Letimičan pogled na neke podatke koji se mogu dobiti u ambasadama pokazuje da broj naših građana koji putuju u zemlje EU konstantno raste. U Ambasadi Španije kažu da je u tu zemlju 2007. godine putovalo 20.000 građana Srbije, a 2002. godine 5000. U konzulatima Grčke u Beogradu i Nišu prošle godine izdato je oko 300.000 viza, što je tri puta više nego pre pet godina
Kada su početkom devedesetih građani Srbije žalili zbog toga što su im preko noći spuštene rampe na mnogim granicama, tešili su ih mnogi patriotski nastrojeni javni radnici. Pisac Momo Kapor je, iz ličnog iskustva svetskog putnika, objašnjavao da se na Kalenić pijaci može videti sve što bilo gde na svetu postoji, pa da nema potrebe da se bilo gde ni ide. Podatak da 11,24 odsto građana Srbije ima pasoš, a preko granice putuje svega oko jedan odsto, u poslednje vreme su često potezali svi „patriotski“ političari, komentarišući potpisivanje Sporazuma o olakšavanju viznog režima sa zemljama Evropske unije i vest da je 17 zemalja EU odlučilo da određenim kategorijama građana Srbije izdaje besplatne vize. Jedan od tih političara je, gostujući na televiziji u noći posle izbora, tvrdio da olakšice građanima Srbije ne znače ništa jer nemaju dovoljno novca ni za golo preživljavanje, pa o putovanju u inostranstvo i ne razmišljaju. Međutim, u nastavku priče je pomenuo da je poslovno putovao po Rumuniji, Bugarskoj i Grčkoj, gde su ga gledali sa poštovanjem zbog prkosa koji Srbi pokazuju pod pritiscima iz inostranstva.
ŠENGENSKIZID: Do podataka o tome ko i koliko iz Srbije putuje u inostranstvo teško je doći. Većina sagovornika u državnim institucijama i organizacijama koje se bave evropskim integracijama kaže da se precizne studije koje se odnose na zemlje Evropske unije pripremaju. U studiji Evropskog pokreta u Srbiji, Civilnog dijaloga i KIPRED-a iz 2005. godine, navodi se da je 2002. godine putovalo samo šest odsto stanovnika Srbije, godinu dana kasnije 11 odsto, a 2004. godine 15 odsto, ali da je taj broj ipak bio mnogo veći u prošlosti. Od ukupnog broja ispitanika čak 56 odsto nikada nije putovalo u bilo koju zemlju Evropske unije, a većina onih koji su tamo putovali činili su to pre 1990. godine. Tokom 2003. i 2004. godine samo je pet odsto ispitanika imalo prilike da vidi zemlje EU. Najviše prilike da pređu „šengenski zid“ imali su eksperti i poslovni ljudi, a najmanje srednjoškolci i studenti. Srednjoškolci bi najviše voleli da putuju u Italiju, Španiju, Francusku. Prema saznanjima Programa za razvoj Ujedinjenih nacija o humanom razvoju, 51,5 odsto mlađih od 25 godina nikad nije bilo u inostranstvu, a većina onih koji su putovali bila je samo u Bugarskoj, Grčkoj ili Turskoj, ili je stranu zemlju videla samo na đačkim ekskurzijama.
Različiti komentari čitalaca propratili su vest o besplatnim vizama. Mnogi su ljutito tvrdili da to i nije neka olakšica, jer je glavni problem „sakupljanje hiljade potvrda i papira, zakazivanje mesecima unapred, čekanje u redovima…“ Nije mali broj tvrdnji da 35 evra, koliko šengenska viza košta, i nije neka para onima koji putuju, jer su to ionako bogati ljudi. Suprotstavljaju im se oni koji se besplatnim vizama raduju, uz nadu da je to samo početak na putu potpunog ukidanja viza za zemlje EU, pominjući da postoje i oni, među kojima je najviše mladih, koji žele da putuju i za to nalaze jeftinije načine. Jedan od takvih komentara kaže: „Meni besplatna viza puno znači. Kao redovan student, uz odgovarajuće pozivno pismo i potvrdu sa fakulteta i na vreme zakazan razgovor u ambasadi, nisam imala problem da dobijem vizu. Međutim, uvek je tih 35 evra bila bolna tačka. Ovog leta sam kao volonter u Grčkoj imala pokrivene sve troškove, voz me je koštao 50 evra, a za vizu sam morala dati još 35. Ista priča se ponovila sa seminarom u Nemačkoj. Nije istina da svako ko putuje ima previše para pa mu je tih 35 evra beznačajno.“
STUDENTI, TURISTI, POSLOVNI LJUDI: Nije da se ne putuje
Letimičan pogled na neke podatke koji se mogu dobiti u ambasadama pokazuje da broj naših građana koji putuju u zemlje EU konstantno raste. Razlozi za putovanje su mnogobrojni. Pored turizma i poslova, tu su i posete članovima porodice, studiranje, lečenje… U Ambasadi Španije kažu da je u tu zemlju 2007. godine putovalo 20.000 građana Srbije, a 2002. godine 5000. Oko 80 odsto izdatih viza su turističke, 15 odsto poslovne, a pet odsto dobijeno je iz drugih razloga. U konzulatima Grčke u Beogradu i Nišu prošle godine izdato je oko 300.000 viza, najviše turističkih, što je tri puta više nego pre pet godina. Francuska ambasada u Beogradu izdala je 2007. godine oko 25.000 viza. U prvom tromesečju 2008. godine, otkako je stupio na snagu Sporazum o viznim olakšicama, broj izdatih viza je porastao za 25 odsto u odnosu na isti period prethodne godine. Viza za službena putovanja bilo je 20 odsto, za turistička putovanja 30 odsto, porodične i privatne posete 45 odsto. Britanska ambasada u Beogradu je tokom 2007. godine izdala nešto više od 16.000 viza, a od 2003. godine broj izdatih viza na godišnjem nivou je oko 15.000. Oko 75 odsto izdatih viza su za turističke i poslovne posete, oko deset odsto za građane Srbije koji u Britaniji borave na dužim studijskim posetama, a nešto manje od deset odsto za ostale kategorije aplikanata (useljeničke vize, radne dozvole).
Tačno je da je postupak dobijanja viza za građane Srbije još uglavnom mučenički posao (vidi okvir), da se putuje manje nego u mnogim drugim evropskim zemljama, ali su daleko od istine tvrdnje da građani uopšte ne putuju i da za to nemaju ni volje ni para, pa da im zbog toga nikakve olakšice ništa i ne znače. Vrhunac licemerja je kada ih u to ubeđuju oni kojima putovanja u inostranstvo ne predstavljaju nikakav problem, ni finansijski ni organizacioni.
Sporazum i besplatne vize
Sedamnaest država EU odlučilo je 6. maja da proširi režim besplatnih viza za srpske građane. To su Francuska, Slovenija, Nemačka, Austrija, Kipar, Danska, Španija, Estonija, Grčka, Mađarska, Italija, Litvanija, Luksemburg, Slovačka, Švedska, Češka i Norveška, a odluka je donesena na inicijativu Francuske.
Besplatne vize se odnose na sve kategorije stanovništva iz Sporazuma o viznim olakšicama između Srbije i EU, koji je stupio na snagu 1. januara ove godine. U te kategorije spadaju studenti, penzioneri, deca do šest godina, građani koji putuju na kongrese, konferencije, različite kulturne, naučne i sportske aktivnosti, građani koji posećuju članove uže porodice, osobe koje idu u inostranstvo zbog lečenja i njihovi pratioci, državni službenici i delegacije, poslovni ljudi… Procenjuje se da će besplatne vize dobijati oko 80 odsto građana.
Prepreke pre puta
Najveći problem za putovanja u zemlje EU za naše građane predstavlja obimna dokumentacija koja se mora podneti prilikom podnošenja zahteva za dobijanje vize. Tu najčešće spadaju dokumenta koja objašnjavaju svrhu putovanja (pozivno pismo organizacije ili privatnog lica, u kome se detaljno navodi sadržaj aktivnosti, način smeštaja, da li organizator pokriva troškove smeštaja i ishrane); rezervacija karte prevoznog sredstva koje će se koristiti u odlasku i povratku (u slučaju putovanja kolima međunarodna vozačka i saobraćajna dozvola); potvrda rezervacije hotela, u slučaju smeštaja kod lica koje ima stalan boravak pozivno pismo; polisa osiguranja za putovanje u inostranstvo, koja važi za sve zemlje Šengena; dokaz o posedovanju finansijskih sredstava (uverenje poslodavca u kome treba da bude naznačeno radno mesto, dužina staža, mesečna zarada, dani godišnjeg odmora); izvod računa u banci (za penzionere ček od poslednje primljene penzije); za studente indeks, uverenje fakulteta da podnosilac zahteva pohađa godinu u koji je upisan…
Lista dokumenata obično zavisi od tipa vize. Za kategorije stanovništva koje su obuhvaćene Sporazumom o viznim olakšicama, pojedina dokumenta mogu da budu zamenjena nekim drugim, sa ciljem olakšanja ili pojednostavljenja procedure.
Čekanje na predaju dokumenata obično se rešava zakazivanjem termina preko kol-centara i traje od jedne do nekoliko nedelja. Postupak čekanja na dobijanje vize od trenutka predaje dokumenata u većini ambasada smanjen je na tri do pet radnih dana.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Mislim da nije dobro rešenje neizlazak na beogradske i izlazak na izbore u drugim mestima. To bi doprinelo padu poverenja u političke stranke, u institucionalnu borbu, u formu organizovanja koja kaže – organizovali smo se oko osnovnih postulata, a to je učešće na izborima i osvajanje vlasti na izborima. To bi vodilo i još jačem talasu populističkih pokreta koji bi onda koketirali sa različitim vaninstitucionalnim delovanjem. Sve ovo bi stvorilo još veći društveni haos. Posle ovoliko godina vlasti Srpske napredne stranke, naše društvo je sluđeno”
Izgleda da je deo opozicije shvatio kako je bojkot-zamešateljstvo bio greška. Iz nekih lokalnih samouprava, kao što je recimo Novi Sad, dolaze vesti koje izgleda znače da će opozicija sigurno izaći na ostale lokalne izbore, kad god se oni budu održavali. Najgore od svega je ako odluka o bojkotu bude značila kraj teško stečenog opozicionog jedinstva, koje bi valjalo očuvati i jačati ga po širini i dubini
Svi Vučićevi izbori
17.april 2024.Đorđe Vukadinović, glavni urednik Nove srpske političke misli
Za razliku od “beskompromisnih” opozicionara sa Tvitera i društvenih mreža, Vučić ne misli da su “svi isti” (mada to često govori). I i te kako se trudi da – razume se, iz ugla sopstvenih potreba i interesa – detektuje i “pogura” ne samo one koje (in)direktno kontroliše, nego i one koje smatra “manjim zlom”. I to je upravo ono što smo mogli da vidimo na izborima 2022. i 2023. Više se ne trudi da spreči da opozicija uopšte uđe u Skupštinu (niti je to sada moguće), ali nastoji da tu, po mogućstvu, bude što više onih “prihvatljivih”. Pa, ako se slučajno prevari, tj. ako oni “iznevere očekivanja”, Bože moj. Ništa. Promešaće ponovo karte
Kad je Aleksandru Vučiću svanulo da ne može sprečiti ulazak Kosova u Savet Evrope – što je na mnogo načina kontroverzna odluka članica ove organizacije – on je za taj segment pripremio više poruka. Počeo je sa “Videćete šta će Srbija da uradi”, nastavio sa “Srbija će da istupi iz Saveta Evrope” i zaključio da “Savet Evrope ne postoji ako je u njemu Kosovo”. Jasno je da je u pitanju politika “naljutio se čobanin na selo”. Poseta Emanuelu Makronu bio je samo neuspeli pokušaj da sakrije svoju spoljnopolitičku golotinju
“Za građane Republike Srpske bilo bi poražavajuće da im negiranje ratnih zločina bude preovlađujući detalj za političko opredjeljivanje”, kaže za “Vreme” predsjednik Helsinškog odbora iz Bijeljine Branko Todorović. “Valjda mogu vidjeti kuda ih je ta demagoška i šovinistička retorika dovela – u bijedu, siromaštvo, odlazak. Oni moraju shvatiti da vlast takvom retorikom želi da udalji pažnju javnosti od enormne korupcije, nedostatka novca i lošeg funkcionisanja institucija RS”
Fraze „izbora neće biti“ ili „aktivni bojkot“ dobre su za gusle u grupama istomišljenika na društvenim mrežama, ali nisu politika. Ona se vodi neumornom borbom za svaki glas u svakom gradu i selu. Nema drugog načina
Predlog koji se našao u Ujedinjenim nacijama da se proglasi dan sećanja na genocid u Srebrenici aktuelna srpska vlast bi morala prva da pozdravi jer bi time pokazala jasan diskontinuitet s režimom Slobodana Miloševića, koji nije uradio ništa da bi genocid u Srebrenici sprečio. Pa zašto to ne čini
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!