Branislav Uskoković je u centar pažnje došao u trenutku kada je bio uhapšen sa grupom svojih poslovnih saradnika krajem januara 2002. godine. Ispostavilo se da je ovaj službenik državne firme Elektrodistribucija Beograd, sa svojom najbližom porodicom (tri kćeri, supruga i zetovi, plus nasleđene nekretnine od sestre Milke) napabirčio dvadesetak ekskluzivnih vila, stanova i poslovnih prostora, uglavnom na opštini Vračar
NA PARIŠKOJ ADRESI: Branislav Uskoković
Nekadašnji direktor Elektrodistribucije Beograd Branislav Uskoković nije uhapšen, ali je protiv njega podignuta optužnica od strane Okružnog javnog tužilaštva u prestonici za dela zloupotrebe službenog položaja, nesavesnog poslovanja i falsifikovanja.
Sa njim su se u paketu našli i poslovni partneri: Stojan Lakovski, vlasnik preduzeća TLT Inženjering, Slobodan Marković, vlasnik preduzeća Kongrad, Miodrag Bulatović, vlasnik preduzeća IPTUM Šumadija i Jovan Cimeša, Uskokovićev savetnik za ekonomsko-finansijske poslove iz doba njegovog rukovođenja EDB-om.
Prema optužnici, od 1997. do 1998. godine Stojan Lakovski, Miodrag Bulatović i Slobodan Marković sklopili su sa Uskokovićem, kao predstavnikom Elektrodistribucije ugovor o remontu gradskog osvetljenja i izgradnji trafo-stanica, a za to nije postojao niti tehničko niti ekonomsko opravdanje. Istragom je utvrđeno da je radove obavio EDB, sa svojim ljudima i svojim materijalom, a na račune pomenutih preduzeća uplaćeno je tadašnjih 11.118.913,14 dinara (KZ RS čl. 242). Novac je prebačen sa računa EDB-a. Deo je iskorišćen za izgradnju kuća Uskokovićevih kćeri, a deo je pripao i vlasnicima partnerskih preduzeća. Dalje, Uskoković je optužen da je nesavesnim poslovanjem (KZ RS čl. 136) oštetio preduzeće za tačno 25.754.763,77 dinara. On je, prema optužnici, nabavio šest kamiona marke „fap“ i isto toliko dizalica tipa „palfinger“ mada one nisu bile kompatibilne sa kamionima. Preduzeću Imex trejd uplatio je, kao direktor EDB-a, 1.147.290 dinara za elektrokablove koji nikada nisu bili isporučeni. Takođe se petorici optuženih stavlja na teret da su falsifikovali isprave i sačinjavali lažne fakture i ugovore na osnovu kojih su se vršile isplate sa računa EDB-a.
Branislav Uskoković je u centar pažnje došao u trenutku kada je bio uhapšen sa grupom svojih poslovnih saradnika krajem januara 2002. godine. Ispostavilo se da je ovaj službenik državne firme Elektrodistribucija Beograd, sa svojom najbližom porodicom (tri kćeri, supruga i zetovi, plus nasleđene nekretnine od sestre Milke) napabirčio dvadesetak ekskluzivnih vila, stanova i poslovnih prostora, uglavnom na opštini Vračar. Njegovo hapšenje je bilo sjajna vest za policiju i Ministarstvo energetike koje je u to doba već bilo omraženo kod građana zbog permanentnog „ispravljanja dispariteta cena“. Komisija Nezavisnog sindikata EDB-a je dugotrajnim radom, pregledom dokumentacije utvrdila brojne nepravilnosti, slučaj je došao pred Upravu za privredni kriminal i Branislav Uskoković je bio uhapšen, a protv njega su podnete brojne krivične prijave. Stvar je preuzeo istražni sudija, Uskoković je zadržan u pritvoru četrdesetak dana zbog straha da bi na slobodi mogao da omete tok istrage. Javnost se ponadala da će se konačno krenuti u odlučniji obračun sa ljudima koji su se silno obogatili za Miloševićevog vakta. Pet minuta „crne“ medijske slave za Branislava Uskokovića brzo je prošlo i slučaj je bio zaboravljen, kao i kuće, stanovi, poslovi i poslovni prostori.
Danas, gotovo godinu i po dana docnije kada je optužnica podignuta, advokat Nebojša Pavlović, zastupnik Branislava Uskokovića, u razgovoru za „Vreme“ kaže da se njegov klijent trenutno nalazi u Parizu, u stanu svoje najmlađe ćerke Jelene (27) i da će doći nazad u Beograd. „Opis dela u optužnici ne odgovara činjeničnom stanju“, stav je branioca Pavlovića. On kaže da je, na neki način, Uskoković žrtva medijske kampanje koja se protiv njega vodila, kao i ljudi iz Sindikata koji su se ostrvili i na njega i na tužilaštvo. Prema njegovim rečima, Uskoković je otišao iz zemlje jer je ozlojeđen na sudske organe koji su valjda podlegli pritisku javnosti i nekih ljudi iz politike koji štite one koji zaista uzimaju velike pare od Elektrodistribucije. On priznaje da je čudno imati toliko nekretnina u vlasništvu, ali naglašava da su Uskokovićevi zetovi bogati ljudi koji su u inostranstvu zaradili novac i ovde ga investirali. Pavlović pominje sumu od nekoliko miliona maraka. S druge strane, tržišna vrednost samo nekih vila koje glase na porodicu Uskoković, poput onih u Petrogradskoj, Topolskoj, Božidara Adžije i Kičevskoj ulici, verovatno prevazilazi pomenutu svotu. Za deset godina na čelu EDB-a, prema podacima iz dokumentacije ovog preduzeća, ukupna primanja Uskoković Branislava ne prelaze 50.000 evra. Prema predviđanjima advokata Pavlovića, suđenje bi trebalo da počne na jesen i on veruje da će sudija Cvijović iz Četvrtog opštinskog suda tražiti dodatnu istragu jer ona, prema Pavloviću, nije sprovedena kako valja.
Čitav slučaj je konačno dospeo do suda i naredni dani će pokazati ko je sve i na koje načine uzimao novac iz kase EDB-a. Branilac Branislava Uskokovića tvrdi da tu ima još nekih ljudi koji su se još više okoristili od optuženog i da će se sve to videti na suđenju. Opet, Uskoković boravi u Parizu dok je u zemlji za njim raspisana poternica. Pavlović ne veruje da će biti stavljen na poternicu Interpola jer „nije optužen za delo za koje se ide na Interpolovu listu traženih ljudi“. Činjenica da Uskoković baštini toliko nekretnina sa svojom porodicom biće predmet istrage poreskih organa, jer se država neće baviti poreklom imovine. Advokat Pavlović smatra da će se na suđenju sve pokazati i da njegov klijent u regularnim uslovima ne može biti optužen jer je, kako tvrdi „sve to tanko“.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Birajući između dve loše opcije, opozicija je uspela da izabere treću, najgoru: da se međusobno posvađa i podeli. Paradoks je tim veći što su predmet spora bili, kako stvari stoje, samo beogradski izbori. Na ostale lokalne će kanda izaći i bojkot-stranke prepuštajući lokalnim odborima odluku o tome. Šteta će biti mnogo veća ukoliko se bojkot-stranke i “borbene” stranke nastave međusobno obračunavati, ostrašćeno deleći opoziciono biračko telo
Kada je izgledalo da bi opozicija konačno mogla da se izbori za neke predizborne koncesije i natera vlast da odstupi, koalicija “Srbija protiv nasilja” se pocepala i zbunila svoje birače: da li su predstojeći lokalni izbori jačanje snaga pred neku buduću bitku ili slavno umiranje nečega što je ličilo na pobedničku kombinaciju
“Spin diktator treba da ubedi javnost da je on kompetentan lider. Zato mu je potreban ekonomski rast. Njegov problem je što mu je za ekonomski rast potreban savremeni sektor usluga zasnovan na znanju – a za to mu je potrebna kreativna klasa, preduzetnici i profesionalci sa visokim obrazovanjem. Dakle, ekonomski problem spin diktatora je taj što mu je za ekonomski rast potrebna obrazovana klasa, ali ako ova klasa postane previše brojna, ona postaje previše skupa za utišavanje i/ili kooptiranje. A što se više novca troši na utišavanje obrazovane klase, to ga je manje za ostatak društva”
Godinu dana od majskih ubistava, sedimo i dalje paralisani zlom koje nas preplavljuje, svađamo se oko toga da li izaći na izbore ili ne, dok sistem ne zakazuje samo u jednom – u sistematičnom uništavanju saosećanja i nade. Razum su nam već uništili
Možemo u nedogled da naglabamo šta bi bilo da je bilo. Politička realnost je, međutim, da je ideja bojkota propala. Najgore bi sada bilo da njeni pobornici miniraju kampanju onih koji na izbore izlaze, samo da bi dokazali da su bili u pravu. U Beogradu. Jer u ostatku Srbije ni bojkotaši ne pozivaju na bojkot
Svako ko išta zna o aktivnom opozicionom delovanju mora se čuvati ocena poput „trojanac“ ili „Vučićev čovek“ – najveći broj tih ljudi platio je ogromnu cenu svog političkog angažmana. Zato bi najgore bilo da oba krila podeljene koalicije umesto sa naprednjacima započnu uzajamni obračun
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!