Čovek se lepo javio, i to iz daleka, a novinari uzeli, baš istraživački i baš novinarski, da zagledaju u pismo. Tako se dogodili beli prah, policija, skafanderi, karantin... Ipak, sve rešio imejl
MESTO PANIKE: Lajkovac
Ko nije čuo za Lajkovac i Dragana Markovića taj je poslednjih desetak godina bio negde drugde. ‘Ajde da podsetimo, mesto poznato po stajalištu za vozove, zahvaljujući Zemljoradničkoj zadruzi, Draganu Markoviću i pripadajućoj mu bazi, bilo je sinonim socijalističkog mira, suvereniteta, prosperiteta i opšteg razvoja. Ovde su se najbolje proizvodili nepodeljena privrženost i nepodeljena podrška tadašnjem Slobodanu Miloševiću, ovde su štancovane najbolje zlatne plakete, i ostala zvona, u to ime je Marković zahvatao iz svih saveznih i republičkih fondova, primarnih, sivih i ostalih emisija, šta zahvat’o, raspolag’o.
Po prošlogodišnjim lokalnim izborima, činilo se da Lajkovac ostaje na istom pravcu razvoja, leva koalicija ubedljivo dobila, ali ministar Batić preduzeo meru privremenih mera, i razvoju došao kraj. Sad upravlja Opštinsko veće, bez socijalista, koji se, kao ni Dragan Marković, nisu bunili, drugovi, čak, pokajnički prihvatili da im stranačke prostorije budu u samo 13 kvadrata. Stvari uzele drugi pravac, sem podrške i privrženosti, drugih pisanih tragova o ovoj oglednoj socijalističkoj parceli nema, jedina žrtva Dragana Markovića je gubitak direktorskog mesta u Zemljoradničkoj zadruzi.
A kakav je to bio razvoj, i „Vreme“ se u to uspešno uveravalo. Prilika bilo uvek i vazdan. Pre dve godine, biće krajem septembra, opštinska svečanost, zlatna plaketa tadašnjem Milomiru i Miniću, puštanje u pogon RTV Pruge. Ko da je juče bilo, poslednji sprat onoga što se zove Kulturni centar, nekoliko praznih, taze omalterisanih prostorija, tadašnji glavni urednik Radio Beograda Momčilo Bošković, iz svežeg maltera, pušta u pogon novu radio stanicu. Dadoše izjave, pa se i slikaše, a svečani program Pruge ide sa ulice, iz reportažnih kola Radio Beograda. Kakvo je to udarničko vreme bilo.
OSUŠENAPRUGA: U međuvremenu malter se osušio, radio SPS Pruga je imala svoj razvojni kolosek opšte privrženosti i opšte podrške. Ko što biva, i tome dođe kraj, program, pa i cela šema, postanu, malo je reći demokratski, pre veledemokratski. Na to se, baš u sredu, baš 17, baš ovog meseca i godine, udari pečat, radio stanica se ispiše iz SPS-a i upiše u javno opštinsko preduzeće. I na takav datum maler. U osušenim i okrečenim prostorijama radija, sa pripadajućim nameštajem i opremom, baš pošto im je u programu gostovao predsednik Opštinskog veća, otvore pismo, i to ne obično, iz daleke Finske. Kad ih je prošla prva radoznalost, novinarski na stolu primete belo trunje, šta će, novinarski produmaju, povežu dva i dva, i novinarski pozovu policiju. Policija preuzme komandu, stignu epidemiolozi, popršću, svi operu ruke i odu u kućni karantin, dok ne stignu rezultati analize belog trunja. Ali, takav im pos’o, ili pre karakter, naviklo to da, bez obzira na posledice, daje sve od sebe, i posle dana karantina svi u radne pobede.
I tako, popnemo se u radio stanicu. U kancelariji direktora, veli, organizator programa Svetlana Ilić. Jeste, pripisan im karantin, ali posao zove. Do juče ni radio nije znala da uključi, ali, kad ona nešto želi to i postigne. Pa šta je bilo. Bilo iza sedam uveče, u studiju neki popovi, predsednik Danko baš završio gostovanje, seli, direktor uzeo da otvara pisma, u jednom pismo i kaseta. Upita odakle je pismo, iz Finske, direktor pustio kasetu da preslušaju, vele njihova reklama, ali nije slušala, glava joj bila na drugoj strani, gde on njih u Finskoj da sluša, i šta ima da ih sluša, ako su ih ‘vatali za vreme bombardovanja, šta ih sad ‘vataju, i, pogleda bolje, na crnom stolu beli prah, juuu, gde njima to da se desi. Šta će, nije da su se uplašili, ali svi imaju decu, valja misliti o deci, pozove prijatelja mupovca, ovaj ozbiljno da zovu inspektora Pantelića. Pantelić, pa preko telefona, poručio da ništa ne diraju dok ne stupi u vezu sa Beogradom. Onda im preneto da zaključaju ulazna vrata, sa VMA ne mogu doći, ali će doći služba iz Valjeva. Pa im preneto da napuste prostoriju i čekaju. Čekali, do ponoći, nije se plašila, mada je skeptična prema tim boleštinama, naročito američkim. Došla služba sa zaštitnim odelima i maskama, uzeli prah i pismo, ubacili u veliku metalnu kutiju, sve komplet, i sve komplet poprskali. Ona, kao svaki novinar, pitala pitanja, kako da zaštiti decu, čula na TV-u koji su oblici antraksa, ali bolje da pita… Doktor objasnio, da se operu, da budu sami u prostoriji kad budu spavali, da ostanu u kućnom karantinu. Rekli da tako bude dok ne dođu rezultati, ali prekršili, zbog posla, a i ništa ih ne svrbi, bila prehlađena, već pila antibiotike, lekar rekao, fantastično. Jeste da se to njoj desilo, ali najbolje se drži u familiji, ima iskustva sa stresnim situacijama, bila prisutna kad ono ubiše Boška Peroševića na štandu Lajkovačke zadruge na Novosadskom sajmu.
UMORANIMAHINALAN: Stiže i direktor Dražen Milosavljević, član DSS-a koji je u Lajkovcu formiran posle izbora. Ranije, vele, bio u levoj partiji, preko radija, samo čit’o, da sluge Zapada neće doći na vlast, isto ranije, oko 5. oktobra, i što je mor’o, dežur’o, i na poljskom krevetu spav’o, sa Draganom Markovićem u Zemljoradničkoj zadruzi. Bio prisutan, ali, da se on pit’o, policiju ne bi zvao, belog praha nije bilo. Uveče otvarali pisma, bilo i pismo iz Finske, nije gledao odakle je, preveli pismo, profesor Perti Ajras objašnjava kako ih je uhvatio, da se najbolje ‘vataju po lepom vremenu, preslušali i kasetu, njihova reklama o naplaćivanju struje. Onda primetili te bele ljuspice, sad vidi da je to od cepanja pisama, organizator programa se uspaničio, zbog saradnika pozvao MUP. Dežurni pit’o, zašto je otvar’o pismo iz inostranstva, rek’o da je bio umoran, otvar’o redom, mahinalno, pa naredili da se ne pomeraju, pa da pređu u drugu prostoriju, zaključaju vrata, poslali pred zgradu policiju, iza ponoći došli ljudi u skafanderima, obazrivo sve pokupili, pismo, kasetu i sitne ljuspice, kojih je po njegovoj proceni bilo 15–20, stavili u kese, pa u metalni sandučić. Rekli da će to na VMA, posle čuju VMA zatrpana, sad su ti uzorci u Regionalnom zavodu za zaštitu zdravlja u Valjevu. Bili u karantinu jedan dan, mora da rade, pogotovu što su proverili da čovek postoji, i sad tvrdi da belog praha nije bilo, da je ko brašno, ko šećer, bilo samo ljuspica, ne veruje da je to bio i psihološki rat. Čovek postoji, sinoć dobio potvrdu. Imejlom poslao poruku, dragi profesore Perti, molim vas da potvrdite da li ste pismo poslali kad ste ga poslali, kako stoji na pečatu… Poslao poruku u 2.45, odgovor stigao u 17.16 sati, juče. Kaže, dragi Dražene, jeste, ja sam pisao pismo, i objašnjava da mu je hobi da ‘vata radio stanice na FM talasima, dosad u’vatio 2000, želi sve najbolje. Sad nosi pismo u policiju, a ima još posla, nađena nečija krava, mora to da emituje…
Atomski zdesna
Lajkovac je i u vreme NATO agresije bio za primer. Prvo je odavde, i sa otvorenog prostora, mrskom neprijatelju, poručeno da ovde nema šta da traži. A kad je počelo, prvih primera bilo još. Valjda u aprilu, pa ’99, kasno uveče, kad smo se branili zamračenjem, Borivoje Simić se točkom vraćao kući iz druge smene. Iako mrak, prepozna ga poznanica, upita, gde ćeš, crni Boro, zar nisi čuo, javili stižu avioni iz Avijana, ma šta kaže, očiju joj, svi su pobegli, eto i ona ‘vata maglu. Borivoje sjaše s točka, upadne u kuću, kad tamo čeljad spava, sve razbudi i kaže kak’a je stvar, najnužnije i napolje. Ne bude lenj, razbudi i komšije, opriča i njima, dok si rek’o opštenarodna odbrana, skupi se stotinak ljudi. Šta će, krenu van Lajkovca, pa uz Kolubaru, posle nekoliko kilometara sklone se pod stari železnički most. Noć se odužila, čekali, kako se u to vreme smirivao zemljotres iz prethodne godine, most se zatrese, sete se da je most potencijalna meta, razbeža se kud koji. U neko doba stvar u svoje ruke preuzme odbornik SPS-a Ljubisav Ilić, reši da se, pa šta bude, probije nazad u Lajkovac, da vidi kako je tamo, šta će sa narodom. Vrati se, svuda mrak, jedino u policijskoj stanici čkilji vedlo. Upadne, kad tamo, komandir stanice i predsednik suda igraju šah, s vrata vikne, šta rade dok on spasava ljude. Ovi ga pogledaju preko table, Ljubisav o avionima, zbegu, ‘ladnoći. Ispitaju ga, vide, stvar otišla daleko. Pošalju patrolna kola, do iza petlova skupljali ljude. Zbog uznemiravanja javnosti, Simić bude osuđen na tri meseca zatvora, uslovno na dve godine. Presudu kucala komšinica, daktilograf u sudu, što se s njim lomatala po reci.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Na konferenciji za medije nakon sastanka predsednika Vlade Bavarske Markusa Zedera i predsednika Srbije Aleksandra Vučića međusobne pohvale i hvalospevi, a gostu je dodeljen i Orden Republike Srbije na lenti
“BIA je ustanova sa kojim predsednik suda ne bi smeo da ima nikakve veze, a ne da joj ide na noge, objašnjava da neki sudija nije korumpiran i da ih uči pravnim lekovima. Šta će sudija u BIA? A evo i odgovora: sudije idu tamo jer kada bi odbili, više ne bi bili predsednici suda – oni bi ga sklonili”
Nakon kvazireformske faze, Vučić se brzo otresao Đinđića i evropskih priča. Izlaze, doduše, članovi vlade na cigaret pauzu i poklone se na mestu Đinđićevog ubistva, ali se odnos prema pokojnom premijeru zapravo najbolje vidi iz režimskih medija. Đinđić se ponovo ubija, temeljno i sistematski. Jer Vučiću Đinđić više ne treba, a ne treba mu ni mesto gde će se Đinđićevi poštovaoci okupljati. Oni su sada njegovi neprijatelji, koje bi najradije proterao iz države
Istraživanje “Vremena”: Kako je zataškavan napad na Peđu Voštinića
Uvidom u policijske izveštaje, “Vreme” otkriva da je za incident od pre šest meseci kod Kraljeva, kada je Predraga Voštinića iz Lokalnog fronta udario auto i teško ga povredio, zapravo bitno ponašanje osmorice vozača i putnika iz triju vozila. Saznajemo i da se krilo od javnosti da je u jednom od tih automobila bio muškarac sa čak dveju poternica. Saznaćete zašto je bitno i tačno u minut utvrditi kada se “saobraćajna nezgoda” dogodila
Portret savremenice: Ana Brnabić – jedna brutalna karijera
Premijerka Srbije Ana Brnabić prelazi na mesto predsednice Narodne skupštine. Predsednik Srbije Aleksandar Vučić zna da će, posle mnoštva dokaza da su izbori bili neregularni, parlament u ovom sazivu biti verbalno bojno polje. Zato na čelo ove institucije šalje svoju dvojnicu, koju je godinama oblikovao po svom liku
Sve je više primera vijanja naprednjaka koji sa spiskovima zalaze po zgradama. Očigledno je mnogim ljudima puklo trpilo i ne vide druge do da pravdu uzmu u svoje ruke
Stara novinarska izreka kaže da nije vest kada pas ujede čoveka, nego kada čovek ujede psa. U današnjoj Srbiji sve je drugačije pa i ovo. Ovde je vest da čast, poverenje građana i lični integritet nisu na prodaju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.