pravo na izjašnjavanje na crnogorskom referendumu moraju da imaju i državljani Crne Gore koji žive u Srbiji. Srđa Božović, potpredsednik SNP-a, ocenio je, povodom različitih tumačenja „kvalifikovane većine“, da je neophodna izmena postojećeg Zakona o referendumu. „Pažljivim posmatranjem izveštaja može da se izvuče zaključak da dobra praksa i standardi upućuju da takva većina mora da bude jasna i kvalifikovana. Dakle, najmanje 50 odsto plus jedan od svih upisanih birača.“
Dragan Šoć, funkcioner Narodne stranke, mišljenje Komisije tumači kao „uvažavanje zahteva crnogorske opozicije“.
Srđan Darmanović, zamenik člana Venecijanske komisije, rekao je da nije tačno da je Komisija konstatovala da će odluka o crnogorskoj nezavisnosti biti validna samo ako je donese više od polovine birača upisanih u birački spisak. „Tačno je samo to da je konstatovano da na referendumu glasaju samo građani Crne Gore i da o većini relevantnoj za donošenje odluke o nezavisnosti treba da se dogovore vlast i opozicija.“ On je precizirao da su izvestioci, pozivajući se na dosadašnju referendumsku praksu u raznim zemljama, utvrdili da se Crna Gora ne odvaja od teritorije neke zemlje, već samo utvrđuje svoj državni status.
Crna Gora nije deo Srbije, pa da se iz nje izdvaja“. On je kazao da je Venecijanska komisija jasno navela da ne želi da preporučuje većinu potrebnu za donošenje odluke o promeni državnog statusa i da preporučuje da bi trebalo utvrditi neki procenat biračkog tela koji treba da donese validnu odluku.
Venecijanska komisija pozvala je crnogorsku vlast i opoziciju da se dogovore o neophodnoj većini za odluku o crnogorskoj državnoj nezavisnosti, ocenjući da, u slučajevima samoopredeljenja, dosadašnja praksa podrazumeva da odluka na referendumu bude podržana sa najmanje 50 odsto od ukupno upisanih birača.
Spor i tumačenja odnose se na član 39. izveštaja Venecijanske komisije u kome je navedeno da kao „prvo, referendum o nezavisnosti, promeni državnog statusa i svaka druga, uporediva situacija iziskuje, u najmanju ruku, potreban nivo učešća birača; drugo, odluke o samoopredeljenju su u praksi opšteprihvaćene, jer stiču legitimitet, tako što ih podržava više od polovine registrovanih birača.“
Prema važećem Zakonu o referendumu iz februara 2003. godine, za Odluku o nezavisnosti Crne Gore predviđen je cenzus od 50 odsto, plus jedan glas od ukupnog broja upisanih glasača, a odluku donosi prosta većina, što u konkretnom slučaju znači da može da odluči oko 115.000 građana.
Ovim zakonom predviđeno je da građani sa mestom prebivališta van Republike Crne Gore nemaju pravo glasa.
Komisija zaključuje da uslov iz crnogorskog Zakona o referendumu nije u neskladu sa međunarodnim standardima. Ali, Komisija se usprotivila „svakom predlogu da se jednostavno ukloni uslov da najmanje 50 odsto biračkog tela glasa“. Da bi rezultat referenduma bio ispoštovan, Komisija smatra „da bi se političke snage u Crnoj Gori mogle složiti sa promenom postojećih pravila o predloženom referendumu, ili tako što će odobriti veći procenat učešća, ili tako što će podršku za referendumsku odluku tražiti od definisanog procenta izbornog tela“.
U Crnoj Gori je već održan jedan referendum na kome se odlučivalo o državnom statusu, o tome da li Crna Gora treba da ostane deo Jugoslavije, zajedno sa Srbijom. Bilo je to 1. marta 1992. godine. Na tom referendumu od upisanih 421.459 birača glasalo je 66,04 odsto (278.382). „Za“ je glasalo 266.273 (95,65 odsto), a protiv je bilo 8755 (3,14 odsto).
Po poslednjem istraživanju Centra za demokratiju, urađenom u septembru ove godine, na referendum bi izašlo čak 90 odsto građana Crne Gore. Za nezavisnost bi glasalo 41,6 odsto ispitanika, protiv 34,5 odsto, dok 13,8 odsto njih ne zna kako bi glasalo ili nema stav o državnom statusu Crne Gore.
Ukoliko crnogorska vlast i opozicija postignu dogovor da većina potrebna za validnost odluke na referendumu o državnom statusu Crne Gore iznosi 50 odsto plus jedan od ukupno upisanih birača, za crnogorsku nezavisnost biće potrebno oko 220.000 glasova.
Ako uporedimo podatke sa izbora na kojima su stranke koje su se zalagale za nezavisnost osvojile oko 200.000 glasova i zahteve po kojima za nezavisnost treba da glasa više od 50 odsto upisanih birača, dolazimo do podatka da bi blok secesionista na referendumu trebalo da osvoji oko 20.000–30.000 glasova više nego što je osvojio na poslednjim izborima. (Videti tabelu). Naime, na poslednjim parlamentarnim izborima u Crnoj Gori, u oktobru 2002, od oko 456.000 upisanih birača, za stranke koje se zalažu za nezavisnost glasalo je oko 200.000 ljudi.
Poslednji izbori održani u Crnoj Gori bili su predsednički, kada je pravo glasa imalo 458.399 građana. Prethodno su propala dva kruga predsedničkih izbora, jer je zakonom bio predviđen cenzus za uspeh izbora od 50 odsto plus jedan od ukupno upisanih birača.
Skupština Crne Gore ukinula je potom cenzus od 50 odsto za validnost izbora, pa je u trećem pokušaju, 11. maja 2003. godine, za crnogorskog predsednika izabran Filip Vujanović, koji je osvojio 140.731 glasa. Tada je na birališta izašlo 48,5 odsto glasača.
Šta je Venecijanska komisija
Venecijanska komisija osnovana je 10. marta 1990. odlukom Komiteta ministara Saveta Evrope (SE), sa glavnim zadatkom da, posle pada Berlinskog zida, pomogne ekskomunističkim državama u pravljenju ustava koji bi bili u skladu sa standardima Zapadne Evrope.
Danas se bavi i specifičnim ustavnim problemima pojedinih zemalja i ustavnim pravom u opštem smislu. Njen pravi naziv je Komisija za demokratiju putem prava i ona nije političko telo SE-a, već nastoji da pravnim instrumentima uspostavi institucije demokratskog sistema.
Sastavljena je od tzv. nezavisnih pravnih eksperata. U ime SCG njen član je Vojin Dimitrijević, direktor Beogradskog centra za ljudska prava, inače penzionisani profesor Pravnog fakulteta kome ustavnopravna materija nije specijalnost. Dimitrijevićev zamenik je Srđan Darmanović, direktor Centra za demokratiju i ljudska prava.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Svi Vučićevi izbori
17.april 2024.Đorđe Vukadinović, glavni urednik Nove srpske političke misli
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
“Za građane Republike Srpske bilo bi poražavajuće da im negiranje ratnih zločina bude preovlađujući detalj za političko opredjeljivanje”, kaže za “Vreme” predsjednik Helsinškog odbora iz Bijeljine Branko Todorović. “Valjda mogu vidjeti kuda ih je ta demagoška i šovinistička retorika dovela – u bijedu, siromaštvo, odlazak. Oni moraju shvatiti da vlast takvom retorikom želi da udalji pažnju javnosti od enormne korupcije, nedostatka novca i lošeg funkcionisanja institucija RS”
Fraze „izbora neće biti“ ili „aktivni bojkot“ dobre su za gusle u grupama istomišljenika na društvenim mrežama, ali nisu politika. Ona se vodi neumornom borbom za svaki glas u svakom gradu i selu. Nema drugog načina
Predlog koji se našao u Ujedinjenim nacijama da se proglasi dan sećanja na genocid u Srebrenici aktuelna srpska vlast bi morala prva da pozdravi jer bi time pokazala jasan diskontinuitet s režimom Slobodana Miloševića, koji nije uradio ništa da bi genocid u Srebrenici sprečio. Pa zašto to ne čini
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!