Čim su u ponedeljak, nakon ustajanja, proradili telefoni u pritvorskoj jedinici u Ševeningenu, Vojislav Šešelj i Slobodan Milošević imali su sve razloge da časte u kantini svaki svoje društvo sa sprata: prvi – Milana Milutinovića i Mladena Naletelića Tutu, drugi – Tihomila Blaškića i Veselina Šljivančanina. Lider radikala potom je zatražio od Nikolića i drugova da postanu jedna od dve najjače stranke u Srbiji, a predsednik SPS-a poručio je svojima da je sada prilika da se "DOS dotuče"
DA ČASTE U KANTINI: Vojislav Šešelj…
U 20,30 uveče kada se u zatvoru u Ševeningenu isključuju zatvorski telefoni (mobilnih nema, kao ni pristupa internetu), Vojislav Šešelj i Slobodan Milošević već su znali da predsednički izbori u Srbiji ponovo nisu uspeli. Te večeri Milošević je spokojnije krenuo na spavanje jer je svojim socijalistima odavno poručio da obavezno bojkotuju izbore i ispalo je da mu je procena bila dobra. Odlukom da se izbori bojkotuju Milošević je, kažu upućeni, prilično razljutio Vojislava Šešelja. Prošle godine, u sličnoj prilici, Milošević je upkos kandidaturi socijaliste Bate Živojinovića, odlučio da na predsedničkim izborima podrži Šešelja, posle čega je lider radikala ubrzo stigao u Hag, a socijalisti ostali da u pola glasa pričaju kako im lično šef razbija stranku.
U istoj zatvorskoj zgradi, ali ne i na istom spratu u Ševeningenu, lider radikala Vojislav Šešelj morao je da čeka sve do jutra da telefoni ponovo prorade, kako bi saznao nešto više od vesti da izbori nisu uspeli. Da nije obaveznog zatvorskog povečerja, mogao je eventualno da sa susedom sa sprata, bivšim predsednikom Srbije Milanom Milutinovićem, nastavi postizborno bdenje i priseti se one jesenje noći iz 1997. godine kada su upravo njih dvojica bili u trci za predsednika Srbije i kada ga je Milutinović pobedio pod prilično sumnjivim okolnostima. Tada ni jedan ni drugi nisu slutili da će se jednoga dana družiti u Hagu.
…i Slobodan Milošević
Izjutra je stigla vest da je predsednički kandidat radikala Tomislav Nikolić uspeo na neuspelim izborima, da je daleko za sobom ostavio kandidata DOS-a Dragoljuba Mićunovića i da je svoju izbornu „pobedu“ posvetio upravo svom utamničenom šefu. Vojislav Šešelj je u ponedeljak izjutra zaista imao razloga da svom zatvorskom društvu sa sprata (Milanu Milutinoviću i Mladenu Naleteliću Tuti), u zatvorskoj kantini plati piće. Kada je Šešelj odlazio u Hag mnogi su procenjivali da je to ujedno i kraj radikala, da je SRS bez njega nešto kao Hamlet bez Hamleta, a ispalo je da nastavljači njegovog imena i dela, sve udarajući se u prsa na kojima je majica sa njegovim likom, mogu da u Srbiji prebace milion glasova na prvim narednim izborima. Ili bar da, kako to u Analitičkom servisu Medija centra predviđa Đorđe Vukadinović, uprkos nekim suprotnim i umirujućim procenama, dođu u poziciju da gotovo sigurno neće mnogo silaziti sa visina na koje su upravo uzleteli preko rezultata Tomislava Nikolića.
Već sledećeg jutra Šešelj je zadovoljno komandovao iz Haga da se posle dva-tri dana odmora doda gas i svim snagama krene u kampanju za parlamentarne izbore sa ciljem da radikali postanu jedna od dve najjače stranke u Srbiji. U svakom slučaju da osvoje više mesta u budućem parlamentu nego što su imali u onom koji je nedavno raspušten.
Sprat niže, sličnu komandu (preporuku) svojima telefonom je slao i Slobodan Milošević. U poruci rukovodstvu u zemlji ocenio je da je dobro što su predsednički izbori propali i tražio od SPS-a da se što bolje organizuje za parlamentarne izbore koji slede. Ti izbori su, po Miloševićevom mišljenju, dobra prilika da se „DOS dotuče“. On svojima svakako nije postavio zadatak da postanu jedna od dve najjače stranke u Srbiji, već samo da dobace nešto dalje od rezultata iz decembra 2000. kada su postali opozicija. Izgleda da im je uz put preporučio i da se malo ugledaju na radikale – posebno na Tomislava Nikolića, koji bolje od većine socijalista ume da „drži vezu sa narodom“ umesto da vodi politiku iz kabinetske zavetrine. (Jedan od socijalista za koga se svojevremeno tvrdilo da „ume s narodom“, Milutin Mrkonjić, ionako se sprema da onako drugarski poseti Miloševića u Hagu, a nije isključeno da se odande vrati ne samo kao „drug od šefa“.) Iz Beograda su šefu inače poručili da se ne brine, da su oni na svim lokalnim izborima do sada prebacili 12 odsto glasova (osim u Kraljevu prošle nedelje) i da će kada uđu u kampanju (za koju, doduše, nema para) sve možda biti čak i neuporedivo bolje. Nije bilo potrebno da mu kažu kako su im od sada radikali neuporedivo veća briga nego DOS. I on u Hagu i oni u Beogradu dobro znaju da sa radikalima nisu lako izlazili na kraj ni onda kada su socijalisti vladali Srbijom. Tada su mogli da ih kontrolišu upravo pripuštajući ih da i sami budu blizu vlasti. Sada je vlast daleko, a radikali najavljuju da će, posle prošlonedeljnog bojkota izbora, sa socijalistima ubuduće sarađivati sasvim drugačije. Odnosno da uopšte više neće sarađivati.
To što su se na oba sprata u Ševeningenu toliko obradovali izbornim vestima iz Beograda samo je još jedan indirektan dokaz kako je haška roba ovde i dalje na ceni, odnosno da će na narednim parlamentarnim izborima bar dve stranačke izborne liste poneti izgleda imena najpoznatijih haških zatvorenika. Srpski radikali već su saopštili da će se njihova izborna lista zvati Vojislav Šešelj, a trenutno razmišljaju i o tome da svog utamničenog lidera postave i na mesto nosioca liste „kako bi i on učestvovao na izborima“. Socijalisti se još nisu izjasnili, ali teško je poverovati da se i oni (doduše nešto skromnije nego radikali), neće pozvati na svog čoveka u Hagu.
U prvom intervjuu posle uspeha na predsedničkim izborima Tomislav Nikolić je inače tvrdio da bi kao predsednik Srbije odmah organizovao referendum o saradnji sa Hagom. Ministar Rasim Ljajić je opet tvrdio da je glavna haška tužiteljica Karla del Ponte bila zapravo „u izbornom štabu SRS-a i značajno odradila kampanju za Tomislava Nikolića“, pogotovo preko poslednje optužnice protiv četvorice vojnih i policijskih generala. I mnogi analitičari slažu se da je ta optužnica možda pogurala deo birača udesno i odvukla ih od onih koji su do sada sarađivali sa Hagom. Nema sumnje da će veoma brzo, čim počne predizborna kampanja, gospođa del Ponte „ući“ i u izborni štab SPS-a. Formula je dakle ista – njih dvojica na telefonu u Hagu, Karla del Ponte ovde u izbornom štabu.
Ali nije baš sasvim sigurno da hašku tužiteljicu u kampanji neće pominjati i ostaci DOS-a, možda čak najviše oni koji su tvrdili da će do kraja ove godine za sve nas Hag najzad biti završena priča.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Svi Vučićevi izbori
17.april 2024.Đorđe Vukadinović, glavni urednik Nove srpske političke misli
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
“Za građane Republike Srpske bilo bi poražavajuće da im negiranje ratnih zločina bude preovlađujući detalj za političko opredjeljivanje”, kaže za “Vreme” predsjednik Helsinškog odbora iz Bijeljine Branko Todorović. “Valjda mogu vidjeti kuda ih je ta demagoška i šovinistička retorika dovela – u bijedu, siromaštvo, odlazak. Oni moraju shvatiti da vlast takvom retorikom želi da udalji pažnju javnosti od enormne korupcije, nedostatka novca i lošeg funkcionisanja institucija RS”
Fraze „izbora neće biti“ ili „aktivni bojkot“ dobre su za gusle u grupama istomišljenika na društvenim mrežama, ali nisu politika. Ona se vodi neumornom borbom za svaki glas u svakom gradu i selu. Nema drugog načina
Predlog koji se našao u Ujedinjenim nacijama da se proglasi dan sećanja na genocid u Srebrenici aktuelna srpska vlast bi morala prva da pozdravi jer bi time pokazala jasan diskontinuitet s režimom Slobodana Miloševića, koji nije uradio ništa da bi genocid u Srebrenici sprečio. Pa zašto to ne čini
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!