Bosna i Hercegovina

Potpirivanje kontrolisanog konflikta 2

NIKOME PO VOLJI: Visoki poverenik za BiH Kristijan Šmit

foto: tanjug / fena

3. 8. 2022. / 21.06

Potpirivanje kontrolisanog konflikta

U sagi zvanoj Visoki predstavnik u BiH maske su pale. Za jedne je BiH jedino moguća po meri isključivih entonacionalnih politika, za druge je građanska država paravan za ekstremni nacionalizam, za treće je ovaj koncept, zapravo, “prozapadna prljavština”

Političari u Bosni i Hercegovini nisu riješili ni prethodnu dramu, izazvanu zahtjevom Milorada Dodika i njegovih koalicionih partnera o povratku nadležnosti sa države na entitet iniciranu odlukom bivšeg Visokog predstavnika Valentina Incka o zabrani negiranja genocida, a zemlja se našla na udaru novih turbulencija. Ponovno se zvecka oružjem, prijeti ratom i bildaju nacionalizmi na svim stranama. Izborna je godina.

“Nezavisnost Republike Srpske hoću da vidim za života. Ja ću to gledati sigurno. Procesi se ubrzavaju i ovo što se dešava u Sarajevu, govori da muslimanski politički zahtjevi nisu više tako bjanko rješivi. Neki drugi prodiru i oni će da dovedu do neke nove strukture”, izjavio je tako Milorad Dodik.

Sa druge strane Bakir Izetbegović, perjanica bošnjačke etnonacionalne politike, koja počiva na vjerskoj ekskluzivnosti i nacionalnoj isključivosti, je poručio: “Prebrojali smo se. I koliko lovaca imamo i koliko mladih ljudi i koliko imamo instruktora na dronovima i tako dalje. Neću dalje, ali samo da znate da Bošnjaci imaju spreman odgovor za ‘ne daj, Bože’.”

I da sve bude sasvim jasno: “Ne dajte se, ljudi. Branimo naš sistem vrijednosti. Nemojte dopustiti nametanje cenzure. Govorit ćemo šta mislimo, nećemo povijati kičmu ni pred kim, branit ćemo svoju vjeru i sjećati se naše herojske borbe, ali i žrtava. Bošnjaci nikoga nisu napali, a nisu se ni svetili. Onda nam u Višegradu četnici zaprijete da će Drina ponovo biti krvava, prijete podjelom Bosne, a onda su svi zgroženi kada ja kažem da smo se prebrojali. Kada su nas prije 30 godina napali, oni koji su se prebrojavali su ostali živi. Bošnjaci imaju pravo da budu oprezni, ali i pravo da se brane. Ne smiju nam nametnuti šutnju. Nikada nikoga nećemo napasti, ali ćemo se itekako organizovati u okviru Ustava i zakona.”

Hrvatski premijer Andrej Plenković bio je “zgrožen” Izetbegovićevom izjavom o prebrojavanju smatrajući kako je njome Izetbegović “izašao iz okvira”, baš kao i “groznim uvredama” koje je predsjednik njegove države Zoran Milanović izrekao na račun Visokog predstavnika u BiH.

OBARANJE DEJTONSKOG SPORAZUMA

Istoričar Husnija Kamberović naglašava da smo u BiH “posljednjih godina kompromitovali koncept građanske države. Došli smo u neku situaciju u kojoj se političke stranke koje u svemu promoviraju entonacionalni koncept navodno zalažu za građansku državu. Zbog njih niko i ne vjeruje u koncept građanskog društva.”

Dok Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) i Hrvatska demokratska zajednica BiH (HDZ BiH) prezrivo govore o “građanštini”, lider Hrvatske demokratske stranke Dragan Čović i Hrvatski narodni sabor prijete novim teritorijalnim ustrojstvom Bosne i Hercegovine, a hrvatski advokat Ante Gotovine Luka Mišetić pravom susjednih država na raskidanje Dejtonskog mirovnog sporazuma, iako su Srbija i Hrvatska samo potpisnice, a ne i garanti ovog sporazuma.

U članu 1. Dejtonskog mirovnog sporazuma navedeno je da će strane koje su potpisale mirovni sporazum poštovati međusobnu suverenu jednakost, rješavati sporove mirnim putem, te se suzdržavati od svake akcije prijetnjom ili upotrebom sile ili na drugi način, protiv teritorijalne cjelovitosti ili političke nezavisnosti BiH ili bilo koje druge države. Jedno od načela na kojem počiva Dejton jeste i izgradnja povjerenja među državama potpisnicima. Objava funkcionera Srpske napredne stranke Vladimira Đukanovića da mu se “čini da će Srbija biti prinuđena da krene u denacifikaciju Balkana”, pored brojnih izjava zvaničnika Hrvatske kako i pojedinih političkih aktera u samoj BiH, potvrđuje da niko u regiji ne odustaje od velikodržavnih aspiracija i rasparčavanja BiH, možda ne vojnim, ali veoma izraženim diplomatskim aktivnostima.

ISLAMOFOB U FUNKCIJI MUSLIMANSKIH INTERESA

Aktuelna drama sa novim Visokim predstavnikom u BiH krenula je tako što su iz obavještajnih krugova pojedinim medijima plasirani sadržaji “paklenog” plana Kristijana Šmita o izmjenama Izbornog zakona i Ustava Federacije BiH. Iako u tom trenutku nikakva odluka Visokog predstavnika nije ozvaničena niti objavljena, krenula je lavina koja se sručila najviše na njega samog. Od “uglednog gospodina” Šmita postao je “Švabo” kojeg treba odmah transportovati u “Švabiju”.

Salve uvreda, koje su do sada bile uobičajene u komunikaciji Milorada Dodika sa “njemačkim turistom, okupatorom i diktatorom, fašistom, običnim kalkulantom, špekulantom, manipulatorom, nelegalnim strancem zbog kojeg BiH plaća izvor nestabilnosti, čovjekom koji se lažno predstavlja kao visoki predstavnik, a u funkciji je muslimanskih interesa”, došle su sa one druge strane, koja ga je do tada veličala, upravo zbog korišćenja Bonskih ovlasti, ali usmjerenih protiv onih drugih u BiH. Isti oni koji su oštro osuđivali prijetnje smrću Šmitu, praćene ciničnim osmjesima funkcionera u Republici Srpskoj, tražili da se smijene političari koji ruše državu BiH, sada su Visokom predstavniku zamjerili da se ponaša kao kolonijalna sila, da ruši demokratiju u BiH, da produbljuje etničke podjele, koje teško da je moguće više produbiti. Šmit je optužen da “pokušava nametnuti diskriminatorske, anticivilizacijske i rasističke izmjene Izbornog zakon”, pa su građani, koji su na poziv političara protestvovali protiv OHR-a tražili njegovu ostavku, pa i da bude proteran iz BiH.

Željko Komšić optužio je Šmita da je “islamofob” koji legalizuje etničko čišćenje i neprijatelj BiH, zato što se stekao utisak da bi mogao donijeti odluku koja se ne bi svidjela Bošnjacima.

Nakon ovih teških optužbi na račun Šmita analitičarki iz Sarajeva Ivani Marić nelogično je zašto Željko Komšić i Šefik Džaferović, kao članovi Predsjedništva BiH, inače najglasniji u optužbama protiv ovog međunarodnog dužnosnika, nisu “pokrenuli postupak proglašenja Šmita personom non grata u BiH”. “U tome bi ih podržao sigurno i Dodik, koji od njegovog dolaska negira njegov legitimitet. To što nisu iskoristili tu mogućnost govori da Komšić i Džaferović znaju da ne govore istinu, ali im to donosi dodatne političke bodove u nedostatku stvarnih rezultata kojima bi dobijali podršku birača.”

PREDSTAVA ZA BIRAČE

Zanimljivo je da građani Bosne i Hercegovine gotovo nikad ne protestuju, nije ih bilo na ulicama kad su liječeni industrijskim umjesto medicinskim kisikom, kada su državni parlamentarci podigli sopstvene plate za 500 KM, mjesečni iznos koji zarađuje dobar dio građana, kada niti jednom mjerom nisu pokušali da podrže socijalno ugrožene kategorije u vrtlogu inflacije, zbog korupcije i sumnjivih javnih nabavki u vrijeme pandemije, ali su se odazvali protestu na koje su ih pozvale političke partije, kako bi ih odbranili za nerad – i nemogućnosti dogovora oko izmjena Izbornog zakona, sage koja traje duže od decenije.

“Političke stranke su imale preko 15 godina da se dogovore o izmjenama Izbornog zakona. Nisu to uradile jer im odgovara i ovakav sistem, ali im isto tako odgovara da svi glume kako im ovaj zakon ne odgovara. Da su željeli da se dogovore, SDA, HDZ BiH, SNSD i Demokratska fronta (DF) imali su dovoljno vremena za to”, ističe u razgovoru za “Vreme” Ivana Marić.

Kako god, Stranka demokratske akcije izigrala je opoziciju i otela šou kako građanima tako i političkim protivnicima, poentirajući po ko zna koji put na nacionalnim temama tik pred izbore. Bolju uslugu Visoki predstavnik nije mogao učiniti dosadašnjim akterima na vlasti.

REKACIJE IZ ZAGREBA

Predsjednik Hrvatske Zoran Milanović u svom maniru obrušio se na ovog Nijemca, optuživši ga za manipulaciju: “Vrlo prizemna medijska manipulacija čovjeka koji ima kolonijalne ovlasti u Bosni i Hercegovini. Time se ne služe ni stranački glasnogovornici. Znamo da je to tvoj prijedlog i izvoli ga komentirati.” Nazvao ga je i “malim Švabom koji ništa ne zna”.

“Visoki predstavnik je zadnja institucija koja je mogla učiniti nešto u korist Hrvata, a Milanović je izgovorio brojne uvrede na njegov račun. Ljudi nisu oguglali na njegove izjave kao hrvatski mediji, pa budu duboko uvrijeđeni i povrijeđeni”, rekao je premijer Hrvatske Andrej Plenković.

Plenković je rekao i da “Bošnjacima odgovara status kvo”, da su prosvjede u Sarajevu protiv Šmta organizirale bošnjačke stranke, “nahuškana unitaristička rulja”.

Kako je to Šmit Izetbegoviću stao na žulj? Namjeravao je izmijeniti Izborni zakon BiH i dio Ustava Federacije BiH, što domaćim akterima u vlasti nije pošlo za rukom decenijama. Suština izmjene Izbornog zakona trebalo bi da bude u sprovođenju Odluka Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu, jer je Ustav BiH diskriminatorski prema Romima, Jevrejima i ostalima jer im uskraćuje mogućnost kandidovanja i biranja za članove Predsjedništva BiH, kao i delegate u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH u kojem u tri kluba sjedi po pet Bošnjaka, Srba i Hrvata. Bošnjaci i Hrvati iz Republike Srpske tako se ne mogu kandidovati ili delegirati za te pozicije, baš kao ni Srbi iz Federacije BiH. Izmjene Ustava i Izbornog zakona jedan su od 14 prioriteta koje BiH mora ispuniti kako bi postala članicom Evropske unije.

Šmitu se spočitava da je htio delati u korist Hrvata, odnosno HDZ-a BiH, koji je godinama blokirao reformske procese.

BOŠNJAČKOHRVATSKI SUKOB

“Hrvatski premijer je požurio da najavljenu odluku predstavi kao veliku pobjedu hrvatske diplomatije, koja pitanjima legitimnog predstavljanja smara kompletnu Evropsku uniju, te je samim tim i razočaran Šmitovim povlačenjem”, kaže u razgovoru za “Vreme” politički analitičar iz Sarajeva Adnan Huskić.

Ivana Marić isključivu odgovornost u aktuelnoj krizi oko izmjena Izbornog zakona vidi u domaćim političarima, “prvenstveno u vladajućim strankama koje pronalaze načine kako da se međusobno varaju, umjesto da pregovaraju”.

“Svi problemi u BiH se dijele na srpske, hrvatske i bošnjačke, a ovo se karakteriše kao hrvatsko-bošnjački problem, pa se Srbi ne miješaju. Već je postala praksa da se ne vodi računa o Srbima u Federaciji BiH, kao i o Hrvatima i Bošnjacima u Republici Srpskoj, jer to ne donosi političke poene”, kaže Ivana Marić.

Istovremeno za sve bosanskohercegovačke nevolje SDA ne može optuživati samo SNSD i HDZ. Nacionalistički tango u BiH savršeno i usklađeno pleše ovaj trojac već dosta dugo, hraneći se i međusobno održavajući na vlasti. Na kraju, srpski i hrvatski političari naglašavaju kako je Visoki predstavnik podlegao pritisku “sarajevske političke čaršije” i tako donio samo tehničke izmjene Izbornog zakona, dok je domaćim političarima dao domaći zadatak da u roku od šest nedjelja usvoje i političke izmjene. Već sad mu političari, koji su uveliko u izbornoj kampanji, poručuju da to neće ići. Tehničkim izmjenama pokušavaju se osigurati integritet i transparentnost inače veoma kontaminiranog izbornog procesa, zabranjuje se korišćenje javnih resursa u kampanji, Centralnoj izbornoj komisiji daje se pravo da sa liste uklanja imena kandidata ukoliko su odgovorni za povredu izbornih pravila, poništavaju se ovjere političkih stranaka, koalicija ili lista nezavisnog kandidata.

ZBRKA I KONFUZIJA

Posmatrači dešavanja u BiH Visokom predstavniku zamjeraju što je odluku donio usred izbornog procesa. Tako ga Adnan Huskić kritikuje jer je ovim potezom nekim snagama pomogao, a nekima odmogao. Za Huskića je to u oba slučaja potpuno neprihvatljivo djelovanje i znak opšte konfuzije u djelovanju OHR-a. Prema njemu, tehničke izmjene Izbornog zakona neće donijeti koristi bosanskohercegovačkom društvu: “Iako je Visoki predstavnik naglasio da se ovim odlukama vraća povjerenje građana u izborni proces, teško da će se neke od nametnutih mjera moći implementirati na ovim izborima, a postavlja se pitanje i njihove provodivosti u narednim izbornim procesima. I do sada je djelovanje CIK-a (Centralne izborne komisije) i tužilaštava u smislu kažnjavanja političkih subjekata zbog kršenja Izbornog i Krivičnog zakona bilo vrlo tanko, što zbog manjka hrabrosti, što zbog nestručnosti. Mišljenja sam da će sa većinom onih mjera, posebno onih koje idu u smjeru reguliranja jezika mržnje, te onim koje se odnose na trgovinu mjestima u lokalnim biračkim odborima između političkih stranaka, što je problem koji je endemičan u BiH, nastupiti konfuzija, koja je pratila i provedbu tzv. Inckovog zakona, tačnije izmjena Krivičnog zakona BiH, a od koje nismo vidjeli mnogo efekata u smislu sudskih epiloga”, zaključuje Huskić.

Pojedini članovi CIK-a su kritikovali donošenje odluke u izbornom procesu, ali ističu da su spremni i stručni da ih sprovedu. Najviše koristi, prema Ivani Marić, imat će nacionalne, vladajuće stranke, Demokratska fronta i Željko Komšić, kao i HDZ BIH i Dragan Čović, koji su Šmitovim postupkom već ovjerili izbornu pobjedu. HDZ-u BiH će i “dalje ostati mogućnost blokiranja svih procesa u FBiH, a dodatno su dobili priliku da glume žrtvu diskriminacije. I Dodiku ovo ide u prilog, jer su rijetke prilike u kojima on nije glavni krivac”, pojašnjava Marićeva.

U sagi zvanoj Visoki predstavnik u BiH maske su pale, za jedne je BiH jedino moguća po mjeri isključivih entonacionalnih politika, za druge je građanska država paravan za ekstremni nacionalizam, za treće je ovaj koncept, zapravo, “prozapadna prljavština”. Bošnjaci se plaše savezništva Dragana Čovića i Milorada Dodika, istovremeno podržavajući Šmita da koristi Bonska ovlašćenja protiv Dodika i inih, a kad to samo i nagovijesti protiv Bošnjaka, onda je najveći neprijatelj BiH.

Onaj ko vjeruje da ekstremni nacionalisti u BiH mogu i žele postići dogovor, u velikoj je zabludi. Stanje zamrznutog konflikta savršeno im odgovara.

Arhiva nedeljnika Vreme>

Pogledajte arhivu