Svetska javnost sa zebnjom iščekuje Letnje olimpijske igre, koje će se održati u Tokiju od 23. jula do 8. avgusta ove godine. Zbog rizika od širenja korona virusa, u prestonici Japana na snazi je vanredno stanje, a takmičenja će biti održana bez prisustva publike. Organizatori najskuplje i "najzelenije" Olimpijade ikada pokušaće da gledaocima širom sveta dočaraju makar delić sportske atmosfere putem najnaprednije tehnologije
Kada se u petak 23. jula, tačno u osam sati uveče po lokalnom vremenu, svečanom ceremonijom otvaranja i zvanično označi početak XXXII Letnjih olimpijskih igara u Tokiju, iz mnogih razloga će biti jasno da se svet i dalje nalazi u nadrealnoj fazi. Za početak, blještavi, glanc novi Nacionalni stadion Japana, čija izgradnja je koštala neverovatnih milijardu i četiri stotine miliona dolara, biće sablasno prazan. To će biti najvidljivija posledica odluke japanske vlade da zbog pogoršanja epidemiološke situacije usled širenja delta soja virusa kovid 19 uvede na teritoriji grada Tokija vanredno stanje.
fotografije: ap photoNOVI OLIMPIJSKI STADION U TOKIJU: Sablasna pustoš bez publike
SKUPE I RIZIČNE IGRE
Pre pandemije, Olimpijske igre bile su prilika da Japan, nakon razornog zemljotresa, cunamija i katastrofe u nuklearnoj elektrani Fukušima 2011. godine, ponovo zablista na globalnoj sceni i time ojača svoj nacionalni prestiž i privredni rast. Danas, međutim, sve je ponovo na kocki, a senka od neželjenog ekonomskog i zdravstvenog neuspeha Igara nadvila se nad Zemljom izlazećeg sunca. Posebno jer su i troškovi organizacije najprestižnijeg svetskog takmičenja probili sve granice: naime, procenjuje se da su oni već nadmašili 26 milijardi dolara, što ih čini najskupljim Letnjim igrama u istoriji. Samo njihovo jednogodišnje odlaganje koštalo je skoro tri milijarde dolara.
Organizatori su, takođe, prvobitno očekivali da će za Olimpijske igre biti na raspolaganju približno osam miliona ulaznica, što bi donelo procenjeni prihod od preko 800 miliona dolara. Sada tog prihoda neće ni biti. I lokalni japanski sponzori, koji su investirali preko tri milijarde dolara u prestižni događaj, računali su na prisustvo publike na olimpijskim borilištima. Prošle sedmice je i glavni Nikkei indeks na berzi u Tokiju pao 2,9 odsto, nakon što je japanska vlada donela odluku o vanrednom stanju. Slično su prošle i brojne japanske kompanije, među kojima su pivara Asahi ili sportski proizvođač Asiks.
U poređenju sa drugim razvijenim zemljama, Japan je sa svojih 126 miliona stanovnika do sada imao relativno mali broj od oko 820.000 zaraženih korona virusom i oko 15.000 smrtnih slučajeva. Međutim, proces vakcinacije u toj zemlji teče izuzetno sporo, pa je svega 17 odsto Japanaca do sada primilo obe doze vakcine. Većinom su to ljudi stariji od 65 godina, pa mladi ostaju nedovoljno zaštićeni i podložni virusu.
Iako je japanska vlada pre nekoliko meseci donela odluku da stranim turistima zabrani ulazak u zemlju tokom Olimpijade, ipak će prestonica Japana ugostiti ogroman broj ljudi iz svih krajeva sveta. Više od 70.000 stranih učesnika, olimpijskih i paraolimpijskih takmičara, trenera, osoblja nacionalnih timova i predstavnika medija iz više od 200 zemalja biće prisutno u Tokiju tokom dve sedmice trajanja Igara (vidi „Pod znakom pitanja“, „Vreme“ br. 1581).
ZIKA, EBOLA, KOVID
Sagovornik „Vremena“ Milan Mihajlović, generalni sekretar Evropske federacije za dizanje tegova i službeno lice koje će suditi na predstojećim Olimpijskim igrama, kaže da su restrikcije koje će nadležni u Tokiju sprovoditi tokom trajanja turnira do sada „nezabeležene“ u istoriji najveće svetske smotre sporta.
„Imali smo zika virus tokom trajanja Igara u Rio de Žaneiru 2016, zatim ebola krizu za vreme Olimpijade mladih u Nanđingu u Kini 2014, i uvek je to bilo propraćeno određenim restriktivnim merama nadležnih i pojačanom obazrivošću učesnika“, podseća Mihajlović. „Nikada, međutim, do sada nije bilo ovakvih ograničenja koje će svakako uticati na normalan tok takmičenja“, kaže naš sagovornik.
„Mnogi učesnici već su pozitivni na korona virus, neki sportisti su već u karantinu u japanskoj prestonici, a sva je prilika da će i tokom Igara u Tokiju biti otkriveno još puno novoinficiranih virusom kovid 19“, smatra Milan Mihajlović, kome su ovo druge Olimpijske igre na kojima će biti međunarodni sudija.
Japanski zdravstveni stručnjaci zbog toga već mesecima upozoravaju na moguće rizike, zabrinuti da bi najveća svetska smotra sporta mogla biti katalizator nekontrolisanog širenja virusa u toj zemlji. Odluku o zabrani prisustva gledalaca podržala je i japanska javnost, a nedavna anketa novina „Asahi Šimbun“ pokazala je da čak 64 odsto ispitanika misli da Olimpijske igre, ako već ne mogu da se otkažu, treba da se održe bez gledalaca.
OBORENI REKORDI
Kada su sportski aspekti u pitanju, ovogodišnje Olimpijske igre u Tokiju oboriće nekoliko rekorda, jer će biti održano čak 339 događaja u 33 različite sportske discipline, na 42 borilišta. Nakon dvanaest godina pauze, kao takmičarske discipline vraćaju se bejzbol i softbol, a svoj debi na Olimpijskim igrama ove godine imaće karate, sportsko penjanje, surfovanje, skejtbord i, u Srbiji omiljeni, basket 3 na 3. Naša zemlja će imati 85 predstavnika u Tokiju, što je osetni pad u odnosu na prethodne Igre u Rio de Žaneiru, kada je Srbija imala 103 učesnika, ili u Londonu 2012, kada je našu zemlju predstavljalo čak 115 sportista.
Organizatori obećavaju i da će Olimpijske igre u Tokiju biti „najzelenije ikad“, pošto će energija za ovaj događaj velikim delom biti proizvedena iz obnovljivih izvora, a obilato će biti korišćeni i reciklirani materijali. U olimpijskom selu sportisti će spavati na kartonskim krevetima i prilagođenim dušecima, dok će sve olimpijske medalje biće napravljene od metala iz reciklirane potrošačke elektronike, među kojima i više od šest miliona starih mobilnih telefona.
Olimpijske igre biće, dakle, svedene samo na televizijske prenose. A ti prenosi papreno su koštali vodeće emitere. Američka kompanija En Bi Si univerzal (NBCU) produžila je još u junu 2014. godine sporazum sa Međunarodnim olimpijskim komitetom (MOK), kojim je obezbedila prava na emitovanje letnjih i zimskih Igara od 2022. do 2032. godine – i to na televiziji, internetu i mobilnim uređajima – po ceni od vrtoglavih 7,75 milijardi dolara. Američke televizijske kuće su, inače, jedan su od glavnih izvora prihoda za MOK, a prosečna vrednost naknada za TV prava koje je američka medijska kuća platila MOK-u iznosi 1,275 milijardi dolara po Olimpijadi.
REKLAME I NOVE TEHNOLOGIJE
Magazin „Forbs“ navodi podatak da je En Bi Si, igrom slučaja, prvi put televizijski prenosio Olimpijske igre koje su bile održane upravo u Tokiju 1964. godine, a da su naknade za prava tada iznosile „svega“ 1,5 miliona dolara. Neće, međutim, ni Amerikanci otići praznih džepova iz Tokija. NBCU je, naime, već obelodanio da su unapred prodali reklamni prostor vredan više od 1,2 milijarde dolara brojnim oglašivačima, među kojima su i globalni olimpijski sponzori kao što su Koka-Kola, Viza, Prokter end Gembl, Samsung, Tojota i drugi.
Još nije izvesno da li će vodeći emiter odlučiti da napravi „veštačku buku“, odnosno da prazne tribine nadoknadi zvučnom i računarskom platformom koja bi simulirala prisustvo navijača na borilištima. Za sada je, međutim, sigurno da će ove Igre će biti specifične i po novoj tehnologiji emitovanja, jer će u Japanu prenos ključnih sportskih događaja, poput ceremonije otvaranja i zatvaranja Olimpijskih igara ili udarnih atletskih finala, biti izveden u najnaprednijoj 8K rezoluciji, kako bi se obezbedio maksimalan kvalitet slike.
Učesnicima Igara, ali i nama gledaocima, ostaje samo da verujemo da će, uprkos poteškoćama, onaj čuveni „duh olimpizma“ ipak prevladati, jer ne mogu ni strogi protokoli, niti restrikcije da ponište simbole pobede, fer-pleja i sve one ljudske i sportske vrednosti koje su nebrojeno puta trijumfovale nad brojnim civilizacijskim izazovima starog, ali i novog doba.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Svi Vučićevi izbori
17.april 2024.Đorđe Vukadinović, glavni urednik Nove srpske političke misli
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
“Za građane Republike Srpske bilo bi poražavajuće da im negiranje ratnih zločina bude preovlađujući detalj za političko opredjeljivanje”, kaže za “Vreme” predsjednik Helsinškog odbora iz Bijeljine Branko Todorović. “Valjda mogu vidjeti kuda ih je ta demagoška i šovinistička retorika dovela – u bijedu, siromaštvo, odlazak. Oni moraju shvatiti da vlast takvom retorikom želi da udalji pažnju javnosti od enormne korupcije, nedostatka novca i lošeg funkcionisanja institucija RS”
Malograđanski strahovi i interes kriminalaca drže marihuanu u ilegali. Borba protiv trave je i pogrešna i bizarna, kako pokazuje slučaj Sergeja Trifunovića
Fraze „izbora neće biti“ ili „aktivni bojkot“ dobre su za gusle u grupama istomišljenika na društvenim mrežama, ali nisu politika. Ona se vodi neumornom borbom za svaki glas u svakom gradu i selu. Nema drugog načina
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!