"Život moj i moje porodice zavisi lično od gospodina premijera", ponavljala je svim medijima gospođa iz Bora 8. jula na trotoaru ispred Nemanjine 11. "Jedino on može nas, mene i moju porodicu, da izvuče iz pakla. Ja sam svedok državnog kriminala i korupcije"
Pre sunca je tog jutra, 8. jula, na trotoar ispred zgrade Vlade Republike Srbije stiglo pedesetak bolesnih, siromašnih, uglavnom starih, unesrećenih i ostalih beznadežnih jadnika. Došli su u glavni grad svoje zemlje, u poznatu Nemanjinu ulicu kojom prolaze tramvaji, gde su ambasade i državne institucije, kuda se šeta kada su protesti; došli su u Beograd zbog nove, neočekivane mogućnosti da im se problemi ipak reše. Tu, kako su sami pričali – poslednju nadu, ponudio im je lično Aleksandar Vučić, bivši i budući predsednik Vlade Srbije, najmoćniji čovek u Srbiji. Čitav dan, od pola šest ujutro do šest uveče, on je slušao svoje građane. Sedeo je u beloj košulji zasukanih rukava, u svom kabinetu i s razumevanjem slušao građane beležeći nešto na papir. Isto su radili i Vladimir Rebić, vršilac dužnosti direktora policije, Saša Mitrović, pomoćnica šefa kabineta gradonačelnika Beograda zadužena za pravna pitanja i Ivica Kojić, šef kabineta premijera.
Građani su mirno čekali na trotoaru svoj red za poslednju nadu, pomerajući se oko ulaza kako se pomerao i hlad oko zgrade.
…pisanje molbi…
LISTA OD STO IZABRANIH: Mandatar Vučić je ovakvu praksu „približavanja običnim ljudima“ najavio krajem maja na jednoj od njegovih konferencija za javnost. Tad je još najavio i da će Vlada, sa njim i „ključnim ministrima“ odlaziti iz Beograda i zasedati u nekom od drugih gradove u Srbiji, a Niš će biti prvi.
„Jedanput nedeljno, od pet ujutro do osam ujutro, primaću sve građane koji žele prijem u Vladi. Lično ću da ih primam da bih posle, od osam sati, mogao da se posvetim svim drugim dnevnim obavezama. Želim da ti obični ljude vide da se svakodnevno borimo za njihove interese. I, recimo, kada u Nišu budemo obišli sve, takođe ću biti spreman da 16 sati primam građane od šest ujutro do 22 sata uz jednu pauzu. Da primim sve ljude i da vidim kakve ih muke muče, šta možemo da pomognemo. Obično nećemo moći da, ali možda ćemo negde nešto i moći“, govorio je tad mandatar.
Prošlo je više od mesec kada je, tokom obilaska Obrenovca, mandatar Vučić rekao da se za najavljeni prijem prijavilo više od 5000 ljudi. „Ne znam šta da radim. Produžiću vreme za razgovor sa njima na 12 sati. Koliko će da ih prođe, ne znam, ali pokušaću da ih bude što je moguće više“, rekao je on 6. jula, dva dana pre prvog prijema.
…i prezuvanje pre izlaska pred Vučića
Oko pola šest ujutro, na vratima Vlade, ispred pedesetak građana, pojavio se momak u odelu i naočarima sa debelim staklima. Objasnio je ljudima da će unutra moći samo oni koji su na spisku od sto imena. Ostali će možda doći na red, ali tek posle 15 časova i to ako do tada prođu ovi sa spiska i onda je počeo da proziva. Džaba su okupljeni objašnjavali da nisu znali za to i da premijer nije pominjao nikakav spisak. Bunili su se što je momak sa naočarima i po tri puta prozivao ista imena. „Nije tu!“, „Umro je!“, „Uspavao se!“ dobacivali su iz grupe…
Kao rešenje za ove van spiska, momak sa naočarima je podelio papire naslovljene sa „Prijava za razgovor sa predsednikom Vlade“. Tu su građani upisivali lične podatke, objašnjavali temu razgovora, navodili „poželjne sagovornike pored predsednika Vlade“ i potpisivali „saglasnost za obradu podataka“.
Neki od građana su poneli hoklice i hranu, neki su došli sa decom, neki su spavali naslonjeni uz zid, jedna žena se rasplakala kad su joj rekli da nije na spisku.
„Najveći propust je što javnost nije obaveštena da će biti spisak od sto imena. To je ogroman propust sredstava informisanja i to da napišeš!“, rezignirano, ali tiho pričao je jedan čovek. „Ovo sad je zloupotreba naroda. Meni je ceo dan izgubljen sad. U 15 do 4 sam jutros došao i ako ne uspem da dođem na red, to će biti dupla prevara za mene. I kakvo onda mišljenje da imaš o Vladi i o vladaru?“, govorio je on. Još je rekao i da bi sve „ovo“ trebalo da ima smisla: „Ne bi nas zvao da nema smisla i da ne može da nam pomogne. Nego, ja bih se pre zapitao šta nam govori to što ima čak 5000 nezadovoljnih građana. To je pravo pitanje.“
foto: tanja valič / tanjug
KLECANJE KOLENA: „Život moj i moje porodice zavisi lično od gospodina premijera“, ponavljala je svim medijima gospođa iz Bora. „Jedino on može nas, mene i moju porodicu, da izvuče iz pakla. Ja sam svedok državnog kriminala i korupcije… Klecala su mi kolena od treme i uzbuđenja pri susretu sa premijerom. Međutim, takva ljubaznost na samom dočeku, na ulazu, dovela je do opuštanja i do sasvim normalnog razgovora“, govorila je ona smešeći se.
„Došao sam zbog krađe brata blizanca iz porodilišta u Svilajncu 1979. godine“, rekao je jedan čovek za portal „Telegraf.rs“. „Tvrdim da je živ i zdrav, da nema grobno mesto, a posedujem dokumentaciju kojom mogu da dokažem kako institucije štite odgovorne za ta nedela“, objašnjavao je on.
Gospođa iz Bačke Palanke je rekla za „Blic“: „Došla sam da se požalim na neistine koje se iznose na račun mog supruga. Rekla sam mu: ‘Ne bih došla da vas pogledam u oči da nisam sigurna u nevinost svog supruga.’ On je rekao da će sve ispitati.“
Nakon svađe sa obezbeđenjem Vlade, gospođa obučena u roze se izvikala i na novinare: „I vas bih zabranila! Ja imam svoj poredak! Nije ovo Srbija. Srbi u Leskovcu pričaju bugarski, kakva je to Srbija?“
„Ne mogu u kuću“, rekla je za TV N1 starija žena u crnini. „Kuća mi je zaključana pa sam došla da vidim šta da radim“, ponovila je ona.
Jedan deda u džemperu je tražio da ga fotografišu ispred table na kojoj piše Vlada Srbije „da bi imao dokaz da nije bio u kurvanju“.
Devojka je rekla da je došla zbog toga što ne može da se zaposli iako je završila Fakultet političkih nauka i „ima odlične preporuke“; nekoliko građana je došlo da prijavi korupciju u svojim lokalnim samoupravama ili firmama; neki su se žalili na neuplaćeno penziono osiguranje, neisplaćene plate, prevremeno penzionisanje, na najrazličitije zdravstvene probleme, nelegalnu gradnju, neefikasnost pravosuđa, neasfaltirane ulice, nekontrolisan kvalitet meda u Aleksincu, nenaplaćenu štetu od požara, prevare oko dodele socijalnih stanova… Bilo je i onih koji nisu želeli da govore o svojim problemima ili koji su došli „samo da upoznaju Vučića“.
BITNA JE PAŽNJA: Oko 14 časova, ispred Vlade je stiglo i nekoliko radnika Industrije motora i traktora koji danima već štrajkuju zbog „propasti“ svog preduzeća. Oni nisu imali zakazan termin za prijem kao što nije imao ni monah potopljenog manastira Valjevska Gračanica koji već četiri meseca sedi ispred ulaza u Vladu.
„Takve prevare se još niko nije setio u istoriji čovečanstva. Primiće samo one čiji problem može da reši i napraviće se blesav da je primio sve. Strašna reklama za njega, a vidi mene. Četiri meseca sam ovde, nijedna kamera me nije snimila“, priča on ravnodušno. „A, zašto… Pa zato što je ovo masonska država. Nema vlasti, nema opozicije, svi imaju samo jedan centar u Vašingtonu, Briselu, gde li je. U Valjevu dok sam protestvovao pomagali su Dveri, Obraz, Naši, vaši, kako se već kaže… Kad sam došao ovde i počeo da protestujem – nikog više nema.“
Na kraju dana, mandatar Vučić je novinarima rekao da je obavio 86 razgovora sa građanima, a da je 35 problema već rešeno. Radio-televizija Srbije, javni servis građana, izvestila je da je mandatar imao i jednu petnaestominutnu pauzu, negde oko 13 časova. „Na kraju krajeva, ljudi su dobili pažnju i to je naš posao“, rekao je Vučić medijima naposletku i najavio da će ovakve prijeme organizovati i u budućnosti.
Čemu služe institucije
„Institucija prijema građana postojala je još u vreme SFRJ, kada je taj posao bio u nadležnosti Predsedništva Srbije“, piše „Politika“ od 8 jula. List podseća da je nakon „jogurt-revolucije“ u kojoj su „autonomaši“ srušeni sa vlasti u Vojvodini, Mihalj Kertes bio zadužen za žalbe građana. Mediji su ga tad nazivali „ministrom za narod“. Inače, Kertes se tokom sankcija „proslavio“ „državnim švercom“ cigara, nafte i svega ostalog. „Pri Skupštini Srbije kasnije je osnovana posebna Komisija za predstavke i žalbe. Na njenom čelu od 1992. do 2000. bio je Velimir Bata Živojinović kao poslanik SPS-a, a procena je da je u toj ulozi primio više od 100.000 građana. Kasnije je to telo preimenovano u Odbor za predstavke i žalbe“, piše „Politika“.
Građane su primali i Dragoslav Avramović, guverner Narodne banke koji je zaustavio inflaciju 1994. godine, gradonačelnici Velimir Velja Ilić u Čačku, Dragan Marković Palma u Jagodini, Siniša Mali u Beogradu. Bivši predsednik Srbije Boris Tadić je osnovao Narodnu kancelariju, a od 2005. godine, u Srbiji postoji i institucija Zaštitnika građana, tj. ombudsman, koju danas predstavlja Saša Janković. U danu kada je mandatar Vučić primao građane u svoj kabinet, novinar „Danasa“ Aleksandar Roknić je napisao na Tviteru: „Sad će da ukinu Zaštitnika građana.“ Janković je odgovorio: „Zakazao sam sednicu Vlade za sutra.“
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Svi Vučićevi izbori
17.april 2024.Đorđe Vukadinović, glavni urednik Nove srpske političke misli
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
“Za građane Republike Srpske bilo bi poražavajuće da im negiranje ratnih zločina bude preovlađujući detalj za političko opredjeljivanje”, kaže za “Vreme” predsjednik Helsinškog odbora iz Bijeljine Branko Todorović. “Valjda mogu vidjeti kuda ih je ta demagoška i šovinistička retorika dovela – u bijedu, siromaštvo, odlazak. Oni moraju shvatiti da vlast takvom retorikom želi da udalji pažnju javnosti od enormne korupcije, nedostatka novca i lošeg funkcionisanja institucija RS”
Fraze „izbora neće biti“ ili „aktivni bojkot“ dobre su za gusle u grupama istomišljenika na društvenim mrežama, ali nisu politika. Ona se vodi neumornom borbom za svaki glas u svakom gradu i selu. Nema drugog načina
Predlog koji se našao u Ujedinjenim nacijama da se proglasi dan sećanja na genocid u Srebrenici aktuelna srpska vlast bi morala prva da pozdravi jer bi time pokazala jasan diskontinuitet s režimom Slobodana Miloševića, koji nije uradio ništa da bi genocid u Srebrenici sprečio. Pa zašto to ne čini
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!