Bojkot Srba
Referendum na severu Kosova završen mirno i bez glasača
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
Protesti studenata simbolično su počeli petog oktobra. Tada je oko hiljadu studenata otišlo do Vlade Srbije, nakratko blokiralo Nemanjinu ulicu i predalo svoje zahteve, a iz Ministarstva prosvete je rečeno da će pregovori početi tog popodneva. Jedna od parola je bila i "Ajmo, ajde, svi na budžet". Skoro dva meseca kasnije, uz mnogo muka, nađeno je rešenje, ali ni ono nije zadovoljilo sve strane
Jedan deo studenata prihvatio je ponudu Vlade Srbije, tačnije Vlada Srbije je prihvatila sve zahteve sem jednog koji drugi deo smatra ključnim i oni će nastaviti sa protestima.
Zahtevi su od samog početka glasili: da se svima koji ostvaruju uslove za zbirni upis u narednu školsku godinu plati školarina, da se onima koji imaju više od 48 bodova, a nisu ušli u budžetsko proširenje, takođe plati školarina, da se fakultetima odobri proširenje budžetskih kvota za master studije, da se iste propišu za doktorske studije i konačno da fakulteti grejanje ne plaćaju kao pravna već kao fizička lica.
Ministarstvo prosvete je u početku izašlo sa predlogom da onima koji imaju od 48 do 59 bodova, a nisu na budžetu, država plati 20 odsto školarine, a po 40 odsto se „na ravne časti“ podeli između fakulteta i akademaca. Takav predlog je od strane studenata ocenjen kao neprihvatljiv i protesti su ponovo počeli 23. novembra, s tim što su sada bili masovniji i svakodnevni.
Studentima Beogradskog univerziteta (BU) pridružili su se studenti Univerziteta umetnosti u Beogradu, koji su nekoliko nedelja ranije započeli štrajk jer je veliki broj njih spao na samofinansiranje zbog izmenjenih pravila o kojima nisu bili obavešteni. Studenti Fakulteta primenjenih umetnosti i Fakulteta likovnih umetnosti su u prvoj polovini novembra kao jedan od vidova protesta blokirali i zgradu Rektorata na Kosančićevom vencu.
U okviru zajedničkog protesta, ispred Vlade je organizovan performans „Bolonijada 2009“, pa su studentske ekipe igrale mali fudbal, pikado, ragbi.
Predstavnici studenata uskoro su se sreli sa predstavnicima Ministarstva prosvete. Kako je tada izjavio Jovan Ličina, jedan od članova studentske delegacije, oni su insistirali na tome da Ministarstvo prihvati sve zahteve, a predstavnici Ministarstva nisu bili spremni da pregovaraju o celom „paketu“ tako da kompromis nije pronađen.
U međuvremenu, Beograd je bio paralisan, u sredu, 25. novembra, toliko da su i taksisti pričali da ne pamte takav kolaps.
U protestnoj šetnji studenti su se okupili ispred zagrade Vlade Srbije. Zatim su blokirali raskrsnicu Nemanjine ulice i Ulice kneza Miloša, a onda je usledio prelazak na beogradske mostove. Prvo Brankov i njegova blokada u popodnevnim satima, a potom Stari savski most.
To je bio trenutak kada je vest o studentskim protestima dospela na naslovne strane i „došla“ među prve informacije u dnevnicima, a studenti verovatno izgubili simpatije mnogih Beograđana. Organizatori protesta su se izvinili građanima zbog takve „protestne žurke“, kako su je nazvali sami studenti, ali su napomenuli da „nažalost, nema drugog načina za borbu“.
Krajem radne nedelje usledio je sastanak studenata i predstavnika Vlade i delovalo je da je sve u redu. Naime, Vlada je odlučila da izađe u susret svim zahtevima studenata, osim onom o zbirnom upisu godine. Takođe, obavezala se da će prilikom izrade budžeta za sledeću godinu uvažiti zahteve za većim izdvajanjem sredstava za obrazovanje. I konačno, na predlog Ministarstva prosvete, biće formirano radno telo sastavljeno od predstavnika univerziteta, studenata, Ministarstva i Nacionalnog saveta za visoko obrazovanje, čiji će zadatak biti da prati proces reforme obrazovanja i predlaže mere za unapređenje istog. Međutim, zahtev za zbirni upis godine nije ispunjen i to je bila tačka spoticanja među studentima. Prema rečima Vladimira Smuđe, jednog od organizatora protesta, Vlada je, dok je još trajala protestna šetnja, na razgovore pozvala, umesto šestočlani tim, samo Jovana Ličinu, predstavnika Studentskog parlamenta BU-a.
Zbirni upis koji je sporna tačka, podrazumeva sabiranje bodova iz celokupnog školovanja, što je do sada bila praksa, ne samo iz prethodne godine. Kako objašnjavaju studenti, dolazi se u situaciju da neko ko ima pet ispita ne može da studira na budžetu, dok njegov kolega sa tridesetak bodova manje može. Rektor BU-a Branko Kovačević izjavio je da su „moguće paradoksalne situacije koje studenti spominju, ali zakon i ne može da obuhvati sve. Reforme jesu spore i bolne, ali mislim da smo na dobrom putu.“
Epilog je sledeći: studenti Fakulteta organizacionih nauka, Fakulteta političkih nauka, Geografije i Bezbednosti vraćaju se sa ulice u svoje učionice i amfiteatre, većinom zadovoljni jer su na budžetu. Ostali nastavljaju sa protestima, s tim što su obećali da neće biti blokade saobraćaja. Ovoga puta oni će izražavati svoj protest performansima ispred pojedinih stranih ambasada (pominju se Kuba i Australija).
Srbi su bojkotovali referendum na poziv Srpske liste. Izlaznost bila je veoma niska, bilo više posmatrača i članova biračkih odbora nego samih građana
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve