Da li je osnovano stavljati i sposobne i one malo manje sposobne u isti koš? Da li se zaista zapošljavanjem penzionera utiče na veću nezaposlenost mladih ljudi? Da li penzioneri moraju živeti u klišeima – igrati šah, šetati, ne raditi ništa do sudnjega dana (i uglavnom finansirati svoje potomke – u skladu sa mogućnostima)? Ne otpisujmo starije da nas ne otpišu naša deca
U zemljama večite tranzicije, sa sve više izraženim ekonomskim razlikama među stanovništvom, postavlja se pitanje (među tim istim stanovništvom) – da li je opravdano da neko nema posao, a da neko ko je već stekao pravo na penziju može i dalje da legalno radi i da nekom drugom “oduzima posao”?
Ima li ovakvo gledište na stvari realno opravdanje? Naravno da ne. U društvima gde se kolektivna svest formira, hteli priznati ili ne, u skladu sa ekonomskim mogućnostima, lako je naći krivca za nezaposlenost, a to su uglavnom oni nemoćniji – u konkretnom slučaju – penzioneri. Kao što je jednom davno rekao značajni filozof: “Ne određuje svest ljudi njihovo biće, već obrnuto – njihovo društveno biće određuje njihovu svest”. Takođe, imajući u vidu svetske trendove vladanja mladosti i lepote nauštrb iskustva i drugih kvaliteta, i u naše društvo je stigla stigmatizacija starijih ljudi uopšte, što se odnosi i na predstavu o načinu života koji bi trebalo da vode, a koja svakako podrazumeva uzdržavanje od (naročito radnih) aktivnosti. Na sreću, još uvek postoje zakonski propisi koji, osim što štite, predviđaju i mogućnosti za aktivan rad uz naknadu za ovu kategoriju stanovništva.
SVE PO ZAKONU
Ova tema je poslednjih godina veoma mnogo obrađivana, kako u stručnim krugovima tako i u medijima, što govori o izuzetnoj zainteresovanosti građana za ovo pitanje, pa nije zgoreg ponoviti, naročito ljudima van struke, kakva su to zakonska prava penzionera koji i dalje žele da rade.
Koji propisi regulišu samo pravo na sticanje uslova za penziju, kao i vrste penzija?
Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju (“Sl. glasnik RS”, br. 34/2003, 64/2004-US, 84/2004-dr.zakon, 85/2005, 101/2005, 63/2006-US, 5/2009, 107/2009, 30/2010-dr.zakon, 101/2010, 93/2012, 62/2013, 108/2013, 75/2014, 142/2014, 73/2018, 46/2019-OUS, 86/2019 i 62/2021), u članu 19 utvrđeni su uslovi za sticanje prava na starosnu penziju, a koji se odnose na godine stečenog radnog staža i potrebne godine života, što je u samom članu taksativno navedeno. Takođe, kada je u pitanju prevremena starosna penzija, ona je regulisana članom 19b i 19v istog zakona. Članom 21 utvrđeno je pravo na invalidsku penziju, a članovima 27 do 36 pravo na sticanje porodične penzije, kao i predviđeni uslovi za to. Navedeni Zakon kod pojedinih kategorija zaposlenih (vojska, policija i sl.) važi i uz primenu lex specialis propisa kojima su utvrđeni posebni uslovi penzionisanja.
Članom 121 Zakona o PIO utvrđeno je u stavu 1 da korisnik starosne penzije, prevremene starosne penzije koji se zaposli na teritoriji Republike, odnosno obavlja samostalnu delatnost po osnovu koje je obavezno osiguran na teritoriji Republike, ima pravo po prestanku tog zaposlenja, odnosno obavljanja te samostalne delatnosti, na ponovno određivanje penzije ako je bio u osiguranju najmanje godinu dana. U stavu 2, da se korisniku prava iz stava 1 ovog člana utvrđuje povoljniji iznos penzije.
Iz navedenog člana jasno proizilazi pravo na ponovno zaposlenje (bez gubitka stečenog prava na penziju) korisnika starosne penzije i korisnika prevremene starosne penzije. Što se tiče osnova radnog angažovanja, korisnik starosne penzije može zaključiti sledeće ugovore u slučaju radnog angažovanja: Ugovor o radu, Ugovor o delu, Ugovor o privremenim i povremenim poslovima i Ugovor o dopunskom radu.
Ugovor o radu regulisan je članovima od 30 do 33 Zakona o radu (Sl. glasnik RS broj 24/2005, 61/2005, 54/2009, 32/2013, 75/2014, 13/2017-OUS, 113/2017 i 95/2018-aut.tumačenje). Na radno angažovanog korisnika starosne penzije koji stiče angažovanjem u statusu zaposlenog, primenjuju se i sve druge odredbe ZOR-a kojim se regulišu prava i obaveze po osnovu zaposlenja.
Privremeni i povremeni poslovi regulisani su članom 197 ZOR-a. U ovom članu, izričito se korisnici starosne penzije navode kao lica sa kojima poslodavac može za obavljanje poslova koji su po svojoj prirodi takvi da ne traju duže od 120 radnih dana da zaključi ugovor o obavljanju privremenih i povremenih poslova, a zaključenje ugovora o delu je regulisano članom 199-200 istog Zakona.
Zdravstveno osiguranje penzionera biće uplaćeno od strane poslodavca po osnovu radnog odnosa (osim u slučaju kada je penzioner preduzetnik ili osnivač d.o.o-a), a penzioner stiče pravo da mu se po završetku tog radnog odnosa visina penzije ponovo odredi. Prednost zapošljavanja penzionera je što, osim iskustva, penzioneri poslodavcima donose i olakšice jer za penzionere ne plaćaju više od 10 procenata zdravstvenog doprinosa.
U skladu sa važećim Zakonom o PIO, u članu 14 utvrđeno je da se svojstvo osiguranika stiče danom početka, a prestaje danom prestanka zaposlenja. Članom 10 istog Zakona utvrđen je krug obavezno osiguranih lica, a odredbom stava 2 ovog člana precizirano je prioritetno osiguranje, odnosno slučajevi kada osiguranik istovremeno ispunjava uslove za osiguranje po više osnova. Prema navedenoj zakonskoj odredbi, osnov osiguranja se određuje tako što zaposlenje uvek ima prioritet.
ŠTA JE SA KORISNICIMA INVALIDSKE I PORODIČNE PENZIJE?
Međutim, kada je reč o korisnicima invalidske penzije, oni ne mogu da se angažuju po ugovoru o radu jer bi u tom slučaju ranije utvrđeni potpuni gubitak radne sposobnosti mogao biti preispitan na kontrolnom pregledu. U slučaju da se na kontrolnom pregledu utvrdi da se zdravstveno stanje poboljšalo i da je invalidski penzioner radno sposoban, izgubio bi pravo na invalidsku penziju. Ali, postoji način na koji invalidski penzioneri mogu da rade, a to je angažovanje po ugovoru o delu i to u kraćim periodima, i tada ne bi bili pozivani na kontrolni pregled.
Dalje, korisnici prava na porodičnu penziju mogu da rade po osnovu ugovora o delu i ugovora o privremenim i povremenim poslovima, i to pod uslovom da je mesečna naknada koju dobijaju manja od najniže osnovice osiguranika u osiguranju zaposlenih koja važi u vreme uplate doprinosa. U ovim slučajevima neće doći do obustave isplate porodičnih penzija. Porodični penzioner koji se zaposli ili pokrene sopstveni biznis obavezan je da o tome odmah obavesti Fond PIO kako bi mu isplata penzije bila obustavljena (član 117. Zakona o PIO).
I za kraj, ostaju pitanja: da li je osnovano stavljati i sposobne i one malo manje sposobne u isti koš? Da li se zaista zapošljavanjem penzionera utiče na veću nezaposlenost mladih ljudi? Da li penzioneri moraju živeti u klišeima – igrati šah, šetati, ne raditi ništa do sudnjega dana (i uglavnom finansirati svoje potomke – u skladu sa mogućnostima)?
Ne otpisujmo starije da nas ne otpišu naša deca!
Autorka je sudija Osnovnog suda u Kragujevcu, predsednica odeljenja za radne sporove
Izvori:
– Komentar Zakona o radu, 2014. godina (prof. dr Zoran M. Ivošević, Milan Z. Ivošević)
– Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (“Sl. glasnik RS”, br. 34/2003, 64/2004-US, 84/2004-dr.zakon, 85/2005, 101/2005, 63/2006-US, 5/2009, 107/2009, 30/2010-dr.zakon, 101/2010, 93/2012, 62/2013, 108/2013, 75/2014, 142/2014, 73/2018, 46/2019-OUS, 86/2019 i 62/2021)
– Zakon o radu (“Sl. glasnik RS”, br. 24/2005, 61/2005, 54/2009, 32/2013, 75/2014, 13/2017 – odluka US, 113/2017 i 95/2018 – autentično tumačenje)
– Zakon o zdravstvenom osiguranju (“Sl. glasnik RS”, br. 25/2019)
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Birajući između dve loše opcije, opozicija je uspela da izabere treću, najgoru: da se međusobno posvađa i podeli. Paradoks je tim veći što su predmet spora bili, kako stvari stoje, samo beogradski izbori. Na ostale lokalne će kanda izaći i bojkot-stranke prepuštajući lokalnim odborima odluku o tome. Šteta će biti mnogo veća ukoliko se bojkot-stranke i “borbene” stranke nastave međusobno obračunavati, ostrašćeno deleći opoziciono biračko telo
Kada je izgledalo da bi opozicija konačno mogla da se izbori za neke predizborne koncesije i natera vlast da odstupi, koalicija “Srbija protiv nasilja” se pocepala i zbunila svoje birače: da li su predstojeći lokalni izbori jačanje snaga pred neku buduću bitku ili slavno umiranje nečega što je ličilo na pobedničku kombinaciju
“Spin diktator treba da ubedi javnost da je on kompetentan lider. Zato mu je potreban ekonomski rast. Njegov problem je što mu je za ekonomski rast potreban savremeni sektor usluga zasnovan na znanju – a za to mu je potrebna kreativna klasa, preduzetnici i profesionalci sa visokim obrazovanjem. Dakle, ekonomski problem spin diktatora je taj što mu je za ekonomski rast potrebna obrazovana klasa, ali ako ova klasa postane previše brojna, ona postaje previše skupa za utišavanje i/ili kooptiranje. A što se više novca troši na utišavanje obrazovane klase, to ga je manje za ostatak društva”
Godinu dana od majskih ubistava, sedimo i dalje paralisani zlom koje nas preplavljuje, svađamo se oko toga da li izaći na izbore ili ne, dok sistem ne zakazuje samo u jednom – u sistematičnom uništavanju saosećanja i nade. Razum su nam već uništili
Možemo u nedogled da naglabamo šta bi bilo da je bilo. Politička realnost je, međutim, da je ideja bojkota propala. Najgore bi sada bilo da njeni pobornici miniraju kampanju onih koji na izbore izlaze, samo da bi dokazali da su bili u pravu. U Beogradu. Jer u ostatku Srbije ni bojkotaši ne pozivaju na bojkot
Svako ko išta zna o aktivnom opozicionom delovanju mora se čuvati ocena poput „trojanac“ ili „Vučićev čovek“ – najveći broj tih ljudi platio je ogromnu cenu svog političkog angažmana. Zato bi najgore bilo da oba krila podeljene koalicije umesto sa naprednjacima započnu uzajamni obračun
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Iako je podnošenje optužnih akata uvođenjem tužilačke istage postalo znatno brže i efikasnije, krivični postupci i dalje traju dugo, a pojedini čak i predugo
Ključne prednosti mirnog rešavanja radnih sporova su unapređenje socijalnog dijaloga, smanjenje broja štrajkova, poboljšana komunikacija sa socijalnim partnerima, rasterećenje sudova, efikasnost postupka, neformalnost i relaksiranost, jednostavnost i ekonomičnost i besplatnost postupka
Međuvreme
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!